U jedinstvenom ambijentu venecijanske tvrđave Forte mare, promovisana je knjiga „Herceg Novi-grad monumentalnih tvrdjava“, profesora Lazara Seferovića. Ona će, pored ostalog, biti jasan trag o tvrđavi Forte mare, prije nego što ona postane 981. član Svjetske kulturne baštine, uvjeren je autor. On je zaslužan za njenu kandidaturu, ali i za pravo novljansko veče, prožeto naučnim, stručnim, poetskim, duhovitim, vrcavim porukama.
Drevno venecijansko utvrđenje prije više od dvije godine je kandidovano za upis na listu kulturne baštine UNESCO-a, čemu je značajno doprinio i istoričar umjetnosti, profesor Seferović, kome je ovo, kako je rekao, “posljednja knjiga”. Ali, to je kazao i na promocijama prethodnih deset, pa ne bi bilo iznenađenje da nam priredi još koje iznenađenje.
Kao predsjednik nekadašnjeg hercegnovskog SIZ-a za kulturu, prije skoro pola vijeka, profesor Seferović je pokrenuo obnovu tvrđave Forte mare. Predložio je da se ona restaurira u venecijanskom gabaritu iz 17. vijeka. To je prihvaćeno i obnova je na osnovu konzervatorskih uslova i odobrenog projekta uslijedila 1986. godine. Glavni urbanista i konzervator obnove Starog grada bio je Boris Ilijanić, a vremešni profesor je dočekao ostvarenje svog sna, da to značajno zdanje bude kandidovano za listu svjetske kulturne baštine –UNESCO.
Ta činjenica bila je glavni pokretač za pisanje knjige, koju je u koautorstvu sa unukom Matejom Pašetom nazvao „Herceg Novi –grad monumentalnih tvrdjava”. Ona je, takođe, kako je kazao, posvećena latinici i dijelom ćirilici, kao izrazu osobenosti kulturološkog bogatstva Boke kotorske.
Pred brojnim posjetiocima, na pozornici postavaljenoj sa sjeverne strane tvrdjave Forte mare, Seferović je poručio Novljanima da budu dostojni titule koju će ta tvrđava dobiti, vjerujući da će mladi naraštaji znati da prepoznaju vrijeme i doprinose budućnosti ovog podneblja:
“Moja duša i srce su noćas sa Forte mare u UNESCO-u, a vi kada stigne to rješenje, koje će potpisati naša Milica Nikolić, budite bar dostojni toga da se ime ovoga grada i ovog spomenika nađe među elitama svjetskih spomenika gradova, civilizacija i kultura, koje su ostavili duboke tragove u svojoj istoriji”, kazao je profesor Seferović.
On je posebno pozdravio Novljanku, Dragicu Ponorac, doskorašnju amabasadorku Crne Gore u Franscuskoj, Monaku i pri UNESKO-u, bivšu učenicu, koja ga je povezala sa Dadom Đurićem. Ona je zaslužna za dolazak predstavnika komisije UNESCO-a i pokretanje inicijitative sa Ministarstvom kulture i Opštinom da tvrđava Forte mare bude na listi svjetske kulturne baštine.
“Profesore, okrenućemo se naglavačke, ali Forte mare će biti na baštini! Komitet je već otvorio vrata. Trebalo je ukloniti posljedice jeftinih turističkih sadržaja, očistititi tvrđavu, disko klub, skinuti platno…Uspjećemo”, poručila je Ponorac.
Seferović je zahvalan snimatelju Milošu Samardžiću, koji je, kako je rekao, svojim fotografijama ostvario 50 odsto vrijednosti knjige. Prvi put poslije Lidije Laforest u njegovim knjigama pojavljuju se još dvije žene, poznavaoci fotografije: Mina Janković i Slobodanka Bobe Klisura Vukčević. Zahvalan je i snimatelju Zdravku Ponorcu, a iznad sveg djeci i unucima, bez kojih ni jedna njegova knjiga ne bi ugledala svjetlost dana:
“Da sam malo mlađi odmah bih pokrenuo i da Citadelu vratimo u život. To nam je ostavio u amanet i Miroslav Čangalović, a Zuko Džumhur je naručio i veliku dizalicu iz Splita. Ali su se našli opet neki kvazi Novljani, kao i sada što ih ima, koji uvijek podmeću klipove svemu onome što ovaj grad očekuje kao vrijednost. Oni nijesu prepoznali ni sopstvenu, a kamoli tuđu, drugu vrijednost”, bio je i oštar Seferović. Apelovao je na mladost koja dolazi da prihvati prvo vrijednosti u sebi, da prepozna svoju dušu i srce, te da ne podmeće onima koji bilo što rade ili žele dobro ovom gradu.
“Forte mare ispunjava sve uslove za Uneskovu listu svjeteske kultirne baštine i to će se u narednom periodu sigurno dogoditi”, potvrdila je etntološkinja i antropološkinja, generalna sekretarka nacionalne kancelarije za UNESCO, Milica Nikolić:
“Jako je rijetko da u Crnoj Gori imamo stručnjake koji su na ovaj način posvećeni kulturnoj baštini svoga grada i uopšte, a pogotovo ovakvom kulturnom dobru, kao što je tvrđava Forte mare. Uvaženi profesor Seferović je od početka imao viziju i bio jedan od glavnih pokretača njenog upisa na UNESCO listu. Znate da su 2017. godine venecijanska utvrđenja upisana kao zajednička nominacija Crne Gore, Italije i Hrvatske. Kotorska tvrđava je upisana iste godine, a za tvrđavu Forte mare je procijenjeno da postoji vrijednost koja zadovoljava UNESCO standarde i da će se pristupiti ekstenziji te nominacije čim se steknu uslovi, preduzmu konezrevtaorske mjere, napravi projekat. U sarardnji sa hercegnovskom lokalnom upravom već je ostvaren dio aktivnosti. Uskoro počinje izrada konzervatorskog projekta. Vjerujem da će taj cilj, upis tvrđave Forte mare i životni cilj profeora Seferovića biti uskoro ispred nas. Samo čekamlo formalnu potvrdu”, kazala je Milica Nikolić.
Jedan od recenzenata knjige, dr Boris Ilijanić istakao je vrijednost novih informacija koje su u njoj sakupljene:
“Herceg Novi- grad monumentalnih tvrđava” je popularna istorijska monografija, koja novim informacijama daje veliki doprinos genezi i ulozi novskih fortifikacija. Forte mare kao fortifikacioni objekat zaokružnog korpusa pod venecijanskom upravom, nominovan za listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a je primjer genius loci utvrde od antičkih osmatarčnica srednjovjekovnih struktura do konačnog izgleda 17. i 18. vijeka”, naglasio je Ilijanić.
Na večeri je govorio i jedan od recenzenata, arhitekta Vuk Čvoro, koji vodi NVO Sinergija, pokret za obnovu tvrđava Španjola, Citadela.
“Dosta je učinjeno otkada je Forte mare nominovana 2016.godine za listu svjetske kulturne baštine na poboljšanju njenog izgleda. Uklonjeno je filmsko platno, pozornica je sa suprotne strane, ukroćeno je zelenilo kojim je bila opasana…Drago mi je što sam kao jedan od recenzenata mogao da doprinesem razvoju nasljeđa i u ovom dijelu Herceg Novog, kao i u gornjem gradu”, istakao je Čvoro.
Novljanka, pjesnikinja Vesna Radović govorila je svoje stihove posvećene Novom kome se uvijek rado vraća.
Svečanost je otvorila Gradska muzika Herceg Novi, a završena uz pjesme legendarnih Egzodusa.
