Ne borimo se jedni protiv drugih, nego protiv virusa

Piše

Mirko Stanić, portparol SDP

“Ne borimo se jedni protiv drugih, nego protiv virusa” – izjavio je prekjuče izabrani predsjednik SAD Džo Bajden. Upravo ta jedna rečenica bi mogla opisati sve što crnogorskom društvu, ali i odlazećoj i nadolazećoj vlasti nedostaje kako bi se na pravi način izborili sa virusom koji je već doveo do gubitaka stotina života u našoj zemlji. O ekonomskim minusima, privredi, udaru na zdravstveni sistem, troškovima testova, liječenja i drugim detaljima možemo kad se ovo zlo savlada.

Do tada moramo pokazati puno više ozbiljnosti, a građani će se ponašati po istom modelu po kojem se ponašaju oni koji donose odluke u njihovo ime. Da uprostim, u prvom talasu epidemije smo ukupno imali 324 zaražena i 9 preminulih. Tada je mjere propisane od nadležnih organa poštovalo preko 95% građana, postojao je visok stepen povjerenja u zdravstvene radnike i nadležne iz Instituta za javno zdravlja, a politika se malo ili ni malo uplitala u konkretne odluke. Solidarnost se osjećala na svakom koraku, uplaćeni su milioni eura donacija, sa nestrpljenjem smo čekali izlječenje posljednih oboljelih.

U proteklih 20 dana, skoro svakog dana smo imali veći broj zaraženih i preminulih nego za nekoliko mjeseci prvog talasa. Razlog leži upravo u tome što se u protekla 3 mjeseca većina građana ponaša onako kako se ponašaju političke elite odlazeće i nadolazeće vlasti – neodgovorno i sebično. Razlozi za nepoštovanje mjera se svode na rečinicu “ko je prvi počeo”. Jesu li odgovorniji oni koji su se okupili da slave pobjedu opozicije u Podgorici ili građani sa patriotskog skupa. Da li epidemija kreće ovom ili onom sahranom? Gdje se završava biznis, a počinje javno zdravlje.

Sve ovo je dovelo do politizacije (ili optužbi za politizaciju) državnih organa nadležnih za borbu protiv korona virusa, što je poslužilo kao perfektno opravdanje da se mjere ne poštuju.

Što o dosadašnjoj vlasti mislim, i koji je moj odnos prema njihovom poslu nijesam krio proteklih godina. Zbog toga se moram osvrnuti na ponašanje ovih koji su došli u poziciju da formiraju Vladu zbog nezadovoljsva građana stanjem u društvu. Pri tome ću se opet vratiti na Džoa Bajdena. Njegova prva odluka, još dok su komisije prebrojavale poštanske glasove u Nevadi ili Mičigenu, je bila da formira radnu grupu (task-force) za borbu protiv epidemije COVID-19 virusa i da saopšti imena onih koji će javno predlagati mjere i rješenje za ogromnu krizu izazvanu ovim virusom. Za to mu je trebalo manje od 96 sati od završetka glasanja, a izbor članova tog tijela, od Rika Brata bivšeg načelnika BARDA agencije, preko Atula Gavandeja direktora privatne agencije koja je zadužena za razvoj vakcina, do Lusiane Borio koja se bivša direktorica agencije za hranu i ljekove garantuje da će se borbi protiv virusa prići na maksimalno ozbiljan i na nauci utemeljen način.

Zašto ova pišem? Zbog toga što predstavnici nove vlasti, ni poslije 3 mjeseca od pobjede na izborima, i 87 dana u kojima se virus razbuktao do te mjere da smo od države bez korone postali drugi na svijetu po broju zaraženih po glavi stanovnika, ne pokazuju nikakvu volju da se institucionalno uključe u borbu protiv bolesti, pa makar to bilo i kroz formiranje nekog prelaznog NKT koje bi činjeli “i jedni i drugi”. Niti je bilo volje kod dosadašnje vlasti da podijele odgovornost time što bi u ad-hok radna tijela uključili i predstavnike nove zakonodavne i (predložene) izvršne vlasti i time značajno doprinijeli povećanju povjeranja u to tijelo.

Novoj vlasti je od ekonomije i zdravstva bilo bitnije ko će sjesti u koju fotelju, po dubini i širini, kod koga će završiti MUP, a kad koga ANB, a odlazećoj da “ljudi od povjerenja” ne dopadnu “mrskog” Biroa za zapošljavanje, jer bi onda poslije decenija u foteljama morali pokazati što znaju da rade, da bi im neko dao platu na kraju mjeseca. Pri tome su pojedini predloženi za najviše funckije pokazali visok stepen neodgovornosti prema naporima zdravstvenih radnika u cjelini, neodgovonim ponašanjem i izjavama. U cijelom tom cirkusu, žrtve su građani, i to svi. I oni koji su glasali i jedne i druge i nas treće, i oni koji nijesu glasali uopšte, i ovi sa proslava i sahrana bez izuzetka.

Zbog toga je vrijeme da se uozbiljimo i prestanemo tražiti krivca na bilo kojoj ili čijoj strani. Jer “ne borimo se jedni protiv drugih, nego protiv virusa”. Što prije ovo shvatimo, sa manje žrtava ćemo dočekati početak vakcinacije.