Od emitovanja prve epizode serije “Đekna još nije umrla, a ka’ će ne znamo” prošlo je više od tri decenije, ali mentalitetski se nijesmo mnogo promijenili u odnosu na likove koji su u ovoj seriji prikazani, kaže u razgovoru za Vikend novine Zef Bato Dedivanović, Joksim iz kultnog serijala Živka Nikolića.
I tada i danas, smatra Dedivanović, “ne snalazimo se baš najbolje, mislimo da smo bitni, iako nijesmo, mislimo da sve znamo, iako ne znamo, pričamo o časti i poštenju, a na sve strane kidamo obraz jedni drugima”.
“Đekna još nije umrla, a ka’ će ne znamo” premijerno je emitovana u periodu od 1988. do 1989. godine. Serija je postigla izuzetan uspjeh među publikom tadašnje Jugoslavije, donijela je regionalnu slavu Dragu Maloviću, Ljiljani Kontić, Veljku Mandiću, Ljiljani Krstić, Arijani Čulini, Vesni Pećanac, Zefu Dedivanoviću, Boru Begoviću, Gojku Kovačeviću i Čedu Vukanoviću, a i danas se smatra najuspješnijim proizvodom u istoriji naše televizije. Godine 1990. je dobila nastavak u obliku TV-filma “Narodni neprijatelj”.
Za Vikend novine Dedivanović se prisjeća rada na seriji i reakcije gledalaca u bivšoj Jugoslaviji postigla, govori o tome zašto su “Đeknu” tako brzo i lako zavoljeli gledaoci u svim jugoslovenskim republikama, ali se osvrće i na mjesto glumaca i umjetnika uopšte u savremenom crnogorskom društvu.
Scenario koji su zajednički pisali Miodrag Karadžić i Živko Nikolić remek-djelo je kada je domaća umjetnost u pitanju, kaže Dedivanović.
“Situacije u Đekni su vanvremenske. Iste situacije imamo i danas, samo što je ambijent drugačiji. Sukobi generacija, odnos roditelja i djece, komšija… Sukob “naših” i “njihovih” bez obzira ko su koji. Mentalitetski se nijesmo mnogo promijenili u odnosu na likove koji su prikazani u “Đekni”. I tada i danas ne snalazimo se baš najbolje. Mislimo da smo bitni, iako nijesmo. Mislimo da sve znamo, iako ne znamo. Pričamo o časti i poštenju, a na sve strane kidamo obraz jedni drugima”, smatra Dedivanović.
Kako kaže, svakim danom sve više shvata veličinu Živkovog rada.
“U vrijeme dok smo snimali seriju i naposredno nakon emitovanja bilo je mnogo negativnih kritika i zamjerki kako je Živko prikazao ovdašnje ljude na neprikladan način. Ni tada, a ni danas se ne slažem sa takvim ocjenama. Sve ono što je Živko radio je ostalo je kao spomen našeg mentaliteta i ogledalo naše tragikomične zbilje. Nažalost, Živko nije dočekao da bude slavljen i priznat. Mislim da mu se Crna Gora nikad ne može na pravi način odužiti za to što je napravio ne samo za filmsku umjetnost, već i za kulturu u cjelini”, navodi Dedivanović.
On kaže da i danas pogleda neku od epizoda, ali ga uhvati sjeta, jer mnogi od ljudi sa kojima je radio na seriji više nijesu među živima. Žao mu je, takođe, što nije realizovana ideja o nastavku serijala.
“Šteta što nijesu snimljene još neke epizode u Minhenu. Ali, došao je rat i sve ideje o nastavku serijala su pale u vodu”, kaže Dedivanović.
Zahvaljujući “Đekni” mnogi glumici, zajedno sa Dedivanovićem, konačno su dobili priliku da postanu popularni i van okvira sredine u kojoj su radili.
“Svi zajedno sa Živkom na čelu uradili smo veliku stvar. Ponosan sam što mi je Živko pružio šansu i mislim da sam je iskoristio na najbolji način. Ulogu Joksima sam dugo i studiozno pripremao jer se kod Živka i nije moglo drugačije. Najveću pomoć sam imao od lektora Čeda Mikiča, kojem dugujem polovinu popularnosti koju sam stekao igrajući ovu ulogu”, kaže Dedivanović, i dodaje da je Joksima, nažalost, uvijek bilo i biće.
“Joksim je pogan, nesoj, kameleon koji će svaku boju promijeniti samo da opstane. No, ništa nijesu od njega bolji oni koji mu se dodvoravaju i umiljavaju. Epizoda ‘Narodni neprijatelj’, posljednja u serijalu ‘Đekna’, na najbolji način govori o tome. I danas je Crna Gora puna Joksima i Radosava. Samo naivčine kao Radosav svaki put izvuku deblji kraj, a ovi što mijenjaju ćurak kao Joksim, prolaze najbolje”, dodaje Dedivanović.
“Đekna” je, podsjeća Dedivanović, u SFRJ stekla kultni status, a svi mediji su o seriji izvještavali kao o svojevrsnom čudu.
“Intervjue smo davali za sve vodeće novine i magazine. Dobijali smo pozive za gostovanje na TV stanicama, pozorištima, festivalima… Bilo je i ozbiljnih poslovnih poziva i poziva za preseljenje i nastavak karijere u Beogradu, Sarajevu i Zagrebu. Pokojni Boris Dvornik mi je pričao da je jedna svadba u Splitu prekinuta da bi zvanice gledale seriju. Nakon emitovanja epizode veselje je nastavljeno. Takvih situacija je bilo na desetine”, napominje Dedivanović.
Volio bi, dodaje, kada bi se “Đekna” i ostala naša starija ostvarenja češće emitovala, kako bi se sa njima upoznale i mlađe generacije.
“Nijesam siguran da će mladi to razumjeti, ali na njima je da se potrude da shvate. Ne smijemo zaboraviti stvari koje su bile dobre i koje nose poruku nekih prohujalih vremena”, smatra Dedivanović.
On se na kraju osvrnuo i na položaj glumaca i umjetnika uopšte u crnogorskom društvu.
“Nažalost, kod nas kulturni poslenici dovijeka muče muku. Tako je sa likovnim umjetnicima, muzičarima, a ista je situacija i sa dramskim stvaraocima. Svako malo nešto krene, pa stane. Fali para, nekad i dobre volje, pa stvaraoci izgube volju da rade. Nije mi to milo, ali nažalost je tako. Crna Gora nema bogatu filmsku tradiciju, ali ima projekata sa kojima možemo da se ponosimo. Međutim, bez podrške države i cjelokupnog društva nema napretka u oblasti kulture. A društvo gdje se ne ulaže u kulturu nema budućnosti”, ocijenio je Dedivanović.
Glumci su bili elita, a sada su aktuelne neke druge elite
Nekad su glumci bili uvaženi članovi društva, dio kulturne elite. Danas su aktuelne neke druge elite, a glumci i umjetnici su na margini, kaže Dedivanović.
“No, siguran sam da to neda će se stvari kad-tad vratiti u prirodno stanje i da će dramski umjetnici ponovo biti ponosni dio građanskog društva”, zaključio je on.
E moj Bato, imamo Joksima i Radosava u skupstini koliko hoces..
Hahahahahaha pa nije samo danas vise nego evo 30god i bice ih narednih 100god…
I tebi su kuferte zapinjale za drvo, Joksime.
Da ne bješe genijalca Živka Nikolića ne bi znali kakvi smo! A sadašnja Crna Gora je puna Ćetalja,koji uguravaju pisma tj.koverte…
Jos gore moj Joksime
Sve živa istina. Kapa dolje.
Nije, Bato, čini ti se!
U seriji je ralno preslikan crnogorski mentalitet. Mi crnogorci zivimo po matrici tako da je serija zaista preslikala nas svakodnevni zivot na platno.
Sve je realno
Sve čovjek istinu reče. Da je šta bolje.
“Joksim je pogan, nesoj, kameleon koji će svaku boju promijeniti samo da opstane. No, ništa nijesu od njega bolji oni koji mu se dodvoravaju i umiljavaju.
Питање за дудукљане: Јели вам мило радосав или јоксим?😂😂😂😂😂😂
Sve je isto samo su imena druga.
Ada svi su takvi, Crnogorci legende teske, veze o nicemu nemaju ali da izmudruju o svemu to vazda…Cast i obraz necu ni komentarisat…
Crnogorci to makar priznaju, svjesni su svojih vrlina a i mana, za razliku od pojedinih “nebeskih naroda” koji su ti, čini mi se bliži.
Bravo 123…takvi smo kakvi, naopaki…ali makar priznamo
Ahaha to sto priznate, kako i kad je posebna prica. Ako pod nebeskim narodom mislis na Srbe, grijesis isto kao i oni kad se tako nazivaju. Niste mi bliski ni jedni ni drugi, cak ste kao grupacije dostojni prezira svake vise individue. Oni su blazeni u svom neznanju i ogranicenosti, a Crnogorci su prvaci licemjerstva, poltronstva i jos dosta povezanih… Više »
hahahahahahahahahaha……Joke kraljice, ti si moj broj !!!
Jovanka, OPET kapa dolje. Sve češće uhvatim sebe da me je, aj da ne kažem sramota, ne znam ni koja je riječ najprikladnija… recimo blam, kakvo sam mišljenje imao o nama kad sam odrastao, slušao priče, čitao po nešto, ( sport, najviše…) To bijaše čojstvo i junaštvo, poštenje, data riječ bijaše zakon, kum bijaše svetinja, brat za brata oćaše trke… Više »
Jesi li ženjen, Dragutine, kad si po cio dan na portal?
Nije Dragutine ovaj Balkan sredina za ikoga kome koeficijent inteligencije prebaci broj cipela vjeruj mi, dzabe je odje svaki posa, evo vidji Veselinku sto cini, ne zna ona bez dotle i to je to.
Očigledno je bila sinoć u smjeni neka nervozna adminka… ladno mi nije puštala najobičnije odgovore. E pa komedija. 🙂
Evo je izgleda konačno došla neka koja se naspavala. Hvala svevišnjem.
E Vesela? Smetam ti? Il si ljubomorna na moj odnos s Jovankom?
Nijesam oženjen. Jovanku ću oženit ako bog da sreće i zdravlja. Ti nemaš šanse.
…..istina ziva……