Ljudi su siti laži, a željni snažnih osjećanja

Era novih tehnologija i medija, koja je donijela i opšti pad vrijednosti, dovela je do toga da teatarska umjetnost izgubi onu vrstu društvenog značaja kakvu je nekada imala. Ipak, prema statističkim pokazateljima u posljednje vrijeme na snazi je trend povratka publike pozorištu. Da li zbog raznih marketinških akcija koje pozorišta sprovode ne bi li privukli publiku, ili zbog promišljenih repertoarskih politika, tek ljudi se vraćaju u teatar. Sale su punije, a publika gladna kvalitetnih pozorišnih plodova.

Kako u savremenim okolnostima mobilizuju ljude da dolaze u pozorište, te šta percipiraju kao glavni razlog većem interesovanju za teatar, za Pobjedu govore direktorica CNP-a Zorana Kralj i umjetnička rukovoditeljka Zetskog doma Lidija Dedović.

“Već odavno se govori o krizi u odnosu publike prema tzv. tradicionalnim umjetnostima zbog opšteg gubitka interesa za kulturne i umjetničke sadržaje, zbog ubrzanog tempa života koji podrazumijeva nedostatak slobodnog vremena, ali i nameće drugačije prioritete zbog nedostatka novca. Međutim, i u tim okolnostima, pozorište pokazuje žilavost i sposobnost da se prilagodi svakom vremenu i okolnostima u kojima postoji i djeluje. U vremenu opšte digitalizacije i onlajn dostupnosti, publika se pozorištu vraća zasićena atraktivnim, brzim i jeftinim fascinacijama i sadržajima, sa potrebom da se vrati onom humanijem svijetu i humanijem čovjeku”, kaže Zorana Kralj.

Lidija Dedović smatra da je glavni razlog porasta broja gledalaca u Zetskom domu prije svega kvalitet produkcija, a odmah za tim dolazi i posvećenost temama koje se tiču današnjeg gledaoca.

“Tu je neizostavno važna i jednaka pažnja prema svim građanima Crne Gore, jer mislim da je bilo dosta zapostavljenih generacija u prošlosti. Da bi se išlo bilo gdje u životu, kod zubara, pod tuš, u školu ili pozorište, još od malena najprije treba da se steknu navika, potreba i znanje”, ocjenjuje Dedović.

Tehnologija, kaže, jeste zarobila ljude kod kuće, TV je besplatan, internet i telefoni su ,,popili mozgove”, ali kada se traže uzroci za poluprazne pozorišne sale taj razlog je, smatra ona, linija lakšeg otpora i nije tačna dijagnoza, već odbrambeni mehanizam.

“Ranije, kada nije bilo telefona i tehnološke okupacije, isti su problemi bili sa publikom i dolascima u teatar. Po statistici vođenoj samo kroz Zetski dom, upravo sada, u deceniji egocentrizma i tehnološke magije, publika u najvećem broju ide u pozorište. Dakle, nije tačna teza da su ostali mediji preuzeli primat, već oni imaju bržu i veću dostupnost, ali to ne znači da je zbog toga publika stala sa posjetama pozorištu”, kaže Dedović.

Ona je mišljenja da ljudi ne idu u pozorište iz dva razloga.

“Nemaju naviku (nijesu ih naučili roditelji, pa kasnije ni obrazovni sistem) ili imaju naviku, ali im se ne dopadaju sadržaji ili program koji teatri nude. I tako se publika rasipa tražeći druga zadovoljstva”, kaže Dedović.

Prema riječima Kralj, Crnogorsko narodno pozorište ima stabilnu publiku, ali u ovoj kući konstantno se trude da broj ljubitelja pozorišta povećaju.

“Treba imati u vidu da na malom prostoru imamo i mali broj teatara i pozorišnih programa, što svima nama osigurava stabilnu publiku, nekada i bez velikih napora. Dominantno nametljivi i dostupni sadržaji koji se publici nude, nameću pozorištu da bude vidljivije, prisutnije, glasnije. Ono što je stalni izazov i čemu smo kontinuirao posvećeni u odnosu prema publici jeste osvajanje nepublike, odnosno ljudi koji nikada ne idu u pozorište, i posebna pažnja za mlade ljude, za đake, učenike, studente, koji treba da budu formirani kao naša buduća ozbiljna publika”, kaže Kralj.

Sagovornice Pobjede saglasne su i da puls publike mora da se oslušne pri kreiranju repertoara.

“Publika je cilj i fokus i strast i motivacija, dakle sve. Bez publike ne može teatar da se razvija niti prepozna svoju vrijednost. Prema publici gajim poštovanje i cijenim i pohvale i kritike. Oni su naši saradnici, ali i mi njihov stimulans. Njegovanje publike u duhovnom, emotivnom i obrazovnom smislu, dolaskom na predstavu kao pročišćujuć i spoznajni čin je važniji od svake kozmetike, silikona, vještačkih manira i osrednjih floskula i fraza današnjice”, poručuje Dedović.

Publika sa predstavom, kako kaže, čini i dalje jedinstveno mjesto gdje stotine ljudi i dalje mogu da se okupe u tišini i znače nešto jedni drugima.

“Izgubila se saosjećajnost, pozorištem je čuvamo. Izgubila se ljubav, pozoristem je rasplamsavamo. Tišina, mir, razmišljanje, smijeh, suze, važne misli i rečenice, bespoštedni glumci, mrak, svijetlo, to je jedinstvena terapija koja već hiljade godina pronalazi svoje mušterije. To nikada neće prestati da postoji, osim kada nestane čovječanstva”, ocjenjuje Dedović.

Kralj napominje da su u CNP-u dobro upoznati sa strukturom svoje publike i trude se da imaju interaktivni odnos sa posjetiocima.

“Ipak, vrijeme je da se napravi novo istraživanje publike CNP-a na osnovu kojeg ćemo dobiti tačne podatke i odgovore na pitanja, ne samo koliko je naša publika zadovoljna, već kakav odnos ima prema samom pozorištu i repertoaru. Istraživanje publike koje smo radili 2013. dalo nam je mnogo korisnih podataka koji se tiču strukture gledalaca, razloga zbog kojih ljudi dolaze rijetko, povremeno ili često u pozorište, odnosa prema tekstovima koji se postavljaju, zastupljenim žanrovima, riječju sve informacije na osnovu kojih ćemo steći preciznu i sveobuhvatnu sliku o potrebama naše publike. Na osnovu ovakvih podataka moguće je praviti ozbiljnije analize i ozbiljne dugoročne strategije, kako repertoarske tako i marketinške, koje će biti usmjerene ka različitim ciljnim grupama”, smatra Kralj.