Osmi dan MIT festivala u Kraljevskom pozorištu Zetski dom obilježilo je gostovanje Međunarodnog teatarskog festivala iz Sarajeva (MESS) sa predstavom „Kokoš“, u režiji Selme Spahić. Narativna struktura predstave inspirisana je motivima iz romana Velika bilježnica autorke Agote Krištof. Na paketu u koji glumci zatvaraju “kokoš” stoji da je godina 1915. , što nam na diskretan način govori o vremenu radnje. Zapravo, Kokoš se odnosi na I i II svjetski rat, a nadasve I na novija ratna dešavanja u kojima se raspala Jugoslavija, na danas i ovdje, na načine na koji interpretiramo prošlost.
„Svako ima svoju istinu. Kada smo mi imali premijeru nije postojao taj izraz koji je nedavno smišljen- post truth, po nekim statistikama koje su urađene na univerzitetu u Bostonu, postoji jedna istina na koju su ljudi navikli, i čak i kada podnesete dokaze, to se više ne može promijeniti. Naša predstava govori o banalnosti zla, o besmislu rata. Rat je nešto što izvlači ono najgore iz nas, ili kod vrlo malog broja ljudi ono najbolje. Jedan američki general je rekao: Ima nas nekoliko odgovornih koji lako možemo isprvocirati rat i lako ga možemo zaustaviti. Ako to nismo učinili, snosimo odgovornost za mrtve. Dakle ta jedna plejada ljudi koji su devedesetih bili aktivni, danas se vraćaju na scenu kao da se ništa nije desilo i pričaju nam o evropskim integracijama, ljudskim pravima, demokratiji. Žao mi je što pamtim ona vremena i one izjave, pa ih gledam ponovo danas , iste face sa drugačijom retorikom“, kazao je glumac Alban Ukaj.
Predstavu u režiji Selme Spahić, čiji tekst i dramaturgiju potpisuju Bojana Vidosavljević, Adnan Lugonić i Dario Bevanda, karakterišu, baš kao i djelo Velika bilježnica, minimalistički pristup građenju situacija, svedenost replika.
Na osnovu toga su osmišljene i situacije za glumačke improvizacije, iz kojih je nastao obiman dramski materijal po kojem je napisan tekst predstave, koji, ukazujući na prošlost opominje za budućnost.
„ Mi smo pokušali zaokružiti priču. Priča počinje u prvom, idemo na drugi svjetski rat i onaj koji se nas tiče. Išli smo na autentičnost vremena. Imali smo cijelu ekipu, dramaturzi su bili sve vrijeme sa nama u procesu improvizacija, došli smo zajedno do toga da tekst bude ovakav. Besmislenost, pitanja koja se još uvijek postavljaju: ko je kriv, ko je počeo, ko je završio rat. Dvadeset godina nakon rata trebalo bi da prevaziđemo i nastavimo da živimo. Meni je ovo priča o preživljavanju, šta od koga izađe u tim trenucima, da li hrabrost, zlo ili ljudskost, možda opravdavanje svojih postupaka“, kazala je glumica u predstavi Jelena Kordić-Kuret.
U predstavi igraju Jelena Kordić-Kuret, Filip Eldan, Nikša Eldan, Alban Ukaj. Muziku je radio Draško Adžić, scenografiju Mirna Ler, kostimografiju Lejla Hodžić, pokret Thomas Steyaert. Saradnik na tekstu je Bekim Sejranović, a asitent režije Benjamin Dizdarević.
