Najvažnije je da savladamo strah od straha

Dešifrujući kobne posljedice halabuke savremenog svijeta u kome čovjek ostaje bez značenja i smisla, sociolog Ratko Božović decenijama gradi status naučnika koji pokušava da pronikne u dramu košmarnog ljudskog postojanja.

Govoreći o njegovoj knjizi „Molitva osame“ govorimo o intelektualcu intenzivno posvećenom svijetu svoje slobode, intelektualcu koji afirmiše vrijednosti kulture u čijem je središtu tvoračka ličnost. U godinama kada kultura lagano iščezava iz vidnog polja, a dominira folklorni primitivizam zatvorenog društva, on kulturu tretira kao svjetlo u pomrčini naše svarnosti.

U danima kada su osporene pretpostavke za normalnu komunikaciju sa vrijednostima i kulturom u nedaćama opterećenom društvu koje je izgubljeno za kulturu kao tvorački čin, Božović pristojnost, dostojanstvo i umna zbivanja u čovjeku preporučuje kao jedino preostalo odbrambeno sredstvo. I sve to nije uzaludna priča. Uvjerićete se kada počnete čitati knjigu „Molitva osame“. Ona je djelo čovjeka koji nije puki posmatrač koji gleda. Ona je posljedica jasnih viđenja.

Unutrašnji trezori

Što su glavni benefiti upoznavanja s ovom knjigom oslobođenom akademske hladnoće i nadmene „učenosti”? Zašto su nam i „Molitva osame“ i Ratko Božović važni?

Bez kritičkog ogledala nema ni realne slike stvarnosti. „Molitva osame“ omogućava nam da se rastrzani, prazni i bespomoćani, suočimo sa sobom i potražimo naše unutrašnje trezore mudrosti, istine i ljepote na koje tekstovi sabrani među njenim koricama upućuju.

Ratko Božović obraća se onom svjesnom, racionalnom, ako je još nešto od toga u nama ostalo. Pokušava da čovjeka u čitaocu izvede na stazu individualne, slobodne i kreativne samopotvrde. Apeluje da razlikujemo bitno od nebitnog, vrijedno od bezvrijednog, da njegujemo najprisniji dio svog individualiteta.

Njega politička blasfemija i najrazličitija zlodjela ne obeshrabruju. Oni su samo motiv više da ljude uputi na prostore koji su spasonosna protivteža poganlucima civilizacije koja njeguje fatalni stereotip superiornosti čovjeka nad prirodom i insistira na raskolu čovjeka i prirode.

Poduhvatio se profesor Božović teškog posla, jer posao zaluđivanja naroda na kom su se legitimisale naše književničke i univerzitetske elite, ide mnogo bolje od teškog posla otrežnjenja kojemu je on posvećen.

Odbrana čovjeka

Božović nastoji svoje čitaoce istrgnuti iz onoga što je bilo do sada… Tumači fenomene, pomaže nam da uspostavimo jasnu, očiglednu vezu između uzroka i posljedica. I uvijek sugeriše da smo u problemu jer nam fali saradnja sa čovjekom u nama. Poručuje: Fale nam dodiri sa čovjekom. Nema ih dovoljno. Nema ih adekvatnih.

Ovo je knjiga pisana u odbranu čovjeka. Uz njenu pomoć možete zaobići neke zamke i opasnosti koje nas vrebaju. Recimo, napustiti carstvo dosade.

Božović konstatuje da dosada nije ništa drugo do mrtvo vrijeme bitisanja, život bez aktivnog stava i aktivnog odnosa prema stvarnosti. Upućuje nas na kreativno postojanje. Da bi kreativno postojali moramo nadvladati neprestani strah od straha. Božović primjećuje da strah zatvara, steže, sapinje i oštećuje sve što je u djelokrugu njegovog razornog djelovanja.

„Strah blokira sve forme komunikacije. Pod pritiskom straha, čovjekova osjećanja i misli u stanju su napregnutosti koje seže do pucanja. U intimi i erotskoj bliskosti, nespontanost i neslobodu najčešće proizvodi strah, strah od drugoga, strah od neuspjeha, strah od boleština. Tamo gdje je strah, tamo nema radosti, nema ljubavi ni istinske uzajamnosti. Nema ništa što bi mogli smatrati vrijednostima koje ne bi trebalo zaboraviti“, zapisuje Božović i upozorava da je strah čovjekova sjenka koga može, ne samo srušiti i obezvrijediti, nego bukvalno ubiti. Diskretno, pravično i odgovorno on sugeriše: Istinski se mogu oduprijeti oblicima nasilja oni koji strahuju samo od svoje savjesti.

Prethodno, u tekstu „Kriza morala“ naglašava da je savjest kao moralna svijest ovdje jako postradala i da je to stradanje dovelo u pitanje i kolektivni i personalni identitet. Konstatuje i da je biti odgovoran pred samim sobom možda najvažnije ljudsko umijeće. Tu smo stigli do ključne tačke.

Uputstvo za upotrebu

Cijela ova knjiga koju karakterišu produbljeno mišljenje, stvaralačka radoznalost, neprikosnovena kritičnost, traganje za istinom o postojanju ima jedan lajt motiv…Ona postoji isključivo zbog jedne jedine poruke: Nemoj odustati od pokušaja da budeš biće blisko svojoj suštini. Njoj se možeš približiti samo u tišini, u suočavanju sa sobom.

I na kraju, jedno uputstvo za upotrebu knjige „Molitva osame”. U njoj se autor određuje prema pojmovima civilizacija, kultura, erotika, mržnja, katarza… Uzimajte te tekstove jedan po jedan. Dozvolite im da se lagano rastvaraju u Vašem umu. Neka to budu Vaše jutarnje molitve.