Kultura

On je neobični heroj Holokausta i čovjek koji je stvorio pantomimu i klovna Bipa

Marsel Marso, rodonačelnik moderne pantomime, rođen je 22. marta 1923. godine u francuskom gradu Strazburu, u siromašnoj jevrejskoj porodici. Kada je imao pet godina, otac ga je odveo na projekciju filma Čarlija Čaplina i opčinjeni Marsel još onda je znao čemu će posvetiti svoj život.

Zahvaljujući njemu, pantomima je počela podrobnije da se izučava na svjetskim umjetničkim univerzitetima, a nama je ostao poznat po svom alter-egu, klovnu Bipu, i neobično rijetkoj dobroti i požrtvovanju, koje je pokazao u najtežim vremenima.

„Nije li čudno kako najdirljivije trenutke svog života iskusimo bez ijedne jedine riječi”, rekao je Marso u jednom od kasnijih intervjua.

Upravo bez ijedne riječi Marsel je uskakao u grotlo opasnosti, bezrezervno human. Naime, tokom Drugog svjetskog rata, već upoznat sa svojim budućim pozivom, pronašao je način kako da uz pomoć svog fascinantnog umijeća spasi hiljade života.

Kao pripadnik Pokreta otpora, koji se u Francuskoj borio protiv nacista, prerušio se u izviđača i, između ostalog, izbavio čitavo jedno jevrejsko sirotište iz koncentracionog logora. Glumački dar iskoristio je da uvjeri oružane naciste da ima namjeru da odvede djecu na planinarenje na Alpima, a zapravo ih je prevodio preko švajcarske granice.

Da bi umirio zbunjene i razdražene mališane, Marsel je po prvi put upotrijebio sopstvenu glumačku tehniku – pantomimu. Djeca su zapanjeno posmatrala Marselove graciozne i prenaglašene pokrete, a što je još važnije – ostala su tiha i uspješno izbjegla u susjednu državu. Pantomimičar je na granici takođe izvodio trikove rukama, kako bi omeo nadležne, koji su pregledali lične isprave malim Francuzima. Marsel se potom stalno vraćao i istom metodom spasavao na hiljade nedužne djece.

Prilikom dodjele Medalje časti Univerziteta Mičigen 2001. godine, Marsel je rekao da je znao da će, ako preživi rat, svijetu pružiti veliki umjetnički doprinos.

Tako je i bilo. Nakon završetka rata upisao je školu primenjenih umjetnosti „Čarls Dalin” u pozorištu „Sara Bernhardt” u Parizu i započeo svoju profesionalnu karijeru.

Već 1947. godine Marsel je kreirao klovna Bipa, kog je prvi put igrao u pozorištu „Poš” u Parizu. Ime klovna je aluzija na Pipa, glavnog junaka Dikensovog romana „Velika očekivanja”, jednog od Marselovih omiljenih književnih djela.

Tokom izvođenja imao je čuveni prugasti džemper i svileni šešir, kao i lice obojeno bijelim puderom, što će kasnije postati obilježje gotovo svih pantomimičara.

Ono što je malo poznato, jeste da je svaki element nastupa, kao i sam izgled klovna, veoma simboličan – prekratak kaput i predugačke pantalone predstavljale su omaž Marselovom idolu, Čaplinu, iscijepani svileni operski šešir označavao je prohujalu eru romantike, ali karanfil na vrhu podsjećao je Bipa na ta srećnija vremena.

Samim tim, Bip može da se poredi sa Don Kihotom, jer je uvijek u potrazi za avanturom i višim ciljem, ali je bespomoćan pred vetrenjačama života. Bip je na neki način, kako je i njegov tvorac priznao, slika i prilika svakog čovjeka, što je i razlog zašto je bio toliko voljen – lako ste se mogli sa njim poistovijetiti, uprkos tome što ste „slušali” samo njegove očajničke pokrete.

Marsel je o svojoj kreaciji rekao:

“Bip je romantični heroj našeg vremena. Njegov pogled je usmjeren isključivo prema raju, ali gori u srcima svih ljudi”.

Iako se u početku činila skandalozna, Marselova tehnika postala je veoma poštovana u krugovima onovremenih umjetnika.

Zahvaljujući Marselovom trudu, pantomima je dobila svoje mjesto i na filmu. Sam Marsel kreirao je sasvim novi žanr umjetnosti – mimodramu i osnovao Kompaniju pantomime „Marsel Marso”, u ono vrijeme jedinu te vrste.

Zanimljivo je da je siže za svoje mimodrame uzimao uglavnom iz književnih djela – bio je veliki poštovalac Bajrona i Gogolja. Dobitnik je brojnih nagrada, kako za pjedinačne drame, tako i za kompletno životno djelo. Do svoje smrti izvodio je godišnje oko trista predstava i predavao mačevanje, akrobatske vještine, balet i pantomimu u Parizu, gdje je 1978. godine osnovao svoju Međunarodnu školu mimodrame.

Takođe, interesantan je podatak da je bio veliki prijatelj Majkla Džeksona, ali da se pjevač tek nakon Marselove smrti oglasio povodom njihove saradnje i priznao da je u svom plesu koristio mnoge Marselove tehnike, između ostalog i čuveni moonwalk.

Ipak, uprkos svim nagradama i priznanjima, Marso je za života ostao prizeman i skroman, odbijajući da veliča svoje uspjehe.

„Ne volim da pričam o sebi. Sve što sam ponizno radio tokom rata samo je mali dio onoga što se dešavalo herojima koji su u svojim djelima tokom tih opasnih vremena izgubili živote”, rekao je, osvrćući se na epitet „nesebičnog heroja Holokausta”.

Čuvena je njegova izjava: „Nikada nećemo uništiti zlo, nažalost. Ali dobrota postoji kod većine.”

Marsel Marso umro je 22. septembra 2007. godine. Dan njegovog rođenja danas se obilježava kao Svjetski dan pantomime, u čast čovjeka koji je pukom tišinom nadmudrio vrijeme, oslobodio glumu stega tradicionalizma i ćuteći izgovorio mnogo više nego što bi uspio, da se služio govorom.

Send this to a friend