Vučićevo “Hvala” Zapadu

Dobro jutro! Zapad je Srbiji u posljednjih par godina dao ne prst, nego cijelu šaku. Politika appeasment-a samo je ohrabrila Srbiju da se sve agresivnije ponaša. Vučić je Banjskom rekao hvala Zapadu.

Kliknite ovđe da se uključite u našu viber grupu, u kojoj vas iz časa u čas uživo obavještavamo o novostima i direktno odgovaramo na vaša pitanja.

Vučićevo “hvala” Zapadu

Eksperti su u posljednjih par godina napisali redove i redove kritika politike appeasment-a Zapadnih administracija prema Aleksandru Vučiću. Same su se nudile analogije sa Vladimirom Putinom prije rata u Gruziji i Ukrajini. Rijetki su bili ljudi poput senatora Mekejna, koji su razumjeli da nasilnici poput Putina i Vučića razumiju samo čvrstu ruku, i da taktika umirivanja vampira samo ohrabruje nasilnika da nastavi da se agresivno ponaša.

Čak ni stotine hiljada vojnika i gomilanje vojne tehnike na granicama Ukrajine zime 2021/2022 nisu ubijedile baš sve na Zapadu da će Putin krenuti u totalni rat.

Ipak, Rusija je nuklearna sila, i oklijevanje da se uđe u direktnu konfrontaciju sa njom je donekle razumljivo i logično. Ono što je nelogično, i što mnogi danas ne mogu da razumiju je ponašanje prema režimu Aleksandra Vučića. Na stranu naoružavanje Ukrajine ispod žita, i teorije zavjera o zalihama litijuma, ponašanje EU i NATO po pitanju Srbije je mnogima bilo nejasno.

Zbog mlakog odgovora na agresivnu srpsku regionalnu politiku, tj. politiku izazivanja nestabilnosti u Bosni, Crnoj Gori i Kosovu, prvi put su se prema Zapadnim zemljama uputili kritički komentari od strane Zapadu tradicionalno naklonjenih javnih mnjenja. Pojavilo se nepovjerenje. Tradicionalni partneri Zapada u medijima i civilnom društvu, koji dijele iste transatlantske vrijednosti, počeli su da otvoreno i javno sumnjaju u dobre namjere svojih saveznika i partnera.

Kada se podvuče linija, čini se da takva taktika nije dala nikakav rezultat. Osim što je oštetila tradicionalno bliske i čvrste odnose, ona nije urodila plodom u približavanju sa Srbima. Srpsko društvo je danas dalje od Zapada i EU. Podrška ulasku u EU je na najnižem istorijskom nivou, a o NATO-u da i ne pričamo.

U svojoj namjeri da mekom politikom sebi približi Srbiju, i odvuče je od Rusije, Zapad je počeo da gubi saveznike u nekada najlojalnijim djelovima zapadnobalkanskih društava. Na ličnom nivou u Crnoj Gori je bilo teško gledati ruske agente, koji su prozapadnim aktivistima godinama zagorčavali život, kako nam se smiju sa prijema u ambasadama, sa studijskih putovanja ili dok primaju nagrade i stipendije od Zapadnih ambasada.

Iluzija da je Vučić partner i da Rusiju voli lažno i javno, a Zapad iskreno i tajno, slomila se konačno prije dva dana, kada su državno sponzorisani teroristi ubili koskovskog policajca. Ruku na srce, terenski vođa tih terorista je bio sankcionisan od američke, ali politička pozadina je samo zagrebana sa tipovima poput Vulina i Dodika.

Slušam ovih dana srpsku opozicionu i prozapadnu javnost koja se čudi i snebiva nad onim što se desilo. Da nisu bili zauzeti papagajskim ponavljanjem priča o Kurtiju ekstremisti, možda su mogli primjetiti izvještaje kosovskih vlasti, u kojima je detaljno objašnjavano mjesecima kako se naoružavaju i treniraju paravojne formacije na sjeveru. Kako su se koristili saniteti Doma zdravlja iz Mitrovice za prenos oružja, kako se oružje skladištilo u manastirima SPC itd. I danas, kada je među teroristima ubijen vozač saniteta, i kada su teroristi uhvaćeni na licu mjesta u manastiru, nije do kraja jasno jesu li počeli da se trijezne.

Dok Srbija proglašava tri dana žalosti za teroriste, posljednja je ura da svi oni kojima je mir i stabilnost na Balkanu ultimativni cilj regionalne politike, konačno i bez oklijevanja identifikuju izvor svih problema i da ga neutralizuju.

Toliko za danas. Čitamo se sjutra na istom mjestu u isto vrijeme.

S poštovanjem,

Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)