Takozvani

Piše: Đorđe Šćepović

Sve je danas tako takozvano u Crnoj Gori. Takozvani premijer, a istinski ljubitelj dobre čašice i dobrog međunarodnog teroriste, Crnogorsku crkvu zove takozvanom. I svi premijerovi ljudi, takozvani eksperti, a stvarni grobari Crne Gore takozvano vode svoja ministarstva. Takozvana ministarka zdravlja poput horor junaka u crnoj odeždi i s kosom u ruci sije smrt svojim takoreći takozvanim odlukama. Ali smrti koje su posljedica njenih političkih odluka nikako nijesu takozvane. Vrlo su stvarne, za sve mrtve i njihove porodice. Takozvani nevladin, a zapravo vladin svijet zavjetnički ćuti na sva nepočinstva svojih dobrotvora. I sve to dok takozvani Zapad vrlo zvano sa svojih takozvanih demokratskih usana cijedi debelo, sočno Amin. Takozvani prvosveštenici Crkve Srbije svom takozvanom vjerujućem narodu propovijedaju takozvano hrišćanstvo.

Takozvani svetitelji vjerujućeg srpstva nijesu takozvani, već stvarni ratni zločinci i ubice. Stvarni poput najamnika na društvenim mrežama, u javnim servisima, u takozvanim novinskim portalima koji se takozvano bave istinom od opšteg značaja. I sve je tako takozvano danas u Crnoj Gori. Osim mržnje. Mržnje prema svemu što ne pristaje na takozvanu slobodu osvojenu na takozvanim prvim demokratskim izborima. Onim izborima nakon kojih su svi takozvani sužnji jednu kancelariju zamijenili drugom, i jednog gospodara mijenjali za drugog. Kao da su naši takozvani robovi čitali Rusoa pa im je uvijek na pameti bilo da je draža opasna sloboda, nego mirno i sigurno ropstvo. A vaistinu je bilo mirno. Decenijama naši robovi nijesu izustili ni riječ. U svojim su kabinetima u tišini sanjali o novoj slobodi.

Čovjek je slobodan ako može da izabere, a može da izabere ako dovoljno zna da bi mogao da uporedi, reći će Marks. Takozvanu slobodu donose takozvani oslobodioci, i naše je pravo da izaberemo. Kad uporedimo, podrazumijeva se. Veći ili manji radni sto, veća ili manja stolica, veća ili manja nadoknada za odanost. Zar je teško načiniti izbor i prigrliti novu slobodu, odreći se stare i proglasiti je prividom i ropstvom? Takozvani izbor u takozvanoj zemlji. Zemlji u kojoj će takozvani novinari biti izloženi takozvanim napadima, a takozvana javnost će se snebivati i ostajati u šoku nad svakim od njih, osim ako je napadnut novinar koji nije takozvani. Ili gradonačelnik kojem se prijeti smrću. Onda na snagu stupa takozvani zakon ćutanja. Takozvani vladari će jedni o drugima iznositi takozvani prljav veš, i biće u pravu. I jedni i drugi će reći istinu jedni o drugima. Takozvani radnici u kulturi će se praviti mrtvi kao lovac kad sretne međeda.

Godinu dana će disati u strogoj tajnosti, ležeći nepomično sve u nadi da ih zvijer neće opaziti. Oni kudikamo hrabriji i odvažniji takozvani radnici u kulturi pribjeći će drugačijem planu, pa će se s novim gospodarima slikati i u Kanu! Takozvani će prespavati sve glavośeče i sve glave koje su pale. Probudiće ih novi panj i novi zamah śečiva ka, ovog puta, njihovoj glavi.

I sve je tako takozvano danas. Osim sna o slobodi. Ne takozvanoj, već stvarnoj.