Na Trgu od knjige preksinoć je predstavljena nova knjiga prof. dr Ratka Božovića „Molitva osame“ i monografija „Fortifikacijska arhitektura Boke Kotorske venecijanskog perioda 15. do 18. vijeka“, djelo Ilije Laloševića.
Riječi i ćutanje
Kako je rečeno knjiga „Molitva osame” je djelo naučnika koji pokušava da pronikne u dramu košmarnog ljudskog postojanja i dešifruje kobne posljedice.
“Božović se obraća onom svjesnom, racionalnom, ako je još nešto od toga u nama ostalo. Pokušava da čovjeka u svom čitaocu izvede na stazu individualne, slobodne i kreativne samopotvrde. Apeluje da razlikujemo bitno od nebitnog, vrijedno od bezvrijednog, da njegujemo najprisniji dio svog individualiteta”, kazao je književni kritičar i publicista Vlatko Simunović.
Ratko Božović komentarisao je genezu nastanka djela „Molitva osame”, počev od 1988. godine, od kada je nastao serijal knjiga koje su osvrti i analize vremena koje, kako je kazao karakterišu „grdni sunovrati i rušenje sistema moralnih vrijednosti”.
“Tamo gdje politika determiniše sve ostalo, svi smo u problemu. Istinske promjene moguće su samo tamo gdje je kultura pretpostavka za sve, gdje kultura sve determiniše i politika je samo njen fragment”, poručio je Božović.
Kako je naglasio, naslov „Molitva osame” reakcija je na stanje kada se „razmatraju granice slobode koja je u političkoj ravni dovedena u ozbiljno pitanje”.
“Jednog trenutka sam shvatio da kada ne možeš da govoriš jasno, bolje je zaćutati. Ćutanje sam vidio kao istinu bića, istinu te unutrašnje tišine i konačno otklon od maske koja se uspostavlja u komunikaciji, jer su naše riječi često lažljive, onakve kakve očekujemo i samoprevara”, rekao je Božović.
Značajan projekat
U drugom programu hercegnovskog Sajma predstavljena je „Fortifikacijska arhitektura Boke Kotorske venecijanskog perioda 15. do 18. vijeka”, autora Ilije Laloševića. Istoričar umjetnosti Saša Čilikov ocijenio je da su monografije poput ove koju je priredio Lalošević, izuzetno važne.
“Ovu knjigu i slične njoj smatram državnim projektom najvećeg značaja”, kazao je Čilikov.
Istakao je da Herceg Novi i Kotor ne može zamisliti bez bedema i kula.
“To bi za mene bilo kao da puža izvadite iz njegove ljušture. Upravo najveću draž čitavog urbanog ambijenta čini fortifikacioni sistem. Nažalost, a to iz ove knjige može jasno da se vidi, dobar dio fortifikacija u Crnoj Gori propada. Ne pamtim ozbiljniji projekat restauracije tvrđava, da neko krene da radi nešto van utvrđenih gradova”, kazao je Čilikov.
Kao posebnu vrijednost svog djela Ilija Lalošević je izdvojio osnovnu tipologiju utvrđenih gradova u prvom redu Herceg Novog i Kotora.
“Kada se misli na Herceg Novi i Kotor naravno da to nisu samo njihovi bedemi, već i kašteli, bastioni, kule, kapije, staze, citadele i slično. Mi smo u Boki imali „sreću” da su istorijske okolnosti, sve do kraja Prvog svjetskog rata, bile takve da su te tvrđave bile u funkciji i samim tim sačuvane, što nije bio slučaj sa nekim drugim evropskim gradovima. Kada su u pitanju fortifikacije Boke, nakon ovih utvrđenih gradova koji jesu najvažniji, imamo čitav niz gradova koji su štićeni izdvojenim utvrđenjima, a to su u prvom redu Perast i Risan, oni su imali izdvojene kaštele na određenim strateškim pozicijama i na taj način su čuvali grad”, objasnio je Lalošević.
