Neko je mrzovoljan i zbog toga što država Crna Gora postoji

Jelena Boljević

U čast 8. decembra, datuma na koji je 2017. godine Crna Gora dobila međunarodni jezički kod, najviše ćemo učiniti staranjem o nasljeđu i kulturnoj baštini, istakao je u razgovoru za Vikend novine Novica Vujović, saradnik u nastavi na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost. Za crnogorsko društvo, nauku i kulturu, ocjenjuje Vujović, od nemjerljivog je značaja činjenica da je na “javnu scenu stupila grupa istraživača i umjetnika oslobođena inferiornoga odnosa i potrebe da svoj rad verifikuje lojalnošću kakvome centru izvan Crne Gore”.

Prije dvije godine Crnoj Gori je dodijeljen međunarodni jezički kod. Koliko je taj datum bitan za našu zemlju i jezik?

VUJOVIĆ: Kongresna je biblioteka u Vašingtonu 8. decembra 2017. samo administrativno potvrdila ono što je nauka dokazala i mnogo prije toga. Taj je čin, nema sumnje, od silnoga značaja za crnogorski jezik, crnogorsku kulturu i uopšte za državu Crnu Gore zbog uvrštavanja i lakše uočljivosti svega što je na tome jeziku, a što se nalazi u svjetskim bibliotečkim i izdavačkim bazama. Koliko su, s druge strane, naša javnost i naučni radnici nesigurni u pogledu kriterijuma i prosuđivanja govori i to što više drže do jednoga inostranoga administrativnog odobrenja nego do nebrojenih priloga što su ih montenegristi pisali o postojanju crnogorskoga jezika tokom druge polovine XX vijeka pa do danas. Napomenuo bih, u vezi s time, da bibliografija o crnogorskome jeziku, čiju je izradu FCJK pokrenuo prije dvije godine, iznosi čak nekoliko hiljada jedinica!

I pored toga osporavanje posebnosti crnogorskog jezika je prisutno. Zašto je tako?

VUJOVIĆ: Ono što sve osporavatelje crnogorskoga jezika objedinjava jeste vannaučna motivacija. Neko je mrzovoljan i zbog toga što država Crna Gora postoji, pa onda ni na njezine atribute u najširemu značenju ne gleda s odobravanjem. Ako treba da spomenem ili kao ohrabrenje ili kao više puta u istoriji drugih društava potvrđenu činjenicu, istaknuću da ovi poslovi niđe nijesu ostvareni kao čin, već kao proces. Reforma Vuka Karadžića, na primjer, prošla je više faza, doživjela više izmjena, a prihvaćena je tek nakon pet decenija. Jedna sličnost ipak postoji: i crnogorski jezik danas i Karadžić tada suočili su se s istim protivnicima.

Primjer makedonskoga jezika takođe je ilustrativan. Blaže Koneski radi gramatiku toga jezika odmah nakon Drugoga svjetskog rata. Međutim, do prvoga romana na tome jeziku proći će desetak godina, a do prvoga rječnika i dvadesetak. Hoću, zapravo, da kažem da je kod nas dosta urađeno, da se taj jezik izučava na univerzitetima, da su školski programi i udžbenici rađeni prema zvaničnoj standardološkoj literaturi, te da samo treba nastaviti započeto. U pojedinim segmentima na utisak da je kritike više nego što je zaista ima utiče agresivniji registar kritičara, sklonost manipulaciji, vješto se biraju neistine da je crnogorski jezik samo ś i ź, da je savremeni crnogorski zapravo pun arhaične leksike, da se Crnogorci bore protiv ćirilice itd. Mimo neistina toga ranga i politikantske priče neostvarenih filologa nije se dosad pojavio, to i da istaknem, nijedan utemeljen prigovor.

Da li se, po Vašem mišljenju, datum dobijanja međunarodnog jezičkog koda obilježava i slavi na adekvatan način?

VUJOVIĆ: Odgovor je svakako negativan, bojim se da to nije samo zbog toga što je u pitanju doslovno najnoviji datum. Predložio bih da se takvi praznici ne svode na svečarske priredbe. Toga je datuma crnogorskome jeziku s meritorne međunarodne adrese dodijeljen međunarodni kod, ali je veliki zadatak pred nama na unutrašnjem planu. Najviše ćemo uraditi u slavu i toga i drugih datuma naše kuture ako iskorijenimo nebrigu institucija i struke prema većemu dijelu našega nasljeđa i kulturne baštine; ako shvatimo da nam nematerijalna kultura propada ili je drugima prepuštamo, da bezmalo svake godine niču novi kalemovi na stablu crnogorske tradicije itd.

Osnivanje FCJK bilo je od presudnog značaja za utemeljenje montenegristike. Da li je FCJK opravdao očekivanja u svom dosadašnjem radu?

VUJOVIĆ: Montenegristika, razumije se, nije začeta danas, ali danas u tome statusnome smislu živi zlatno doba. Rad generacija prethodnika, pregalaca među kojima su neki tim rezultatima podređivali i žrtvovali mnogo, puni je smisao i satisfakciju našao u činu utemeljenja Instituta za crnogorski jezik i književnost, danas Fakulteta za crnogorski jezik i književnost B Cetinje. Za crnogorsko društvo, nauku i kulturu od nemjerljivog je značaja činjenica da je na javnu scenu stupila grupa istraživača i umjetnika oslobođena inferiornoga odnosa i potrebe da svoj rad verifikuje lojalnošću kakvome centru izvan Crne Gore. Oni su danas uglavnom okupljeni oko Fakulteta za crnogorski jezik i književnost ili sarađuju s tom ustanovom.

Posmatrano iz toga ugla, situacija u nas značajno je promijenjena. Nastava, akademske tribine i rasprave na Fakultetu uz učešće saradnika iz zemlje i regiona sprovode se zacrtanim ritmom, a naše naučne i umjetničke vannastavne aktivnosti po crnogorskim gradovima toliko su vidljive da ih danas samo nedobronamjerni mogu odricati. Realizovana su dva velika slavistička simpozijuma Cetinjski filološki dani 2017. i 2019, na kakve bi, to bez pregonjenja mogu reći, i mnogo veći naučni centri bili ponosni. Za izdavačku djelatnost, a više je od 200 izdanja, primamo čestitke bezmalo svakodnevno, čak i od onih koji to javno ne žele da saopšte zbog ideoloških ili političkih usmjerenja ustanova i organizacija kojima pripadaju.

Nedavno nam je, na primjer, potvrđeno iz Katovica, i to od šefa slavističke katedre, da jedini crnogorski časopis koji se na poljskim univerzitetima priznaje u rangu s najozbiljnijima u slavistici jeste časopis Lingua Montenegrina. Ako navedem podatak da smo prvu istoriju crnogorske književnosti dobili upravo zahvaljujući Institutu (sad Fakultetu za crnogorski jezik i književnost) 2012, moram ga dopuniti i ovom istinom: i Univerzitet Crne Gore, odnosno katedre za jezik i književnost toga univerziteta, i Crnogorska akademija nauka i umjetnosti postojali su godinama i decenijama prije toga, no nijesu bili kadri da iznesu takav poduhvat. Ni na pisanje dijalektologije crnogorskoga jezika decenije rada katedri za jezik i Akademije nijesu imali uticaja.

Napisana je 2017, njezin je autor Adnan Čirgić a izdavač FCJK. To su kapitalni projekti za jednu kulturu i uopšte je neshvatljivo da ustanove najvišega reda i njihovi stručnjaci to posmatraju poizmaknuti. Takvih je primjera znatan broj. Zbog nagomilanih previda i nemara prema crnogorskoj baštini, u najširemu značenju toga pojma, te odsustva strategije kod većine ustanova Fakultet za crnogorski jezik i književnost prinuđen je bio na širenje opsega svojih djelatnosti i na druga važna, a neriješena pitanja.

A kako stvari stoje kada je riječ o saradnji sa našom dijasporom?

VUJOVIĆ: Uspostavljena je saradnja s našom dijasporom. Svake godine novu generaciju studenata čini i dvoje-troje potomaka naših iseljenika. Posebno bih istakao školu crnogorskoga jezika koja je otpočela u Južnoj Americi, na čemu je angažovan kolega Milan Marković. Na savladavanju osnova crnogorskoga jezika od početka su sa strancima radili Jelena Šušanj i Nikola Popović. U međuvremenu je s Upravom za dijasporu pripremljen i dat na korišćenje u e-formi priručnik za učenje crnogorskoga jezika. Nije mnogo prošlo i prvi su učinci već bili vidljivi, a za ovu priliku izdvajam potvrdu sa slavističke katedre u Kanzasu na kojoj je za potrebe ljetnje škole slovenskih jezika kao literatura vrlo korišćen i taj materijal.

U okviru aktivnosti FCJK njegujete saradnju sa svjetskim lingvistima. Na što ste posebno ponosni na tom polju?

VUJOVIĆ: Proučavanje crnogorskoga jezika iznešeno je odavno na međunarodnu naučnu pozornicu. Radujemo se što nam s najviših adresa slavistike stižu prilozi za časopis Lingua Montenegrina. Dejvid Kristal, lingvista svjetskoga glasa, sarađuje s našom ustanovom i objavljuje priloge u časopisu Lingua Montenegrina. Na naše konferencije dolaze naučnici i iz najudaljenijih centara spomenuću dekana slavistike u Kanzasu, akademika Marka L. Grinberga, koji je u ime toga univerziteta s Fakultetom za crnogorski jezik i književnost potpisao saradnju.

Nedavno smo na Fakultetu a kao predavače na Cetinjskim filološkim danima ugostili Roberta Grinberga, dekana fakulteta na Novom Zelandu, na kojemu se slavistika izučava, zatim Endrjua B. Vahtela, dekana fakulteta na kojem se izučava i slavistika u Kazahstanu, te trojicu akademika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, naučnike svjetskoga ugleda, poput Stjepana Damjanovića, Ranka Matasovića i Matea Žagara. Istim povodom u Crnu Goru došli su direktori instituta za jezik svih zemalja bivše Jugoslavije, osim iz Beograda. Sa svima njima ugovorena je i ozvaničena saradnja u pogledu stručnoga usavršavanja i razmjene literature.

Potpisani su sporazumi o saradnji s dvije slavističke katedre u Lođu i Katovicama. Prvi put otkako se rade enciklopedije slovenskih naroda u Enciklopediju slovenskih jezika uvrštena je odrednica o crnogorskome j eziku, a od uredništva imamo potvrdu da će odmah po objavljivanju biti predstavljena u Podgorici. Prevedeno je nekoliko knjiga na crnogorski, uzmimo npr. Internetsku lingvistiku Dejvida Kristala u prijevodu kolege Gorana Drinčića. Jedan američki izdavač prevodi Čirgićevu Dijalektologiju crnogorskoga jezika. Istu knjigu prevode izdavači u Njemačkoj. Više je kolega koji redovno učestvuju na inostranim konferencijama od regiona do Moskve. I tako redom. Sreća je, i ne mala, što bi se na ovo pitanje mogle dugo nizati i aktivnosti i zajednički planovi s kolegama iz inostranstva.

Nacionalni praznik kulture

Ponovo je pokrenuta ideja da se kao nacionalni praznik kulture slavi dan rođenja Petra II Petrovića Njegoša? Prije dvije godine to je izazvalo veliku buru. Kako to komentarišete?

VUJOVIĆ: Nijesam, priznajem, pročitao original toga prijedloga, te u vezi s tim mogu samo reći ovo. Najdostojniji datum i uopšte događaj ukupne naše istorije za koji se bez ostatka može reći da nas i naše nasljeđe pred svijetom legitimiše jeste pokretanje Crnojevića štamparije. Tako je na najveličanstveniji način u nas okončan srednji vijek H osnovana je štamparija i štampane su inkunabule. Bila je to ne samo prva ćirilična štamparija u Južnih Slovena, nego prva državna štamparija u svijetu. Vrijedi spomenuti i to da inkunabule imaju samo četiri slovenska naroda: Česi, Ukrajinci, Crnogorci i Hrvati. Dakle, oko praznika koji će se zvati Dan crnogorske kulture ne može biti dileme H to treba da bude dan završetka Oktoiha. Pjesnik Petar II najveći je pjesnik našega jezika i nema ništa primjerenije od toga da se njegov rođendan obilježava kao Dan crnogorske književnosti.