Kolumne

Novinari i novinari

Piše

Đorđe Šćepović

U zemlji u kojoj je Gojko Raičević novinar, Željko Ivanović kolumnista, a izvjesni Raonić vodeći građanski aktivista i direktor Javnog servisa, sasvim je prirodno da i Zdravko Krivokapić bude premijer.

Neupućeni bi mogli pomisliti da je riječ o kakvoj mitskoj, napisanoj zemlji, jer zdrav razum, koliko god bio naviknut na čudesa, teško da može prihvatiti da gorepomenuti nijesu junaci nekog epskofantastičnog štiva, već naša crnogorska stvarnost. Otužna i mučna, ali ipak stvarnost. Stvarnost prema kojoj je javnost iz dana u dan sve ravnodušnija. Ista ona javnost koja se digla na ustanak kad je crnogorski barjak onomad izvršio atentat na Ništariju bez granica ili kad je izvjesni Boško verbalno atakovao na prvakinju režimskog novinarstva i moguću ambasadorku u Vašingtonu. Dakako da su u ovim slučajevima javnosti društvo pravili svi zvaničnici crnogorske politike.

Među najglasnijim braniteljima nejakih novinara režimskih tabloida bili su oni čiji su ideološki oci ubili Slavka Ćuruviju, Dadu Vujasinović, Milana Pantića i pokušali ućutkati svakog ko nije pristajao na Miloševićev Srpski svet. Doduše, Srpski svet se tad zvao drugačije, a u međuvremenu je pretrpio i određene promjene, ali ideja je ostala ista, u svoj svojoj izvornoj punoći i destrukciji. Oni koji su, vrlo vjerovatno, seirili nad smrću “američkog plaćenika i autošoviniste” Ćuruvije, danas lamentiraju nad izmaštanim nasrtajima na slobodnu riječ.

Naravno, sve ovo ne važi ako se neki veseli svetosavac odluči da nasrne na Tamaru Nikčević. Tu sve pokrije grobna tišina. Niti javnost, niti na novinare bolećiva vlast ne nalazi za shodno da ako ne ustanak, ono podigne barem neku manju bunu. Ali Tamara Nikčević nije Ništarija bez granica, niti je moguća ambasadorka u Vašingtonu, ona koju je Marko Vešović učinio besmrtnom posvetivši joj cijela poglavlja u jednoj od svojih knjiga.

Da biste računali na empatiju vlasti morate biti novinar vlasti. Na ovoj farmi su svi jednaki, samo su neki jednakiji od drugih, zar ne? Da biste računali da će vas institucije vlasti zaštititi morate biti, recimo, Lovac na zmajeve, u narodu opjevani Jarcotlačitelj. Mada je priča u vezi s antologijskom pjesmom Jarcotlačitelj nepravedno zapostavljena, sklon sam povjerovati da ipak nije po srijedi usmena pjesma i da autorstvo pripada pjesniku koji je svoje pjesničko umijeće, nažalost, podredio politici, a koji je maestralno ogolio prirodu nekadašnjeg novinara fabričkog lista, a danas medijske batine režima.

Bivšeg novinara “Radoja Dakića” kojem je uprkos mjerama i zabranama NKT-a, Andrej Nikolaidis nedavno upriličio javnu sahranu u svom autorskom tekstu. Ako vas ne mrzi, i ako imate stomak za to, budite Lovac na zmajeve. Ili bar desna Lovčeva ruka i prvi među posilnima. Budite Baki, ako vas ne mrzi. A onda u subotnjoj kolumni tabloid za koji radite uporedite s nekadašnjim kragujevačkim Pogledima, uz opasku da je to bila vjerovatno i “najčetničkija novina svih vremena”. Ko kaže da je Baki izgubio svaki dodir s istinom?!

Ako ste novinar, ne računajte da će iza vas stati oni koji vam od 30. avgusta crtaju metu.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Animus
Gost
Animus

80% novinara u CG su klosari nepismeni i poltroni bivseg rezima. Evo i odje se selektivno objavljuju komentari, narocito ako povezes kriminal i gospodina Pjecjednika. Mi smo generalno los narod. Dobro rece Jovo Kapicic, nevidjeni junaci kad se ratuje, a kad prodje rat, od cojstva i pameti za normalan zivot ni slova.

MONTEVIDEO
Gost
MONTEVIDEO

Bravo, bravo i samo bravo!

Miro
Gost
Miro

Odlično.

Send this to a friend