Đilas bi se i danas borio za slobodu riječi

Danas se navršava 110 godina od rođenja revolucionara, književnika i disidenta Milovana Đilasa i ujedno jedne od najznačajnijih ličnosti u crnogorskoj istoriji 20. vijeka. Tim povodom u Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović” održana je tribina pod nazivom “Čovjek crnih brda”, pišu Vikend novine.

“O Đilasu je prethodnih godina govoreno mnogo, nekad tačno, nekad sa krive tačke gledišta.. A danas će vam o velikanu govoriti savremeni tumači Đilasove književne i druge misli”, istakao je profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost, Vladimir Vojinović.

Čitanje po biografskom ključu

Književnik i predsjednik SUBNORA-a Zuvdija Hodžić, prisjetio se dva susreta sa Đilasom. Jednom ga je kao dječak sreo 1950. i neke godine, u Peći, a drugi put kao odrastao čovjek.

“Ta dva susreta pravi su primjer kako se nešto iz života prenosi u književnost. Čitaćete više o tome u časopisu koji ćemo objaviti”, istakao je Hodžić.

U pripovjetki “Gubavac” Đilas ne govori samo o Crnoj Gori pod austrijskom okupacijom, već i o današnjoj Crnoj Gori, kazao je književnik i kolumnista Andrej Nikolaidis.

“Ne vjerujem u čitanje po biografskom ključu. Međutim, takvo čitanje je ovdje nužno, jer Đilas insistira na tome, i sam uspostavlja paralelu između sebe i glavnoga junaka Lazara. Selom upravlja surovi Todor, koji je neprijatelj našeg junaka. Lazara odvode u izolaciju, ali na neki način može učestvovati u seoskom životu, ljudi dolaze kod njega, donose mu hranu, razgovaraju sa nj im. Lazar je guslar, što je Đilasov način da kaže umjetnik. Sukob između Todora i njega, odnosno Đilasa i partije se rasplamsava i sve ono što se kasnije dešava je tragedija bez nade za srećnim krajem, osim ako pod tim ne podrazumijevate činjenicu da do samoga kraja Lazar neće biti slomljen čovjek, već ostati dosljedan vlastitim uvjerenjima i umjetnosti”, rekao je Nikolaidis.

Porodica ili ideali?

U zatočeništvu, izloženi torturi, umjetnost vam postaje važnija nego na slobodi, postaje ne samo jedino utočište i jedini razlog postojanja…

“Kako se rasplamsava sukob tako raste i zid koji seljani podižu oko njega, umnožavaju se raspoloženja, izdaju ga svi najmiliji, osim najuže familije. Tu ujedno uočavamo i temu pripovjetke suprotstavljaš se sistemu, platićeš svaku cijenu, ali da li si spreman da je plati i tvoja porodica? Boljitak porodice ili vlastiti ideali, šta je važnije? Na koncu, Lazara više nema, od njega je ostao plamen koji je dugo svijetlio kroz noć, ali kratak baš kao i ljudska pobuna. Ovo je gorka priča, ne ostavlja puno nade, ali ima jasan iskaz neću popustiti, nećete me slomiti”, zaključio je Nikolaidis.

Sukob književnika i političara

Književnik i predsjednik Matice crnogorske Dragan Radulović podsjetio je na Đilasovu autobiografiju “Besudna zemlja”.

“Ova knjiga je rodno mjesto i tajna njegovih docnijih romana. Mnogi likovi iz njegovih djela tek poslije čitanja ‘Besudne zemlje’ postaju jasniji. Đilasova proza je znatnim dijelom utemeljena na autobiografskim elementima, samo što su u ‘Besudnoj zemlji’ likovi dati pod svojim imenima, opisani bez naglašene metaforizacije i umjetničkog transponovanja, ali zbog toga ne manje umjetnički uspjeli. Naposljetku, u ovoj knjizi je precizno naznačen patos umjetničke dileme čiju je razarajuću snagu autor nastojao nekako da prevaziđe. A to je sukob između književnika i političara u sebi. Te dvije slične, a opet dijabolično suprotstavljene i neprijateljske strasti Milovan Đilas je tokom cijelog života pokušavao da pomiri”, istakao je Radulović.

Čistota crnogorstva

Profesor lingvistike Draško Došljak osvrnuo se na Đilasova tumačenja Njegoševog djela.

“Velikim se biva u dodiru sa velikima, u velikim trenucima Đilas je uvijek bio veliki. Njegove pripovjetke ušle su u antologije najljepših jugoslovenskih pripovjedaka. Ujedno, on je jedan od velikana koji je na sebi svojstven način imao priliku da proučava Njegoša. Sudbina knjige, ‘Njegoš, pjesnik, vladika i vladar’ koju je napisao od 1957. do 1959. godine, ujedno je i njegova sudbina. Objavljena je najprije na engleskom jeziku, a tek kasnije, nakon 29 godina i na srpskohrvatskom jeziku, i to je, možemo reći ‘kontrira nje lirizma Isidore Sekulić'”, pojasnio je Došljak.

Đilasu je posebno fascinantno kod Njegoša bilo proučavanje ženskih likova, kao i kult sestre, podsjeća Došljak.

“Kod Njegoša jedino u ‘Gorskom vijencu’ ima ženskih likova, pa i tu su sporedni. Njegoš je očigledno unošenjem žena u spjev, pazio na čistotu crnogorstva. Nema Crnogoraca izdajnika, ni među ženama”, kazao je on.

Referenca jednog vremena i ideologije

Đilas je značajan, nesumnjivo, barem zbog jedne činjenice. Prema anketi Njujork tajmsa, njegova knjiga “Nova klasa” je ušla u izbor 100 najznačajnijih knjiga 20. vijeka i našla se među knjigama koje su mijenjale vijek za nama. Kada pročitate ovu knjigu vidjećete da je Đilas tu u intelektualnom, teoretskom i politikološkom smislu najbolji, naveo je prof. dr Dragutin Papović.

“Tu je njegova misao najzrelija i najprofesionalnija, u svakom smislu najbolja. Kada se zapitate šta je tu novo, novo je što o tim stvarima govori jedan od četiri najuticajnija čovjeka socijalističke države. Đilas je upravo po tome značajan i veličanstven. On sa pozicije na kojoj je bio kritikuje sistem kojim je upravljao. To je njegov značaj za Zapad. Postoje brojni disidenti, ali oni su sa društvenih margina, a on je bio dio sistema”, zaključio je Papović.

Đilas zaslužuje Institut

Vojinović, inače urednik i priređivač Đilasovih sabranih pripovjedaka, kazao je da ovaj književnik zaslužuje institut.

“Bez obzira na to da ćemo mi suditi o Đilasu kao čovjeku koji je kontroverzan ili neko koje vrhunski i sjajan pisac, sociolog zaslužuje institut jer to zaslužujemo mi, ne on i njegovo djelo. Mi zaslužujemo da se učvrstimo u istinama. Siguran sam da bi se on borio za slobodu naše riječi, ma kojoj epohi pripadao, pa i protiv njega samog”, kazao je Vojinović.

Prema njegovim riječima on je bio autokritični autor i mislilac.

“Konstantno sam u kontaktu sa njegovim sinom Aleksom, koji je bio stručni saradnik u okviru prethodnog projekta, a ukazao mi je na to da su brojni rukopisi Đilasovi još po političkim i policijskim arhivama širom bivše zemlje. To nas poziva na odgovornost. Izučavati njegovo djelo, usmjeravati naučne potencijale na njega, siguran sam da bi rezultiralo odgovorima kojim treba da krene nova Crna Gora”, poručio je Vojinović.