Kolumne

Politički cirkus je krenuo: Ko Crnu Goru vraća u prošlost

Milorad Nikčević

Piše
Prof. dr Milorad Nikčević

Slušamo ovih dana poruke nove političke većine u Crnoj Gori i sve se više uvjeravamo da je klatno povijesne sudbine Crnu Goru usmjerilo natrag, na civilizacijske stranputice. Kako rekoh u nekom od prethodnih tekstova, niko ne dovodi u pitanje rezultate izbora, upravo su ovi izbori jedini u proteklih 30 godina koje je priznala poražena strana, no šućeti pred opasnošću koja se po crnogorsko društvo već sada nazire smatram nemoralnim. Tim prije što rezultati izbora i činjenica da su stranke građanske profilacije ipak u kakvoj-takvoj većini budi ośećaj nespokoja da je nekom perfidnom interesnom kombinatorikom sekularna Crna Gora predata na pladanj kleronacionalistima i klerofašistima.

Kandidat za crnogorskoga premijera je, kako smo viđeli, za to mjesto ne izabran no valjda hirotonisan u Manastiru Ostrog. Tome činu prethodili su pregovori u Parohijskome domu u Nikšiću. Ta vijest govori sama za sebe, no potrebno je i dodatno komentirati. Njegova je ukupna kampanja bila uspješan pokušaj kapitalizacije političkih protesta koji su Crnom Gorom tutnjali još od početka januara, pa bi se za predizbornu kampanju koalicije koju je predvodio moglo reći da je trajala u kontinuitetu osam mjeseci. Viđeli smo da je neko mudro sklonio omražene lidere desnice, pritom i osuđene za pokušaj terorizma, a na pozornicu izveo anonimusa koji je trebalo da simbolizira apsolutnu potčinjenost ideologiji Srpske pravoslavne crkve, potom tzv. porodične vrijednosti, poštenje i sl.

Predvodnik koalicije je tako trebalo da objedini energiju političkih protesta pokrenutih protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Nosilac liste koju su formirali SPC i kontroverzni nikšićki biznismen, uz štedru podršku Aleksandra Vučića, o vrijednostima koje baštini sve je rekao kad je u noći izbornoga slavlja otrčao u Hram Hristova vaskrsenja u Podgorici da se pokloni ključnome promoteru klerofašizma u Crnoj Gori, Amfilohiju Radoviću, ljubeći mu ruke, ponizno blagodareći što ga je vinuo ka političkome trijumfu, slaveći pobjedu pod obilježjima druge države i pod znamenjima profašističkog četničkog pokreta. Te iste je noći pred cijelim auditorijem izjavio da su izbore u Crnoj Gori dobili Bog i Sveti Vasilije Ostroški. Bila je to jasna poruka da on nije vjernik po mjeri hrišćanske religije, koja bi takvo profanisanje imena Božijega morala osuditi kao smrtni grijeh, već po mjeri pseudohrišćanskoga svetosavlja, podmetnutoga Crnoj Gori umjesto izvorne hrišćanske i pravoslavne tradicije.

U međuvremenu Krivokapić se nastojao prikazati u brojnim medijima kao dvjestoprocentni Crnogorac, manipulirajući terminološki s tom nacionalnom odrednicom, svodeći je na nivo regionalnih termina Hercegovac ili Šumadinac. Ta jeftina mimikrija, međutim, nije izazvala nikakvu pozornost i prošla je praktično bez komentara, iako je duboko uvredljiva za danas još uvijek gotovo 45% stanovnika Crne Gore. Kad je u javnost isplivao snimak kojim se dokumentuje da je Krivokapić nazočio četničkome piru organiziranom prigodom dolaska Nikole Kavaje u Crnu Goru, on je obavijestio crnogorsku javnost da se tamo zatekao slučajno, a Kavaju je nazvao “simbolom otpora diktatoru”. Mandatar za sastav crnogorske Vlade tako je teroristu koji je osuđen na 65 godina zatvora u SAD, đe je na listama terorista slovio za 7. teroristu svijeta, oglasio „simbolom otpora“, dakle herojem.

Taj Krivokapićev sud prešutale su ambasade u Crnoj Gori, uključujući i onu koja predstavlja zemlju u kojoj je Kavaja osuđen, one iste ambasade što ovih dana jednu formalno građansku stranku kuraže da sa slaviteljima fašista i terorista sačine „demokratsku vlast“. To su one iste ambasade koje su se znale oglašavati i o stvarima s margina društvenoga života koje bi javnosti počesto promakle da ih one nijesu isticale.

No nije Krivokapić tu stao. U intervjuima ovaj pošteni političar, kojem nijesu smrđele pare iz projekata koje je za bivšu Vladu realizirao s NATO paktom, niti sve privilegije koje je u tome omraženom sistemu stekao, ističe da nije ni partizan ni četnik, već da je ovo 2020. i da nam treba pomirenje, a ne vraćenje u prošlost. Retorički modus o takvome pomirenju lansirao je još prije jednoga desetljeća guru ND Vijesti Miško Perović. Ovjerio ga je u svojoj sramnoj kolumni objavljenoj nakon izbora i ta se varka svodi na priču da je na izborima poražena i četnička i partizanska Crna Gora. Sramna je to kolumna kad se zna da je potpisuje bivši borac za građansku, sekularnu i nezavisnu Crnu Goru, kojem je danas očigledno vlastita sujeta, pizma i nezajažljivi apetit za moć i novac progutao sve nekadašnje ideale, pa je u tome moralnome sljepilu izjednačio vrijednosti partizanske Crne Gore, a to je u prvome redu sekularizam, multikulturalnost i antifašizam, s vrijednostima četničke Crne Gore, koja je simbol klerofašizma i ksenofobije.

Upravo tipovi poput Krivokapića i Perovića, a za njima i cijela bulumenta nove političke elite, ništeći te vrijednosne distinkcije vraćaju Crnu Goru u prošlost! Neće fašizam nestati tako što će Miško Perović, čvrsto stežući takulin, nabrekao u potonje tri decenije, zažmuriti i reći – ono što ne vidim, to i ne postoji, niti će Krivokapić prestati da bude ljubitelj ideologije krvi i tla tako što će izjaviti da se pod slikom osuđenoga ratnog zločinca i u društvu teroriste – našao slučajno. Perverzna medijska strategija tabloidnoga novinarstva obesmišljavanja svih vrijednosti, danas utjecajnijeg nego ikad, tako za povratak u prošlost okrivljuje one koji ukazuju na zastrašujuću činjenicu da Crnu Goru preuzimaju poklonici kleronacionalizma, dok štiti aktere političke scene koji javno rehabilitiraju mračnjačku ideologiju pod krinkom pomirenja.

U cijeloj toj igri povratka Crne Gore u prošlost posebnu ulogu imaju i tzv. građanske stranke koje su dio koalicijskoga sporazuma “Trojnoga pakta”. Uostalom, krilatica “pobjede, a ne podjele”, postulirana na populističkoj ekonomsko-socijalnoj matrici, uz nijekanje vrijednosti (sve do pojave Zakona o slobodi vjeroispovijesti), bila je prethodnica nove političke realnosti. Novi predśednik crnogorskoga parlamenta tako izigrava novoga Svetozara Marovića. Umjesto da osudi ignoriranje državne himne na konstitutivnoj śednici Parlamenta, umjesto da sukladno svojoj ustavnoj obvezi upozori gradonačelnika Budve da opština nije crkveni feud, umjesto da Amfilohijeve pokliče za gradnjom kapele odbaci kao anahroni pokušaj velikosrpske duhovne uzurpacije simbolički najsnažnijega crnogorskog vrha, za njega je nepoštovanje himne nečiji odnos prema tome simbolu, kađenje opštine nešto što on ne bi uradio, a na pitanje o kapeli zapravo nije ni odgovarao, manipulativno konstatirajući da je protiv rušenja mauzoleja, što ne isključuje instaliranje kapele!

Što pak reći za predvodnika deklarativno građanske, multikulturne i sekularne stranke, koji pristaje na poniženje da mu vladu sastavljaju u manastirima osvjedočeni klerofašisti, a on na to poniženje reaguje izjavom da mu je bilo zadovoljstvo i da nema komplekse!? O kompleksima, znano je to, ponajviše zbore kompleksaši. Valjda i to što u pregovorima nije učestvovala niti jedna žena valja razumjeti kao ustupak naših liberalnih demokrata radikalnim desničarima s naglašenim mačističkim svjetonazorom. Politički cirkus je krenuo, pa nek nam je s ovakvim cirkusantima Bog na pomoći.

Za ovim političkim cirkusom koji preuzima Crnu Goru vukući je ravno u srednji vijek, kotrlja se cijela menadžerija poluinteligenata, lajača po društvenim mrežama, osoba s ozbiljnim dijagnozama mržnje i narcisoidnoga poremećaja ličnosti, što im je “nova društvena stvarnost” odškrinula vrata i dala krila da zakevću svojim mizernim bivstvovanjem. Među njima nastoji se dokazati i jedan kolega filolog, čije objave na društvenim mrežama vrište od govora mržnje, najprizemnijih uvreda i bezočnih laži. U namjeri da se prikaže žrtvom dosadašnjega sistema danas taj nesretni junoša što se kandidira za prvi red uslužnika novoga režima blati i proglašava udbaškim leglom ustanovu koja ga je svojedobno objeručke prihvatila nakon što je 14 godina obavljao poslove saradnika u nastavi (što niđe na svijetu ne bi tolerirao nijedan univerzitet), omogućila mu sve uvjete za znanstveni rad, uključujući i priliku da doktorira, bude biran u zvanje, pritom – uprkos mojim upozorenjima upravi – žmireći na njegove otvorene mizogine ispade na društvenim mrežama, prizemno etiketiranje neistomišljenika i uličarski govor u javnim diskusijama.

Povod za takvu njegovu reakciju je činjenica da su profesori i saradnici te ustanove ljudi koji nepokolebljivo brane principe građanskoga društva, koje on obezvređuje identificirajući se s vrijednostima koje promovira nova kleronacionalistička elita. Na meti njegova fejsbuk odstrijela našla se i jedna dama, Tea Gorjanc Prelević. Toj angažiranoj borkinji za ljudska prava što se usudila pitati novoga crnogorskog mandatara da se očituje o svojoj četničkoj prošlosti, ovih je dana poručio: „Ajde ti ne kenjaj (…) Marš ološu licemjerni.“ To javno bestiđe ne zaslužuje više od ove kratke bilješke da ilustrira amoralnost suvremene crnogorske zbilje.

Na domaku devete decenije života uviđam, nažalost, da mi se neće ostvariti potonja želja da budem sahranjen u nezavisnoj, evropskoj Crnoj Gori, pod slobodnim cetinjskim nebom, u blizini mojega brata Vojislava, glasovitoga crnogorskog filologa, utemeljivača suvremene montenegristike. Umjesto toga mog željenog povratka u domovinu koju su mi još jednom oteli, počivaću u gradu u kojem sam proveo najveći dio života i u kojemu sam 4 duge ratne godine pod granatama ośetio draži „slobode“ koju nam je darivala ideologija čiji sljedbenici danas preuzimaju vlast u Crnoj Gori.

22

avatar
1000
15
7
0
 
20
Jasno kao dan!Ja ovakoJastrebexpert123Nikac od Rovina
NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Jasno kao dan!
Gost
Jasno kao dan!

Dragi profesore, sve ste rekli sto je bitno u ovom trenutku. Ali, necemo se dati, necemo se dati! Ne smijemo popustiti tom zlu za koje treba kriviti, prije svega, neznavene glasace, one kojima je cilj da nema uspravne Crne Gore, da nema Crnogoraca. Pod izgovorom blata koje je Srbija navalila na DPS, izabrali su stranu cijih ideja vecina nije bila… Više »

expert123
Gost
expert123

kada Miodrag Perovic iz koncerna vijesti govori o pomirenju partizanske i cetnicke Crne Gore ono nije moguce. Ako bi se ipak desilo da dodje do toga pomirenja to bi znacilo da je pobijedila cetnicka Crna Gora. To bi znacilo sunovrat ove drzave i dolazak onih snaga koje su retrogradne anticivilizacijske i nazadne . To je pad za ovu drzavu i… Više »

Nikac od Rovina
Gost
Nikac od Rovina

Hvala vam profesore za ovaj vaš tekst, živa istina .
Crna Gora je podlegna najgoroj kleronacionalističkoj crkvi u svijetu. Stidim se ovoga naroda koji je povjerovao popovima i njihovim najprimitivnijim porukama i lažima. Ništa bolji od ovih popova nije ni Z. Krivokapić.

Musharaf
Gost
Musharaf

E svaka Vam cast na ovoj kolumni,istini i konstataciji da je ovo pocetak kraja jos jedne fasisticke politike.Veliki pozz iz Tuzle za ljudsku gromadu.

Djuka
Gost
Djuka

Više gromada.

Nata
Gost
Nata

Jel ovo Milojko iz Parova?

Jastreb
Gost
Jastreb

Gidna Nata, žalosti…Opsjednuta “Parovima”, mucenica…

Arlekin
Gost
Arlekin

“osoba s ozbiljnim dijagnozama mržnje i narcisoidnoga poremećaja ličnosti…” Hmmm…da se ovo ne čita Izvještaj ljekara specijaliste.

CrnoGorac
Gost
CrnoGorac

Lament nad, nadam se, konacnim raskidom nad komunizmom.

Bobija
Gost
Bobija

Zalud nekome titula kad tikvom misli a zaboravlja da je tikva jednogodisnji plod

MPT
Gost
MPT

Nemoj tako za Zdravka, nov je u politici popravice se

rokenrola
Gost
rokenrola

Ovi tekstovi sy za kolonu “zabava”

Kokot
Gost
Kokot

Počela je dnevna doza plača za montenegrine.

MPT
Gost
MPT

Ko zadnji plače najjače plače 😉 ooo srbalji

Idea
Gost
Idea

Samo jedno treba reci ,da nije tuzno i zalosno bilo bi komicno.

Narcis Zgubidan
Gost
Narcis Zgubidan

Ne brinite profesore,oni su se toliko zapalili u svojoj euforiji,da će sami sebe sagoret,neće ostat ni pepeo.

Onajkojizna
Gost
Onajkojizna

Ti si nam bio srećne ruke.Samo nastavi ovako da mlatiš i dalje.

Ja ovako
Gost
Ja ovako

Svrako, ovaj čovjek je za tebe gromada.

Zabjelo
Gost
Zabjelo

“Ko Crnu Goru vraća u prošlost” znamo sbi Dps.
Sve fabrike je srušio i rasprodaoo i sada smo “razbijeni” kao prije drugiog.sv rata.
I neka to nego mu ni ti nije bilo dosta, pa se vraću na 1918g i na prvi svetski rstv

NEPISMENI
Gost
NEPISMENI

reko je on na onu a jednu televiziju davse moramo vratiti u devedesete da je vtada bilo boljr

Kuvar
Gost
Kuvar

Lose si cuo ,vrati snimak na A1 sa Milicom Minic

Kuvar
Gost
Kuvar

Mi danas moramo da se vratimo na 90-te da bi nesto vrijedjelo ,ne zelim to u politickom smislu nego u ekonomskom
Zdravko Krivokapic A1 Tv sa Milicom Minic na 1:29:30

Send this to a friend