Kolumne

Toplina oka Duške Pejović na koju se možeš ogrijati

Dubravka Jovanović

Piše

Dubravka Jovanović

Upoznala sam je u Baru juna 2004. godine.

Misuri škola novinarstva pod pokroviteljstvom međunarodnog Media Trening Centra, Glasa Amerike i SAD, u saradnji sa Otvorenim društvom Bar.

Imala je dugu, bujnu plavu kosu, skupljenu u jaku, debelu pletenicu na potiljku. Osmjeh i riječ na mjestu.

S koferom na točkiće tražila sam broj svoje sobe u hotelu Topolica, a ona se već smjestila u dvije sobe dalje od moje.

Nepogrješivo sam znala da je i ona novinarka i da smo istim poslom pod istim krovom, na istom spratu. Potvrda ovom osjećaju bio je njen, ni malo uzdržan odgovor na moje pitanje: Oprostite, jesu li ovdje učesnici ove međunarodne škole?

Neposredno i toplo, odgovorila je: Ta sam, i dodala: a i Vi, znači skupa smo ovih dana.

Bili su to naši barski dani prijateljstva poslije prve kafe, a kako bi drugačije u gradu od masline.

Dijelile smo klupu kao osnovci u sali za seminare i sto za obroke u hotelskom restoranu.

U prilično smo freško more skupa ušle ranog, ne još kalendarskog ljeta te gidine, nakon izvanrednih, životnih predavanja i vježbi profesora Byron T. Scotta, našeg instruktora. Onda se izležavale i ćakulale na suncu, bez posebne zaštite za kožu. To nije bio rizik za moju skoro već preplanulu boju, budući da već u aprilu skačem na bombu u more, ali za njenu svjetloputu svakako jeste. Slane i mokre kike skupljala je šugamane naše a ja cigarete i svoj skupi upaljač koji mi je neko galantno poklonio.

Nakon ovog morskog popodneva znale smo koliko je za vazda dovoljno jedna o drugoj.

Najmanje smo netipično, dakle ženski, pričale o ljubavima i modi. Najviše, pretičući jedna drugu, lomeći misao i riječi, razgovarale smo o novinarstvu, novim stilovima i savremenim komunikacijama, o apuštanju tradicionalnih navika, prilagođavanju savremenim standardima koje razvijeni svijet uveliko koristi a mi smo tek na počecima saund fordža u radio montaži priloga itd.

Poslije banja, đir uz noćnu ariju i otmenu šetadu oko dvorca kralja Nikole.

Jutrom, ponovo u trening učionici.

Dobijali smo zanimljive testove uz pitanja tipa: Što bi vam u vašoj redakciji bila prva vijest: Danas u vašem gradu nema vode i neće je biti 24 sata; Snažni zemljotres pogodio zemlju u regionu; Pala lokalna vlada;ili svjetska rok zvijezda sjutra gostuje u vašem gradu?

Duška Pejović bila je najbolja!

Istina, pratile smo, se ali je ona prednjačila u replikama, diskusiji, razmjeni mišljenja.

Bila je svoja.

Dovoljno pristojna da sasluša profesora, predavača ali i da izrazi svoje mišljenje bez zadrške, argumentovano i kada se kosi sa njegovim.

Da pita za pojašnjenja, da brzo i uči i da nauči za sva vremena vječna pravila novinarske struke.

Danas Duška Pejović pita i propituje svoje goste. Novinarski tačno i jedino kako treba.

Znanjem, hrabrošću i odlučnošću.

Traži odgovore.

Ona pita.

Nema nezgodnih pitanja.

Ima samo puta do istine.

Danas po drugi put u kratkom periodu čitam kako za moju Dušku kažu da je neprofesionalac. Duška nacionalista, da radi za ustaški medij, ološ zapadnih bandita…i više ne mogu jer mi se buni želudac i drhti svaki nerv.

Ne mogu jer mučnina u crnom nadolazi iz šporkih komentara gdje sam sebe primorala da zavirim.

Do kad više?

Koji to zakoni, iz kojeg to prava i pravne nauke štite ovakve medije i portale koji ni žive ni mrtve, ni žene ni đecu, ni novinarke ni ljude ne ostavljaju na miru ako ne bljuju otrov po komandi njihovih malih i kržljavih, nezavršenih, zavidnih i zluradih, mnogo je reći. ljudi.

Reći ću čovječuljaka koji do čovjeka nikada neće stići.

Duški sam na kraju našeg novinarskog boravka u gostoprimnom Baru poklonila onaj svoj markirani upaljač, ona meni ruž za usne.

Davno nema pletenicu gustu, ali ima isti osmjeh i toplinu oka na koju se možeš ogrijati!

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Danilo br 1
Gost
Danilo br 1

Lijepo . Bas lijepo .
Znao sam jednu lijepu Dubravku .

freeMNE
Gost
freeMNE

Bravo,baš lijepo i iskreno.Duška je pravi profesionalac u svom poslu.
Puna podrška za razum.

Bar
Gost
Bar

Dok se na noževe svađaju neko miroljubivo piše i misli.
Bravo za ovu pjesnikinju.
Bravo i za neustrašivu i profesionalnu novinarku Pejović.

libra
Gost
libra

Svaka čast na tekstu, zaista nam u ovom sveopštem ludilu nedostaju priče o nama, pojedincima, onima koji rade svoj posao profesionalno i pošteno i koji mogu da služe kao primjer…

Ljubiša
Gost
Ljubiša

Razmišljam poslije ovog teksta koliko nam nedostaje ovakvih toplih i ljudskih priča.
Koliko bi bili bolji i plemenitiji kada bi ovako razmišljali i radili kao ove dvije novinarke.
Život bi bio jednostavan i lijep.
Zašto se ovoliko mrzimo kada možemo ovako kao u ovoj priči????

Pod zastavom
Gost
Pod zastavom

Đe su vrla novinarska udruženja?
Naravno četničko je najaktivnije,selektivnoi u svoje velukosrpske a najviše crkvene interese.
Sa vama smo novinari kojima hoće da uguše riječ.
Neće budite sigurni.
Ima Crnogoraca i te kako.

Vedran
Gost
Vedran

Prestanite više sa se obrušavate na novinare.
Bando.

Nikšićanka
Gost
Nikšićanka

Lijep i ljucak tekst. Ne smijemo dozvoliti hajku na časna novinarska imena. Zato, bravo, Dubravka!

Marko Marko
Gost
Marko Marko

Bravo, baš lijep tekst!

Send this to a friend