Dugo očekivana premijera, koprodukcija sa Slovenskim narodnim gledališčem je pred vratima. Ova saradnja predstavlja jednu od najznačajnijih u crnogorskoj kulturi budući da ovaj ljubljanski teatar, izuzetnog estetskog rafinmana, važi za jedan od najuglednijih, a reditelj Jernej Lorenci za jednog od najboljih u evropskim pozorišnim mjerilima.
Predstava je nastajala u dvije etape, prvoj u maju u Sloveniji, potom tokom poslednjeg mjeseca u Kraljevskom pozorištu Zetski dom na Cetinju. „Razgovori o ljubavi“ , premijerno će biti izvedena na Cetinju 14. septembra sa početkom u 19.30h. Lorenci već neko vrijeme radi samo autorske projekte. I ova predstava je takva, a tekst je nastajao, kako to radi slovenački majstor režije, kroz istraživanje, u procesu. Naravno, glumac je središte, za Jerneja najvažniji. Baš kao što mu je važan i svaki čovjek, jer svaki je priča, izuzetna i različita od drugih.
„Sve više radim autorske projekte i sve više proizilazi iz čovjeka, zapravo iz glumca. Volio bih da padnu svi mogući zidovi, između publike i scene, glumca i uloge, a onda i zid u toj hijerarhiji kada reditelj dođe sa konceptom i sve zna, a glumci samo prate. Samo želim stvoriti neki jednostavni prostor otvorenosti , da svako ima pravo na svoj glas, da svi slušamo, svi damo doprinos, jer svaki čovjek na ovom svijetu je priča, specifična, puna svega, kako god ona izgledala izvana. I moram reći da sam presretan da mogu raditi sa ovom ekipom, više od pola ljudi nisam poznavao prije prve probe, vjerovao sam Lidiji da će naći prave, i onda smo krenuli… i da, počeli otvarati prostor povjerenja, radoznalosti i stvaralaštva. Jako sam zadovoljan. Pokušavali smo na široko baviti se ljubavlju, sa što manje teorije, jer naravno, od samog početka smo svjesni da ova predstava nema nikakav odgovor. Šta je to ljubav?… I ne bavi se time, samo daje priliku da se neke priče kažu i da se čuju, i možda taj osjećaj da smo zapravo vrlo, vrlo slični. I da više manje čeznemo za vrlo sličnim, ako ne i istim stvarima. Svi smo pomalo i blesavi, i smiješni, i patetični, i tragični, i lijepi, kakvi god jesmo, možda to. Krenuli smo iz nekih razlika, iz radoznalosti, kako je to u Albaniji i Italiji bilo nekad, kako je to danas, da bi onda možda polako došli do toga da smo svi samo ljudi“, kazao je o radu na predstavi reditelj i koautor teksta Jernej Lorenci.
“Radio sam već neke projekte sa Jernejem , uvijek počinjemo rad na isti način. Odredimo temu, potom izaberemo put kojim ćemo ići i počnemo raditi sa glumcima. Kada sa njima prikupimo materijal , proces nam sam kaže u kom smjeru će ići naša predstava. Najvažniji su nam poslednjih godina glumci, jer svi su različiti, pokušavamo raditi sa njima, onakvim kakvi jesu, sa pričama koje nam oni mogu dati. Bavim se ovom temom kao i svakom drugom, ali mislim da ono što ovaj proces čini lijepim jeste činjenica da glumci dolaze iz različitih zemalja, a kada smo se počeli upoznavati, materijal se počeo razvijati. Veza među nama postajala je jača, a materijal je rastao“, rekao je Matic Starina, dramaturg i koautor teksta.
U predstavi igraju glumci iz četiri zemlje: Slovenije, Crne Gore, Albanije i Italije. Dio ansambla „Razgovora o ljubavi“ iz Slovenije su legenda slovenačkog glumišta i dobitnik najvažnijih priznanja Janez Škof, Maruša Majer i muzičarka Zvezdana Novaković. Iz Crne Gore, u ekipi su Srđan Grahovac, Karmen Bardak i Jelena Laban, a iz Albanije Krist Lleshi i Matia Llupa.Zahvaljujući saradnji sa Internacionalnim teatarskim institutom iz Italije, koji je partner Kraljevskog pozorišta u projektu ADNICH, glumačkoj podjeli pridružili su se Barbara Folchitto i Daniele Gaggianesi, glumci iz Italije.
“Uvijek, u svakom tekstu, uvijek je bila ljubav, uvijek si želio igrat nekog ko je dio ljubavi, ili si bio protivnik ljubavi. A ovo je zapravo prvi put kada pričamo o ljubavi i razmišljamo, a to je baš nešto o čemu mi u stvari ne govorimo često. Kada smo izgubljeni u tome, kako se vratiti? Uvijek si sam, nikoga ne možeš da pitaš. Mislim da je fenomenalno to da su ljudi iz različitih zemalja. To su ljudi, to smo mi. Mi imamo osnovni problem, da gledamo jedni druge. To je isto kao ljubav“, izjavio je uoči premijere slovenački glumac Janez Škof.
„Bitno je da imamo strpljenje za to. Tema je ljubav, jako je prisutna i onda čovjek sam, odakle god da je, kojim god jezikom da govori, on se pripremi na ljubav. Napunjeni smo time, u jednom smo krugu, dobijamo od reditelja i jedni od drugih, u tom krugu funkcionišemo gledavši se u oči. Intervjuisali smo jednu ženu koja drži restoran na moru, kada smo otišli da se odmorimo. Ona nam je rekla da ljubav traje tri minute. Naša će trajati malo više. Razotkrivamo tako ljubav. Sve probleme u koje ljubav ulazi, sve te stvari koje mogu biti i ne biti“, kazao je crnogorski glumac Srđan Grahovac.
„Ljubav je teška tema, a možda je u stvari najlakša na svijetu, ali da dođeš do te lakoće, mislim da treba puno vremena i puno oslobođenja od svih nas. Samo da se gledamo u oči, pa da se vidimo kakvi jesmo, kakve su nam razlike,da li smo svi isti, to se već dešava među nama.Tražili smo neki zajednički jezik koji smo možda otkrili, jezik predstave koji je jezik sve četiri zemlje, to je možda teško razumjeti, ali smo postigli u procesu da se svi razumijemo- ljubavlju. Jernej Lorenci sa kojim radimo, on je u stvari čarobnjak, puno nam daje odgovornosti u stvaranju našeg materijala, da su to naše priče, da smo mi reditelji“, riječi su glumice Maruše Majer.
„Jernej je veoma harizmatičan, zna kako doći do nas. Ono što želi su naše najintimnije priče o ljubavi. Dao nam je zadatke, da nađemo neke mitološke priče. E sad, tu je problem- zašto mi nemamo ljubavnih priča u Sloveniji? Slovenci nekako ne govore o njoj, više pričamo o smrti i poslu. To su naše vrline. A ljubav?Ako nije vezana sa nekim božanstvom, sa reliigijom, baš i nema nekih ljubavnih priča. Super je da mi otvaramo tu temu. Ako bi nekog pitao sad nešto specifično o ljubavi, to ne možeš odgovoriti iskreno. To je tako intimno da sve što bi rekla je da ne znam. Svi idemo kroz neko osjećanje. Ali na kraju ne znaš. Kakva je to bila ljubav, kakva ljubav postoji. To je toliko intimno i sakriveno. Bitno je govoriti o tome, otvarati tu temu, mislim da premalo volimo“, zaključila je Zvezdana Novaković, umjetnica iz Slovenije.
“Velika mi je čast rad sa Lorencijem, prije svega za mene je ovo jedno potpuno novo iskustvo zato što smo u nekoj trostrukoj ulozi. Konstantno smo i pripovjedači, glumci-likovi o kojima pričamo, a i reditelji. Vrlo je zahtjevno, ne samo u glumačkom smislu, nego i kada je riječ o koncentraciji- kako svaku emociju donijeti, na koji način je iskoristiti, kako u svakom trenutku doprijeti do publike. Ideja je da mi kroz predstavu pokažemo da, bez obzira odakle si, kojim jezikom govoriš, kakvi su ti običaji, koji su načini na koje iskazuješ tu ljubav, da je ljubav na kraju univerzalna“, rekla je Karmen Bardak, glumica.
„Sve je izazov, uvijek je izazov. Još ovako u grupi, dijelimo jedni sa drugima. Dosta se stvari oslanja na atmosferu, na to što podijelimo jedni sa drugima. Prelijepo je, ali nije lako, baš kao što to nije ni ljubav. Dosta slobode imamo dok radimo, nastaju organske stvari, ništa nije usiljeno, nategnuto, ima se mnogo strpljenja. Znamo da je sve u redu, dok slušamo, razumijemo jedni druge, sve možemo da riješimo i sve će biti ok. Jernej je zaista čarobnjak, ne samo režije nego i u odnosima sa drugima. Jako je interesantno, donosimo neka lična i iskustva vezana za tradiciju, društvo. Ali uspjeli smo se povezati . Iako neko ima ovakvo ili onakvo shvatanje nezavisno ili zavisno od društva, da možemo da se razumijemo“, rekla je glumica Jelena Laban.
„Ovo je definicija sna. Kada bi se uvijek moglo raditi ovako. Prije svega zato što je Jernej jedno predivno ljudsko biće, koje nas je okupilo u divan krug. Ovo je lijep posao , nema pritiska, daje mogućnost da budemo kreativni, a opet bez obaveze da moramo pokazivati tu kreativnost u smislu-sada ću ti pokazati koliko sam veliki umjetnik. Stvari izlaze iz nas savim prirodno, a zasluga je samo Jernejeva. Biti ovdje znači ujediniti onu ljubav koju osjećamo, autentičnu i ljubav prema ovoj profesiji koju volim i poštujem, koju želim raditi uvijek bolje.Ovdje mogu to učiniti slobodno. Nastaviti da je volim. Ne moram je izdati, raditi kompromise, mogu biti slobodna, to je prelijep osjećaj“, riječi su glumice Barbare Folchitto.
„Divno je, način na koji radimo i tretiramo ljubav, u stvari iskazujemo sebe kao ljude. Uvijek govorimo istinu i pokušavamo da pričamo o emocijama i kako se osjećamo. Nikada nema pravog odgovora na pitanja o ljubavi , u stvari samo možemo da se složimo i da kažemo- dobro je. Dovoljno je. Najdivnija stvar je što je ovdje deset ljudi iz različitih zemalja koji se nisu poznavali. A znaš, kad nekog ne znaš mnogo je lakše da se otvoriš i pričaš o svojim osjećanjima. To je bio najbolji dio“, zaključio je glumac Matia Llupa.
„Ovo je iskustvo koje budi mnogo emocija. Tu je deset ljudi sa različitim mišljenjem i emocijama, koje je ovaj proces ujedinio . Ljubav nas je ujedinila. Dijelili smo između sebe mnogo privatnih priča i saosjećali smo jedni sa drugima i meni se sada čini da cijelu ekipu znam čitav život. Što se tiče Jerneja, sjećam se još u periodu dok smo probali i Ljubljani, on je odmah našao ključ za svakog od nas da nas zbliži i napravi jedan pravi tim, tim ljubavi“, rekla je glumica Krist Lleshi .
„Lorenci je takav, zato sve funkcioniše. Želi da sazna o nama i to u stvari gura čitav proces naprijed. Ta njegova radoznalost, koju prenosi na nas. Od samog početka osjećao sam da poenta nije da se istaknemo kao dobri glumci, već da budemo zainteresovani jedni za druge i naše priče. Fokus je stavljen na pričanje priča i pažljivo slušanje drugih. To je kao ljubav“, izjavio je prije premijere glumac Daniele Gaggianesi.
Na čelu tima su Lidija Dedović, umjetnička direktorica Kraljevskog pozorišta Zetski dom i Igor Samobor, direktor SNG Drama Ljubljana. Ekipu predstave čine takođe: kostimograf Belinda Radulović, autor muzike Branko Rožman, koreograf Gregor Luštek, asistent režije i producent Juš Zidar, te scenograf Branko Hojnik.
„ Sada se trudimo nekako organski povezati, to me je uvijek zanimalo, šta je u srcu medija, šta je u srcu pozorišta, šta taj mediji može, a što ne mogu drugi ponuditi. Dinamika je toliko bogatija jer je ekipa različita. To je nešto jako dragocjeno, ima smisla tome se prepustiti. Takođe osloboditi se što više predrasuda o tome šta znači pozorište, šta su predviđanja, pravila, prepustiti se onome što nastaje na probama. Finalni proizvod tek je ipak zaključen sa publikom, tek se tad vidi. To je smisao teatra, da se dogodi kontakt, da su i oni autori, da su svjedoci nečemu jedinstvenom u tom trenutku, na svakoj reprizi. Ja ne gledam na svoj rad kao da radim scenografiju. Trudim se što više omogućiti pretok, da se desi nešto zajedno sa glumcima i gledaocima. To me zanima. Na scenografiuju ne gledam kao na neke kulise, funkciju ili dekoraciju, već više kao na preispitivanje konteksta“, kazao je scenograf Branko Hojnik.
Pored scenografije, uz Jerneja Lorencija i Juša Zidara , Hojnik takođe potpisuje i dizajn svjetla. Ova koprodukcija realizuje se u okviru interregionalnog projekta ADNICH, koji pripada pretpristupnim IPA programima i koncepta Art Geto.
