Kolumne

Što bi sa prebijanjem novinara Sadikovića i Kočana

Slavko Mandić

Piše 

Slavko Mandić

Zabrinu se Evropa. Ustade ambasadorka SAD Džudi Rajzing Rajnke u odbranu Seada Sadikovića, novinara Vijesti, iako se tada nije znalo ni što se zaista dogodilo. Ali, da ona svoje na vrijeme odradi. Da je ima na spisku. Istina će o svemu ionako tek kasnije na javnu scenu. A možda i neće. Svjedoci smo da se za istinom niko više ne obazire. Ona nije važna ni institucijama koji bi morali isključivo na nju da se oslanjaju. Ipak je laž profitabilnija i nekako lakše prijenja i bolje se prima od istine. Pa i kad se ustanovi da je navodna istina bila laž, opet je ona u centru zbivanja.

Napad na novinara TV Vijesti Sadikovića zabrinuo je premijera, njegovog zamjenika za sva pitanja, a posebno za ona bezbjednosna, ministra policije i sve ostale apostole po širini i dubini.
Nije se spavalo te noći, a ni naredne. Boljele su ih redom „rane“ Seadove, pa im ni leksilijum nije mnogo pomogao. Bolovala je od prećerane brige i najmoćnija ambasadorka, i pojedine joj kolege sa zapadne lažosfere. Začudo, i oni iz Svjeta za samoregulaciju, istina sa zakašnjenjem od nekoliko dana bolovali su. Onda kada je istina počela da se nazire.

Ali, konstatovali smo da istina kod nas ne igra glavnu ulogu, pa je ipak bolje na vrijeme saopštiti ono što se od vas očekuje. Ko zna što će biti u perspektivi. Ako su čitali Gundulića, a neki možda i jesu, prisjetili su se njegovih riječi “Okreće se kolo sreće, vrteći se ne prestaje, tko bi gori, sad je doli“. Pa onako, da se i oni prijave u red, zlu ne trebalo. Jer, sve se u krug vrti.

Još uplakana plejada zabrinutih Seadoljubaca nijeje ni suzne oči osušia od prevelike brige za svojim kućnim ljubimcem, kad se njemu nešto desi nenadano i naopako.

Prizna ni kriv ni dužan, a ni ćeran da progovori ni od koga, da je možda on prvi udario crnogorskog patriotu koji je bio u koloni automobila u sred Bijeloga Polja. Iritirao ga je, kako reće. S pravom Sadikoviću. Ko je on da tebe novinara bez zadatka, pod uticajem nečega (misli se na vrijeme) bezobrazno ćera da slušaš crnogorske patriotske pjesme i gledaš mahanje crnogorskim zastavama. Neka si krenuo na njega, besramnika, koji ti bezobrazno vrati, a kamere sve uredno zabljilježiše. DPS kamere, razumije se. One prikazaše tebe, a ne njih u glavnoj ulozi napadača. E da su bile instalirane one tvojih mentora, ne bi to ni na filmu tako izgledalo. Ali, bi što bi.

Munjevitom reakcijom policije pohvatanu su počinioci ovog gnusnog zločina. Rađe bih kazao zločinci, pa neka se misle sljedeći put hoće li dići ruku na tebe, koji si prirodno reagovao na nešto što ti smeta. Ništa više od toga. Nije dozvoljeno doduše, ali ti si novinar, a napad na novinara i kad ovaj napada, neće proći u Crnoj Gori. Jer, kako reče kudravo čeljade, u Crnoj Gori su svi jednaki, samo što su jedni malo jednakiji od drugih. Bar dok je ove vlasti. I logističke potpore drage Džudi, koja iskreno voli Crnu Goru, upravo ovakvu i sa ovom vlašću sa kojom je, kako reče, raduje buduća saradnja.

Prizna Sadiković! Utihnu glas naroda domaćeg i međunarodnog. Ćuti ministar policije, apostoli redom, javna scena. Sead udario prvi. Nećemo se valjda baviti tim bizarnostima, ču se glas niotkud niotkoga. Glas vlasti i strani glasovi strasti. Jer, i za njih je vlast strast, možda malo veća nego ovim domaćim čudotvorcima.

Tek se završi Sadiković a ono gromoglasan huk iste družine. Udar na još jednog iz plejade velikih novinara. Udario neki tamo na britko novinarsko uredničko pero Esada Kočana. Kako ga je jako udario i žestoko napao, on je, a ne Esad završio u bolnicu. I to od batine urednika Monitora. Kočan je uredno svratio do stana, uzeo motku, stigao napadača na njega i udri dok se ovome svijest nije pomračila. Završio je, kako rekogh, opravdano u bolnicu da se oporavi prije izlaska pred sudiju. Kočan je, fala Bogu, živ i zdrav i netaknut.

Sada je sve utihnulo. Ne čuje se starog pijetla glas. Nema nvo boraca za ljudska prava. Nema ambasadorke sa saradnicima iz drugih ambasada, ni domaćih apostola. Da li zato što je Sead priznao, ili što je Kočan s predumišljajem odbranio sebe od gnusnog napadača, teško je znati. Tek, ćute. A ćutali su kad su prijetili nekim drugim novinarima, čak i atakovali na goli život. Ali mi drugi nijesmo novinarski gorostasi po zadatku. Pišemo istinu, pa valjda zbog toga i treba po nama. Slažemo se, jer, rekog na početku, ko još istinu šira. Ni oni kojima bi trebala da bude sveto pismo u svojoj svakodnevnoj raboti.

7

avatar
1000
6
1
0
 
7
Radule ŠćepanovKrstotivatkrokodilexpert123
NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Krsto
Gost
Krsto

Ne bi ništa. Zvezde nebeskoga naroda malo se žonglirale. Istina neuspjeli trik ali prolazi.

tivat
Gost
tivat

Bravo , da se cuje istina.

krokodil
Gost
krokodil

Za se đe su NVO borci.
Odradili pa su na odmoru.
Onda će za grantove po potrebi.

expert123
Gost
expert123

Ovdje je interesantno da je napadnuti pretukao napadača. To se rijetko dešava.

Radule Šćepanov
Gost
Radule Šćepanov

Sjetite se Emila Labudovica:mudžahedini su napali goloruki srpski narod kojom prilikom je poginulo 50 mudžahedina a Srbi nijesu imali žrtava

Bepa
Gost
Bepa

Njima je svetosavlje sveto pismo a SPC glavno uporište,ustav i zakon.

stop lažima
Gost
stop lažima

Istinu si napisao vitezu!
Brao ti ga.

Send this to a friend