Crnogorski nije jezik koji je pao sa neba

Novi roman crnogorskog književnika Vladimira Vojinovića “Ne budi je” predstavljen je na platou ispred Narodne biblioteke “Radosav Ljumović”. Tim povodom, prikaz djela dao je književnik Andrej Nikolaidis, dok je odlomke iz knjige čitao glumac Miloš Pejović.

“Ne budi je” je knjiga koja funkcioniše na takav način da se sve što čitalac misli da jeste do zadnjih stranica, pokaže kao nešto što nije, istakao je Nikolaidis.

“Ne samo da je obrt neočekivan i ne samo da ga, barem ja, nijesam uspio vidjeti ni kao najsitniji nagovještaj, već je to vrsta obrta koja daje potpuno drugi kontekst svemu onome što ste čitali, tako da imate osjećaj da ste čitali dva romana. Jedan u svom prvom, krivom čitanju, na koje vas je vještinom naveo autor, i drugi, koji nužno iščitavate nakon što je brutalna i tužna istina postavljena pred vas”, kazao je Nikolaidis dodajući da je ovaj roman, iako naizgled gruba, zapravo nježna posveta Podgorici i Bloku.

“U ovom djelu iščitavate čitavu jednu galerija likova koje nije lako zaboraviti, zato što su priče o njima ispripovijedane tako uvjerljivo i oni su u Vladimirovoj interpretaciji tako živi”, kazao je Nikolaidis dodajući da je Vojinovićeva proza i nostalgična.

“Ova knjiga je moj dug devedesetim godinama prošlog vijeka. Pisao sam ranije o tim ratnim godinama iz perspektive autora koji neposredno učestvuje u zbivanjima i koji trpi posljedice rata i to je bio svojevrsni omaž generaciji nikšićkih momaka koji su izgubili živote na ratištima širom bivše Jugoslavije. Sada sam pisao o devedesetim godinama i tome kako su se one osjećale u Crnoj Gori, koja je trpjela nuspojave rata. Sve ono što nas danas potresa kao jedna vrsta subkulture, ili bolje reći nekulture, jeste posljedica ovih devedesetih koje sam pokušao da opišem u romanu ‘Ne budi je'”, kazao je Vojinović.

Nikolaidis je napomenuo da je roman napisan na crnogorskom jeziku, a kako dodaje autor romana priča o pisanju urbane proze na crnogorskom jeziku i priča o crnogorskom jeziku uopšte neiscrpna tema.

“Znam da postoje ljudi koji ne vole da čitaju proze u kojima likovi govore kao savremeni Nikšićani ili Podgoričani, ali moji likovi upravo tako govore. I imali smo priliku da čujemo kako to Miloš Pejović čita. Ovo je urbana proza, a crnogorski nije jezik koji je pao sa neba, koji je stvar prošlih vremena. To nije nešto arhaično, već mi tim jezikom komuniciramo. Rasprava o tome da li postoji crnogorski jezik je kontraproduktivna. Rodio sam se ovdje, obrazovao, formirao naučno, stručno, u umjetničkom smislu, planiram da se i ‘kopam, pa mi je žao što nekome smeta što pišem i zborim na crnogorskom jeziku”, kazao je Vojinović.