Spomenik Lovćenska vila na Cetinju je jedno od najpoznatijih djela velikog crnogorskog vajara Rista Stijovića, podignut u sjećanje na Crnogorce koji su 6. januara 1916. godine, kao dobrovoljci iz Sjedinjenih Američkih Država, pritekli u pomoć svojoj domovini.
Ovq velika pomorska tragedijia se dogodila na početku Prvog svjetskog rata. U toj nesreći stradali su naši iseljenici, koji su se 1915. godine zaputili iz Amerike da pomognu u odbrani Crne Gore.
Nakon što je sredinom 1915. godine, prva grupa dobrovoljaca uspješno prebačena u Crnu Goru, na put je krenuo i drugi kontigent naših dobrovoljaca iz Amerike, njih 509. Sa sobom su nosili crnogorsku zastavu sa ispisanim riječima “U boj za narod svoj”. Krenuli su iz kanadske luke u Halifaksu i nakon 25 dana duge plovidbe došli u Napulj, gdje su se ukrcali na italijanski brod “Brindizi”. Uoči Badnjeg dana krenuli su, u pratnji savezničkih brodova, ka albanskoj obali.
Na Badnji dan 25. decembra po starom kalendaru, oko 8 sati ujutro, brod je stigao nadomak albanske luke San Đovani di Medova. Sticajem okolnosti, ne čekajući lučki brod koji bi ih bezbjedno sproveo kroz mininarno područje, kapetan je krenuo prema obali, ali na nesreću, brod je udario u savezničku podvodnu minu i ubrzo zatim potonuo. U ovoj velikoj nesreći živote je tada izgubilo 328 dobrovoljaca.
U brošuri Spomenica koja se bavi detaljima ove tragedije i koju je 1939. godine na Cetinju objavio profesor Savo Vukmanović stoji zapisano: “Njima je vječno uho i srce bilo otvoreno za sudbinu svoga kraja. Glas domovine oni su u sebi osjetili jače od svega, koji ih je gonio da svoje živote polože za ono tlo koje ih je rodilo“.
Spomenik je otkriven 6. juna 1940. godine.
Stijović je znalački ukomponovao u jednu cjelinu tri elementa: postament – oblika stepenaste piramide na koji se nadovezuje visoki pravougaoni stub i figuru Crnogorke – gorde i dostojanstvene žene, okrenute prema Lovćenu – simbolu slobode sa kojeg puca pogled na more u kojem su tragično stradali i Zapadu – odakle su krenuli crnogorski dobrovoljci.
Figura žene, izlivena u bronzi, savršenih je proporcija, veoma elegantna. Heroina u desnoj ruci drži mač, kojim poziva na borbu za Crnu Goru, a u lijevoj lovorov vijenac – vijenac slave, kojim kruniše ove rodoljube i njihov nenadmašni čin.
Njena duga haljina slobodno pada niz vitko tijelo u perfektno obrazovanim naborima, skrivajući sve ono što bi produbilo i potenciralo njenu očiglednu ljepotu.
Figura počiva na tri stepenasto razbijene prizme, koje se nadovezuju na mirni četvrtasti stub, koji je ukrašen sa tri reljefa rađena u bronzi na kojima su slikovito prikazana tri glavna detalja iz ove tragične priče: na frontalnom reljefu prikazan je trenutak topljenja broda, na desnom reljefu trenutak napuštanja Amerike i na reljefu sa lijeve strane je “priča” o vječitoj borbi Crnogoraca za slobodu.
Sam postament, čija je forma razbijena naizmjenično postavljenim stepenicama u pet redova, simbolično govori o kolektivnoj grobnici oblika piramide, smještenoj na dnu mora.
Jedan dobar dio nacije još uvijek ne zna šta ovaj spomenik simbolizuje. Što je dokaz da više cijenimo tuđe od svojeg. Ja sam 87 godište, poprilično sam siguran da o ovom spomeniku nismo ništa učili u školi, ali smo zato izučavali mnogo toga iz istorije što se naših predaka nije ni ticalo. Spomenik je prelijep, Stijoviću svaka čast na remek… Više »
Ja sam 68.o godište, gimnazija. Ni u moje vrijeme se nije spominjao ovaj spomenik, ni dogadjaj koji mu je predhodio, niti se nasa istorija ucila ni 20 posto. O Bozicnom ustanku pojma nismo imali…
a vidi se da u gimnaziji nisi ucio pravopis…
Nije tačno! Ja sam 59 g. I učili smo i u osnovnoj i gimnaziji!
A spomenik je podignut 1940 i to nešto govori
O spomeniku nijesi a i neće niko ni učiti a o događaju kojeg simbolizuje ovaj spomeniko moja (59) i generacije prije i poslije u SFRJ smo učili. Na žalost tvoju nastavni programi su kasnije, reformama školstva, znatno skraćeni i mnogo toga je izostavljeno iz njih kao nepotrebno. Napominjem da sam odrastao na 50 m. od spomenika i Vlaške crkve.