Uprkos globalnoj pandemiji, za jednu od najcjenjenijih crnogorskih glumica Dubravku Drakić, protekla godina je bila i te kako plodonosna.
Jubilarno pedeseto igranje operske dive Florens Foster Dženkins u komadu “Slasti slave”, uloga Jelene, ali i producenta u filmu “Grudi”, koji je crnogorski kandidat za Oskara, rola u krimi seriji “Dvanaest reči”, i konačno, možda njoj i najbitnija uloga predavača na Fakultetu dramskih umjetnosti u gotovo nemogućim okolnostima, obilježili su 2020. godinu.
Ipak, kako je jednom rekao Federiko Garsija Lorka, u ovom dramatičnom trenutku svijeta umjetnik treba da plače i da se smije sa svojim narodom.
SLABOSTI VREMENA U KOJEM ŽIVIMO
“Minula godina je otkrila sve slabosti vremena u kojem živimo, a koje su godinama vješto prikrivane i zanemarivane. Opšti trend simulacije stvarnosti i nedostatka empatije i na globalnom, a posebno na lokalnom nivou, uzdrman je pandemijom, a tlo i dalje podrhtava, nažalost i u bukvalnom smislu. Pamtiću je po koroni, prijateljima koji su nam pomogli da je prebrodimo, studentima FDU Cetinje koji su uspjeli da se upkos teškim uslovima izbore i motivišu za rad, online nastavi, kuvanju, ograničenjima…i opet ograničenjima”, ističe Drakić u razgovoru za Dnevne novine.
Jedna od naših najuspješnijih i najangažovanijih glumica podjednako je prisutna u pozorištu, kao i na filmu i televiziji. Ipak, prema njenim riječima, nije sve stvar izbora.
TIMSKI RAD POBJEĐUJE EGO TRIPOVE
“Lijepo je što mislite da biram. Glumice u zrelim godinama nijesu baš u prilici da biraju. Medij nije ključan. Priča, partneri, reditelj, to su okviri koji određuju rad kao uživanje ili samo posao. Najbolje se osjećam kad radim projekat koji je kvalitetan, promišljen i produkciono zahtjevan, u kojem timski rad pobijedi ego tripove”, kaže Drakić.
Film Marije Perović “Grudi” crnogorski je kandidat za Oskara. Osim u ulozi Jelene, Drakić se na ovom regionalnom ostvarenju ostvarila i kao producent.
Poruku koju ovaj projekat šalje, prisjeća se Drakić, intuitivno je osjetila kroz čitanje scenarija, no u međuvremenu su prošli kroz dosta komplikovan proces produkcije i plasmana filma, zato je i bilo veoma važno da prijem filma bude dobar.
“GRUDI” ZA RADOST I PONOS
“Bioskopska premijera u regionu se preklopila sa pandemijom i političkim previranjima, mnoge okolnosti nam nisu išle na ruku, ali poslije svega, ostaju upisani Festivali na kojima je film prikazan i reakcije ljudi koje su nepodijeljene, a najčešće se svode na dvije ključne riječi-topao i emotivan film. To jeste za radost i ponos. Izbor filma ‘Grudi’ za crnogorskog predstavnika je opet izazov, koji zavisi od previše novca (za naše prilike), veza u Holivudu, koje nemamo i promocije u Sjedinjenim Američkim Državama kojima se bave timovi profesionalaca, a sve to košta…”, ističe Drakić.
Od nedavno imamo priliku da je gledamo u regionalnoj krimi seriji “12 reči”, na koju je izuzetno ponosna.
“Učestvovala sam u snimanju prve sezone, zahvaljujući rediteljki Jeleni Stolici, koja je sa vrlo autentičnim izborom glumačke ekipe stvarala krimi seriju kao regionalni projekat. Bilo mi je zadovoljstvo da se oprobam u tom žanru, da igram sa bivšim studentima, a posebno da vidim kako to sve funkcioniše u uslovima pandemije”, naglašava ona.
NOVAC USMJERITI U TEATAR
Iako je ove godine, u uslovima pandemije njena predstava “Slasti slave” Pitera Kviltera, u režiji Stefana Sablića, imala jubilarno, 50. igranje, prema njenim riječima, savremenoj teatarskoj sceni u Crnoj Gori nedostaje mnogo toga.
“Ukinuta je scena Akademija u CNP-u, naši studenti nakon završene škole nemaju prostor za trening, nedostaje transparentnosti u procesu zapošljavanja umjetničkog kadra (podržavam konačno formiranje ansambla u Zetskom domu, predugo se čekalo na tu odluku), nedostaje castinga (a to je jedini način da se uloge dobijaju po zasluzi), nedostaje off scena gdje bi se igrale nezavisne produkcije, nedostaje akademska scena za studente, scena za ljude trećeg doba kojima bi to bio hobi, nedostaje novca da se sve prethodno ostvari, nedostaje dobre volje da se novac usmj eri u teatar. Neću dalje..”, podsjeća glumica.
Štaviše, kada se osvrne na cjelokupni rad kulturnih insititucija u 2020, mišljenja je da je trebalo mnogo pažljivije razmotriti mogućnost rada u pozorištima u uslovima pandemije.
PROSTOR IGRE I POVEZIVANJA
“Ne prihvatam, u stvari ne podržavam odluke niti smjernice koje uređuju ponašanje u vjerskim objektima, a zabranjuju igranje predstava u pozorištima. Poruke koje se šalju na taj način direktno utiču na odnos sredine prema dramskim umjetnicima, pozorištu kao prostoru igre i povezivanja, na kulturu uopšte. Stanje društva se najbolje percipira kroz odnos upravljačkih struktura prema umjetnicima”, ocjenjuje naša istaknuta glumica.
Još jedan problem, koji se nazire, kada je riječ o tek svršenim glumcima FDU je manjak prilika u toku sezone, te je sve više njih u nedostatku posla prinuđeno da se afirmiše “preko grane”
Bez sumnje je riječ o mladim, talentovanim ljudima, koji su položili prijemni i imaju sklonosti i sposobnosti za profesije u dramskim umjetnostima, naglašava ona.
“Upisala sam FDU na Cetinju 1994. godine, naš zadatak je bio da opravdamo formiranje takve škole u Crnoj Gori. Rezultati rada na FDU su vrlo mjerljivi, naši alumnisti sa studijskih programa glume, filma i medija i drame i pozorišta su prisutni u regionu i to je evidentno i prepoznato kao autentičan kvalitet…”, cijeni ona.
DECENTRALIZACIJA I AKTIVIRANJE SCENA
Decentralizacija i aktiviranje scena u Crnoj Gori, na način na koji je to već decenijama ustanovio Centar za kulturu Tivat samo su jedan od načina da mladi ljudi rade, ističe glumica.
Ili se prekvalifikuju.
“Ne moraju svi koji završe FDU da budu glumci, reditelji i dramaturzi u nacionalnim pozorištima. Toliko je prostora na televizijama, radiju, novim medijima, ali tu se ne zadire, jer kompletan program popunjavaju informativni programi i političke emisije. Kultura govora je na najnižem mogućem nivou, stvorio se neki ‘novogovor’ iliti ijekavizirana ekavica. Nemamo crtanih filmova za najmlađe koji bi crnogorski glumci nahovali. Dakle, problem je u spremnosti društva da ozbiljno razvija i unapređuje i institucije kulture i kulturni milje u skladu sa stvarnim potrebama i potencijalima”, zaključuje Drakić, koja u Novoj godini ima vrlo skromne želje.
“Zdravlja, međusobnog poštovanja, tolerancije, dobre volje i konačno posla”, poručuje glumica.
OBRASCI PONAŠANJA KROZ PRISUTNOST ŽENA SU PRIVID
Iako je primjetno sve više žena autora u filmskoj industriji Balkana, ali i svijeta, položaj žena i ustaljenih patrijarhalnih normi na Balkanu donekle još uvijek je prisutan.
“Naravno da je prisutan. Naši obrasci ponašanja i demokratizacija društva kroz prisutnost žena samo su privid, aktuelan uoči izbora, kad se sve partije ‘trude’ da ispoštuju kvote. Sve dok ravnopravnost žena u svakom segmentu ne bude standard (počev od mjesta odlučivanja, preko zarada, do podjele porodičnih obaveza) treba feminizam i dalje pravdati u domenu ljudskih, zagarantovanih prava. A to je, između ostalog, domen kulture življenja. Opet ta ‘kultura’ u nas”, primjećuje Drakić.
“ŠTA SAD” U FEBRUARU
Bez obzira na pandemiju, umjetnost ne smije stati, pa će se tako narednog mjeseca Drakić vratiti snimanju.
“Sara Đurović i ja smo koscenaristkinje kratkog igranog filma ‘Šta sad?’ koji je podržan na konkursu FCCG za produkciju u uslovima pandemije. Pripremamo se za snimanje u februaru. To je projekat koji okuplja profesionalce i zaljubljenike u film, mnogo mladih ljudi je uključeno u rad i to me raduje. Formiranje Filmskog centra Crne Gore je potez koji dokazuje koliko i kako se može unaprijediti status i pozicija filmskih stvaralaca u Crnoj Gori”, ističe glumica.
Diva!