KANA: Sprovoditi sve zakone za zaštitu kulturnog nasljeđa

Najava ministra kulture Aleksandra Bogdanovića da će početi sprovođenje Zakona o slobodi vjeroispovjesti dobra je vijest, ali mi već imamo donešene zakone koji regulišu planiranje, gradnju, zaštitu kulturnog nasljeđa, inspekcijski nadzor i autorska prava, koje Ministarstvo kulture ne primjenjuje, saopštila je danas Grupa KANA/ko ako ne arhitekt?

<<<Bogdanović: Zakon nam garantuje očuvanje crkava<<<

<<<Bogdanović: Zakon o slobodi vjeroispovijesti spriječiće devastacije sakralnih objekata<<<

“(Ne)rad Ministarstva je do sad nanio nemjerljivu štetu crnogorskom graditeljskom nasljeđu koja se više ne može ispraviti. Koliko je samo remek-djela arhitekture uništeno neprimjerenim intervencijama, ili potpuno srušeno uz blagoslov ili ćutanje Ministarstva kulture. Najveći krivci za sramno stanje našeg kulturnog nasljeđa su Ministarstvo kulture, zajedno sa Upravom za zaštitu kulturnih dobara”, ocjenjuju u grupi KANA.

Kako ističu, ministrova najveća briga je vlasništvo nad objektima, pa nas ubjeđuje kako privatni vlasnici skrnave objekte u svom vlasništvu, dok se država pažljivo brine o svom.

“To jednostavno nije istina. Vlasništvo ne određuje intervencije nad objektima, već to čini zakon, gospodine ministre. Zakon po kojem svi radovi moraju biti prijavljeni organima uprave, i za koje moraju biti izdati građevinska dozvola, saglasnosti, konzervatorski uslovi. Tome služe i urbanistički planovi i uslovi koji određuju mogući opseg intervencija na objektima. Na tome bi trebalo da rade organi državne i lokalne uprave”, navode u toj grupi.

U slučaju nepoštovanja zakona, ukazuju, propisane su procedure i kazne i sve je to već regulisano raznim zakonima.

“U svijetu je veliki broj istorijskih objekata, ali i druge kulturne baštine u privatnom vlasništvu, pa na njima ni najmanja intervencija ne smije biti izvedena bez odgovarajuće dozvole. U Crnoj Gori imamo brojne vrijedne objekte koji su u državnom vlasništvu, a propadaju zaboravljeni ili namijenjeni za laku zaradu nekog privatnog lica. Koliko samo ima za istoriju i kulturu značajnih srednjovjekovnih utvrđenja koja su izložena nebrizi, propadanju, i uništavanju, a mogla bi postati značajan dio kulturne scene i turističke ponude. Ministarstvo i država nisu u stanju da zaštite ni ono što imaju i čemu je prijeko potrebna zaštita i nema razloga da povjerujemo da će se dobro starati o bilo kom segmentu nasleđa koje im u budućnosti povjerimo na upravu i čuvanje”, naglašavaju u grupi KANA.

Već smo, ističu, imali priliku da vidimo kako se država odnosi prema kulturnom nasljeđu u svom posjedu.

“Dva su scenarija: ili je objekat kulturnog nasljeđa ostavljen da potpuno propadne, ukoliko parcela na kojoj se nalazi nema lako iskoristivu tržišnu vrijednost ili je parcela prodata (pojedinačno ili u okviru privatizacije bivšeg državnog preduzeća) privatnom vlasniku – investitoru koji time dobija pravo na potpuno rapolaganje ili uništenje, što se uglavnom dešava u slučaju da je nasljeđe locirano na lokacijama atraktivnim za izgradnju stanova i hotela”, poručuju iz te grupe.

Nažalost, kako dodaju, negativnih primjera raspolaganja kulturnim dobrom je mnogo više od pozitivnih, što ih navodi na zaključak da je i u ovom slučaju motiv zakonodavaca da sakralno nasljeđe Srpske pravoslavne crkve ne sačuva, već upravo unovči kroz rasprodaju imovine.

“Budući da su najznačajniji objekti moderne arhitekture na atraktivnim lokacijama rasprodati a hotelsko-turistička preduzeća uništena, jedino je preostalo preuzeti imovinu koju SPC ima na atraktivnim lokacijama i dati je ili prodati bjelosvjetskim i domaćim investitorima”, uvjereni su u grupi KANA.

Zato apeluju na Ministarstvo kulture da otpočne sa primjenom postojećih zakona, umjesto što se koncentriše na ovaj najnoviji.

“Upravi za zaštitu kulturnih dobara, koja postoji u okviru Ministarstva kulture, prije skoro deset godina upućena je obrazložena inicijativa za hitnu zaštitu 50 najznačajnijih objekata moderne arhitekture. Osim što postoji, ta Uprava do danas nije uradila ništa zbilja značajno za zaštitu kulturnih dobara – niti je našla za shodno da prihvati inicijativu i zaštiti ove objekte. Naravno da u Crnoj Gori postoji mnogo više od 50 objekata vrijednih zaštite, ali je za našu Upravu i ovo bio preveliki zalogaj – obraditi 50 objekata za deset godina, dakle pet objekata godišnje, po jedan za dva mjeseca”, navode.

U Ministarstvu kulture, tvrde u toj grupi, čak donose mišljenja i rješenja da naši najvrijedniji objekti nemaju nikakvu kulturnu vrijednost, ili da građevinskim intervencijama nisu ugroženi – npr. Hotel Podgorica, Hotel Crna Gora, hoteli na primorju.

“U procesu izrade urbanističkih planova Ministarstvo kulture uglavnom ostaje bez stava, odnosno ne daje nikakvo mišljenje na planirane intervencije na objektima kulturnog nasljeđa u urbanističkim planovima. Da li ih uopšte pogledaju i ko odlučuje o tome, ovom prilikom pitamo Ministarstvo – da znamo ko je odgovorna osoba koja presuđuje o sudbini našeg nasljeđa, da li je i koliko je kompetentna. Što se tiče objekata koji nisu zaštićeni kao spomenici kulture, Ministarstvo ima obavezu da u okviru davanja mišljenja na planove iskaže stav i po pitanju tih objekata. To je praksa u ministarstvima koja djeluju odgovorno u svom resoru, što se ne može reći za naše Ministarsto kulture”, naglašavaju.

Postoji, kažu, mogućnost da je država odlučila da napokon počne da se bavi zaštitom kulturnih dobara, i to bi bila odlična vijest.

“Iako se najava za sada odnosi samo na sakralne objekte SPC (dakle, opet selektivno vršenje dužnosti od strane Ministarstva), nadamo se da će se nadležni zainteresovati i za ostatak svog posla. U tom cilju, skrećemo pažnju na potrebu hitne zaštite zgrade Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje RZUP u Podgorici, za koji je samo pitanje dana kada će biti srušen, jer je projekat nove zgrade od 25.000 kvadrata na tom mjestu u završnoj fazi”, ističu u grupi KANA.

Apeluju na Ministarstvo kulture i da se u svojim redovnim aktivnostima pozabavi zaštitom, očuvanjem i promocijom objekata od kojih je još nešto autentično ostalo, a koji su direktno ugroženi najavljenim građevinskim intervencijama i problematičnim urbanističkim planovima.

“Budući da najčešće nailazimo na ćutanje stručnih službi, ovim putem javno tražimo od Ministarstva kulture da odgovori kada će biti zaštićeni svi objekti za koje je podnijeta inicijativa za zaštitu, kao i na šta se tačno troši novac koji se u budžetu namjenjuje za zaštitu arhitekture XX vijeka”, poručuju.

Traže i odgovor da li zaštita objekta kao kulturnog dobra, garantuje njegovu fizičku zaštitu od strane organa uprave, i ako ne, zbog čega ne.

“Zaštita graditeljskog nasljeđa i nelegalni građevinski i drugi radovi na njima nisu pitanje vlasništva, već pitanje funkcionisanja organa lokalne i državne uprave. Zaključujemo ponavljanjem riječi ministra da princip zaštite i očuvanja kulturnog nasljeđa treba da bude imperativ, uz napomenu da to važi kako za one koji njime upravljaju, tako i za državu Crnu Goru i sve njene institucije”, zaključuju u grupi KANA.