Majka Afrikanka, otac Bratonožić: Eden Sekulović je najmlađi član crnogorskog orkestra

Ko je nije vidio u gradu, sigurno je zna sa scene npr. Crnogorskog narodnog pozorišta. Ova prelijepa tamnoputa djevojka se zove Eden Sekulović i dijete je Etipoljanke i Crnogorca iz Bratonožića, a mi vam je predstavljamo jer će Crna Gora (ko već nije) tek čuti za nju, jer je Eden, koja je kao dijete pravila violinu od lego kockica a štap koristila kao gudalo, danas najmlađi član Crnogorskog simfonijskog orkestra u kom svira violončelo.

Eden je rođena u Londonu 1995. godine, ali od 1998. sa porodicom živi u Podgorici. Trenutno je student Muzičke akademije na Cetinju u klasi profesora Dimitrija Prokofijeva, i radi u CSO.

Ona za CdM priznaje da je često “na meti” radoznalih pogleda zbog puti, ali naglašava da joj je namjera da je ljudi zapamte po onome što radi.

“Tačno je da se ljudi često interesuju za moje porijeklo. Međutim, odrastanjem u mješovitom braku nisam izgradila osjećaj za podjelu ljudi po rasnoj, nacionalnoj, vjerskoj ili bilo kojoj drugoj osnovi. Jednostavno to nemam u sebi. Samim time, ne smatram sebe upečatljivom pojavom. Radim i usavršavam se da bi moj rad nekada ostavio pečat”, naglašava ova talentovana muzičarka za CdM.

Da je talenat nesporan dokazuje npr. činjenica da je kao dijete od 11 godina izvodila Mocartov “Rekvijem”. U posljednjih godinu, Eden je bila u orkestru kada su izvođena dva najvažnija djela koja su se ikad čula u Crnoj Gori – Betovenova “Deveta simfonija” i Verdijev “Rekvijem”.

“Naravno da sam ponosna što sam kao član CSO-a bila jedan od učesnika premijernih izvođenja velikih djela klasične muzike u Crnoj Gori. Ali bih ipak kao svoj, za sada najznačajniji koncert (nastup) izdvojila nastup u ‘Herkulesaal-u’ u Minhenu, u sklopu orkestra ‘Neue Philarmonie Munchen’, gdje sam bila i vođa grupe violončela”, kaže ona.

Eden kaže joj je žao što npr. Verdijev “Rekvijem” koji izvodi oko 200 muzičara nijesu čuli Pljevljaci, Bjelopoljci i ostali građani sjevera jer, za sad, ne postoji sala koja bi mogla da ugosti toliko muzičara na jednoj sceni. Ona dodaje da ima utisak da su i ljudi sa sjevera željni klasike, s obzirom na to da su skoro svi festivali skoncentrisani na Podgoricu i jug.

“Naravno da mi je žao što gradovi sjevera nemaju mogućnost da ugoste CSO ili bilo koji drugi sastav usljed nedostatka infrastrukture, organizacije i mnogih drugih problema, jer mislim da su oni itekako željni klasike te i muzičkih festivala uopšte. Nadam se da će se u narednom periodu ta situacija promijeniti”, navodi ona.

Na pitanje da li sa kolegama planira da formira crnogorski pandan svjetski popularnim violončelistima iz Hrvatske 2Cellos, Eden kaže da za sad nema takav plan.

“Međutim, ako se ukaže prilika da se u sklopu nekog sastava posvetim izvođenju popularnih kompozicija na cellu, zašto da ne. Ne volim da ograničavam sebe samo na klasičnu muziku… Crnogorsku izvornu muziku mnogo volim, a posebno me obraduje kad istu čujem obrađenu u nekom jazz maniru”, ističe ona.

Da ima dosta prilike da vježba raznovrsne žanrove – ima. Svira na fakultetu, u orkestu, ali i kući. S obzirom na to da je violončelo prilično “glasan” instrument, pitali smo je ima li komšija koje se ljute, udaraju metlama o pod i sl.

“Uvijek sviram kad sam kući, a kako živimo u kući van grada i nemamo komšije, nema ko ni da se mnogo boni. S druge strane, prija mi da me neko od ukućana sluša dok vježbam”, kaže ona.

A, upravo su ukućani bili njena prva publika kada je, kao dijete pjevala i “svirala” violinu u dnevnoj sobi.

“Vrlo rano sam izrazila interesovanje za muziku. Kao dijete sam voljela pjevati ispred televizora i zabavljati ukućane a i željela sam da sviram violinu. Sjećam se da sam znala praviti svoj ‘prototip’ violine od lego kockica, dok sam kao gudalo koristila štap koji bi našla u dvorištu ispred kuće. Kada sam napunila šest godina, tata me je poveo na prijemni ispit u muzičku školu ‘Andre Navarra’’ u Podgorici, gdje sam prvi put imala priliku da čujem i vidim violončelo, čiji me je zvuk oduševio, te sam nakon nekoliko testova i razgovora sa tadašnjim direktorom i violončelistom Aleksom Asanovićem, ipak odlučila da upišem violončelo”, kaže Eden koja je će, kako se nada, pošto završi Muzičku akademiju postati i stalni član CSO.

Što se dalje profesionalne budućnosti tiče, dodaje i da bivoljela da nastavi usavršavanje u inostranstvu.

“Iako tvrdim da mi, gudači, možemo veoma mnogo da napredujemo i kroz samostalni rad i svakodnevno vježbanje, bez obzira na mjesto u kojem se nalazimo”, navodi ona.

To što je dnevnu sobu zamijenila scenom ne znači da joj se promijenila publika. Nju uvijek, kako nam ponosno kaže, tokom javnih nastupa prati familija i sad dečko.