Fudbal Kolumne

Stevane, glavu gore

Vijest koja je prošle sedmice stigla iz Francuske posebno me je oneraspoložila.

Poslije duže pauze izazvane povredom, na moje veliko zadovoljstvo, Stevan Jovetić se vratio na fudbalski teren. Odigrao je nekoliko utakmica i onda bomba ponovo se povrijedio, ali sada ozbiljnije! Prosto mi je neshvatljivo kakav je maler ovaj čovjek, a Stevan ni po kojem ljudskom mjerilu nije zaslužio takvu sudbinu. Tog divnog čovjeka i velikog fudbalera ona je šibala i nije mu dozvolila da potpuno iskaže izuzetno fudbalsko umijeće.

Potpuno sam siguran da on u fizičkom potencijalu nije u lošijem stanju od bilo kojeg našeg kvalitetnog fudbalera, ali zašto se njemu sve ovo dešava? Naravno da ja ne mogu odgovoriti na to pitanje, ali sa uma mi se ne skida misao da je Jovetić platio danak surovom profesionalizmu. Važan igrač kada se povrijedi ekipi mnogo nedostaje i svi žele da se brzo vrati u tim. Ako se vrati na teren nedovoljno oporavljen onda su nove povrede neizbježne.

Mislim da se upravo to dešavalo sa Jovetićem. Sada kada je ozbiljnije povrijeđen, oporavak će biti teži i duži. Znajući njega i njegov karakter siguran sam da je u stanju da mukotrpno radi u cilju oporavka. Ovog puta mora da bude pametan i da počne da igra tek kada bude potpuno oporavljen i fizički spreman. Ne smije da mu fali živaca i strpljenja za takvo činjenje. Kad bude oporavljen i spreman, sasvim sam siguran, ima za klub iza reprezentaciju Crne Gore da odigra još mnogo dobrih utakmica.

Zato: Stevane, glavu gore, radi maksimalno na svom oporavku i uz naš blagoslov stići ćeš do cilja gdje te mi željno čekamo.

Odigrane su četvrtfinalne utakmice Lige šampiona. Dobili smo polufinaliste i veliko iznenađenje je da među njima nijesu Juventus i Mančester siti.

To su dvije ekipe različite provenijencije, najtipičniji i najbolji predstavnici određenog načina igranja fudbala. Juventus, gdje je sve zasnovano na taktici i snazi, i Mančester siti gdje je sve podređeno kratkom pasu, posjedu lopte, tehnici i brzini. Fudbalje đavolji posao, pa zato i najbolji mogu biti pobijeđeni.

To se ovog puta i desilo, jer je Ajaks eliminisao Juventus, a Totenhem Mančester siti. Pobjedu Ajaksa sam priželjkivao, ali ne i očekivao. Ajaks mi je jedan od najdražih inostranih klubova i ne zato što se zove kao heroj iz Trojanskog rata (Ajax ili Aias) već što ima prepoznatljivu fudbalsku akademiju, možda i najbolju u svijetu.

Poodavno je taj klub podario svjetskom fudbalu tzv. totalni fudbal. Zlatna generacija tog kluba, čiji su igrači bili maltene iz jedne ulice u Amsterdamu, sa legendarnim Krojfom na čelu, harala je svjetskim fudbalom. Ajaks je četiri puta osvajao Kup šampi, ona Ligu šampiona, a po jednom su bili pobjednici evropskog Kupa pobjednika kupova i Kupa UEFA. Sve se to dešavalo u vremenu kada je u fudbalu bilo dosta novca, ali nije prelivalo. Kad su cijene fudbalera na svjetskom fudbalskom tržištu abnormalno porasle, klub je svoju budućnost projektovao kroz stvaranje igrača iz sopstvenog kadra.

Od tada je njihova fudbalska akademija cijenjena u cijelom svijetu. Maltene nema ozbiljnijeg kluba u Evropi u kojem ne igra fudbaler koji je ponikao u ovoj akademiji. Radili su mnogo i kvalitetno, prodavali skupo svoje fudbalere i čekali generaciju koja može uspješno da se ponese sa naboljima u Evropi. Čekali i dočekali.

Na početku ovogodišnjeg prvenstva iz engleskog fudbala u klub su doveli srpskog internacionalca Tadića. Samim tim što su dozvolili da napusti Ostrvo, Englezi su pokazali da ga ne cijene dovoljno i dobro su se prevarili. Maestro Tadić, sa Ajaksovom mlađarijom, u evropskoj Ligi šampiona urnisao je velike klubove. Eliminisali su: Bajern, Real i Juventus i napravili nevjerovatan uspjeh. Ne sjećam se da je to prije njih iko uradio! Ova mladost nije znala za prepreke i siguran sam da su vrlo ozbiljan pretendent za finalnu utakmicu. Kada ovakav uspjeh postigne klub koji stvara, ja sam ushićen. Kada bi uspijevali samo oni koji imaju najviše novca, fudbal ne bi bio ono što je sada, najpopularniji sport. Još jednom se pokazalo da pare ne mogu sve, mozak dominira.

Njihov protivnik u polufinalu biće londonski Totenhem. I ovaj klub mi je drag. Dok se u Engleskoj gazde klubova takmiče ko će više para potrošiti na dovođenje kvalitetnih igrača, u ovom klubu rade drugačije. Oslonili su se na postojeće snage i izvanrednog trenera Roberta Poketina. Novac su ulagali u izgradnju stadiona. Uložili su više od milijardu funti i dobili stadion kapaciteta 62.000 mjesta. Rukovodstvo kluba je takmičarski pogon i navijače častilo novim stadionom, njihovim novim domom, a oni su im uzvratili plasmanom u polufinale Lige šampiona. Sve ovo je za mene veliko zadovoljstvo, pa mogu zamisliti kako se tek oni osjećaju.

Što reći o Mančester sitiju? Gvardiola robuje svom načinu igranja fudbala, koji već godinama ni u čemu ne mijenjaju, a ne daj bože da inovira. Vrijeme pokazuje da je to fudbal koji može donijeti uspjeh u dugom nacionalnom prvenstvu. Međutim, u najkvalitetnijem evropskom fudbalu nema prolaz. Igrajući takav fudbal mogu se iz daljeg takmičenja izbaciti slabije ekipe, ali one najkvalitetnije ne.

Ni za jednog trenera ne može se reći da je najveći ako ne osvoji makar dvaput Ligu šampiona, a Gvardiola je samo jednom s Barselonom osvojio evropsku titulu.

Drugi polufinalni par su Liverpul i Barselona. To će biti susret za fudbalske sladokusce. Te dvije ekipe su u četvrtfinalnim mečevima vrlo lako izbacile iz daljeg takmičenja za njih nejakog Porta i Mančester junajteda.

U objie utakmice su dominirali, nijesu se mnogo zamorili i prošli su dalje. Sada slijedi međusobni duel, po igri prilično različitih takmaca. Barselona igra prepoznatljivu igru kratkih pasova i majstorskih poteza pojedinaca, u prvom redu Mesija. Trener Valverde je modifikovao i unaprijedio način igre koji je proistekao iz Barsine škole i doveo do toga da lagano osvajaju špansko prvenstvo i budu glavni kandidati za evropsku titulu.

Liverpulova igra se zasniva na brzoj transformaciji iz faze odbrane, sa izvanrednim korišćenjem praznog prostora i prilično dobroj realizaciji. Barselona je u španskom prvenstvu praktično osvojila prvo mjesto, dok Liverpulu za isto predstoji velika borba do posljednjeg kola. Razlika u klasi igrača te dvije ekipe i prethodna konstatacija navode me da prognoziram da je Barselona veliki favorit. Bilo kako bilo, siguran sam da nam predstoje dvije utakmice za uživanje.

Na kraju da pomenem i suđenje na četvrtfinalnim utakmicama. Toliko se brzo igra da su sudije često nemoćne da dobro sagledaju sva dešavanja na terenu, pa zato i te kako griješe. Na tim utakmicama se vidjela pozitivna strana VAR-a i on je odredio da Totenhem bude polufinalista. Zbog VAR-a navijači neke situacije doživljavaju sa dvije potpuno različite emocije. Ko pretekne, zna da je pravda pobijedila.

Branislav Milačić

3

avatar
1000
2
1
0
 
3
fk mladost 88Preko Morace101 kos razlike
NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Preko Morace
Gost
Preko Morace

Brano malo si se presa, gvardiola je s Barsom uzeo 2 ls, 2009. i 2011…

101 kos razlike
Gost
101 kos razlike

Jovetic je dobar talenat, ali evidento lijen covjek. Ne psotoji sportista njegovog ranga koji je imao toliko povreda. Razlog moze biti samo jedan. Los rezim treninga.

fk mladost 88
Gost
fk mladost 88

Joveta više niije talenat jer krajem ove godine puni 30 godina. Nije nešto psihički jak, a naglo se razvio dok je bio u Beogradu, tako da njegove kosti i mišići nisu baš u “prilici” da lako podnose povrede. Nije se kršteno naigrao, ali je makar zaradio i nagledao se svijeta.Da se školovao, ne bi ni 10 dio postigao što je… Više »

Send this to a friend