Književnici Ivo Andrić i Meša Selimović, iako su bili veliki prijatelji, “dosta su se sporili” oko toga da li pisac treba da se angažuje oko društvenih i političkih pitanja.
To je Meša Selimović potvrdio u intervjuu koji je 1975. godine uradio novinar Dobroslav Silobrčić, a koji je neobjavljen ostao u arhivi HRT-a sve do proteklog vikenda. Gostujući u emisiji “Nedjeljom u dva”, kod Aleksandra Stankovića, Silobrčić se prisjetio da taj intervju nikada nije emitovan, pa je već sljedeće nedjelje, 8. aprila u istoj emisiji, objavljen četvorominutni dio pomenutog intervjua.
Na konstatacuju novinara da je sam priznao kako je mnogo naučio od Andrića, Selimović odgovara da “jeste mnogo naučio od njega” i da “sve više dolazi do toga da ga slijedi”.
“Što sam stariji, sve sam bliži njegovom shvatanju”, rekao je Selimović.
Selimović, nakon što je rekao da je prijatelj sa Andrićem, nastavio da otkriva dijelove njihovih razgovora.
“Dosta smo se sporili da li pisac treba da se angažuje oko nekih drugih stvari, društvenih, recimo, političkih, više ili manje. On smatra da ne treba nikako da se angažuje, nego da piše svoja djela. Ja se nisam slagao sa tim, ja sam mislio da pisac mora da reaguje na sve stvari oko sebe u vremenu u kojem živi”, govorio je Selimović.
https://www.youtube.com/watch?time_continue=3080&v=rdTjTDVk0ik
O privatnim kontaktima u posljednjim godinama sa nobelovcem Ivom Andrićem, kaže:
“On je divan čovjek, vrlo širok, ali veliki individualac. On ne otkriva sebe nikad, daleko sebe više otkriva u svojim djelima nego u privatnim razgovorima. Bili smo dosta, dosta intimni, koliko je moguće biti sa njim intiman, ali ne saznaje se mnogo od njega.”
Govoreći o pisanju, Selimović je konstatovao da “više cijeni pisanu riječ uopšte, nego svoju”.
“Bojim se tog svog posla. To je suviše javni posao, kao jedna vrsta duhovnog striptiza. Čovek se obnažuje i uvijek je nadomak tuđe zlovolje, pakosti, želje za neuspjehom, tako da smo mi vrlo često krivi što radimo, što pišemo. Ja sam životno sazrio za ‘Derviša’ i oslobodio sam se straha jer čovjek osjeća strah pišući, zatvara se u sebe, ima hiljadu oklopa, nekakvih sopstvenih cenzura koje ne može da prevaziđe i onda je sve suviše stegnuto i racionalno, a dok je racionalno, prilično je slabo. Tek kad čovek dozvoli da ono što je u njemu skriveno, instinkti koje je nekada u životu potisnuo, kad to izađe, kad dozvolimo taj proces izbijanja na vidjelo zabranjenih osjećanja, potisnutih osjećanja, onda može da dođe do izražaja pravi smisao i širina talenta jednog pisca”, rekao je Selimović.
