Kultura

Otvorena izložba Dvanaesti autora Aleksandra Rafajlovića

Sinoć je u Kotoru, u Galeriji solidarnosti, u organizaciji Opštinske javne ustanove ,,Muzeji“ Kotor, i uz podršku Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije, otvorena izložba ,,Dvanaesti“ autora Aleksandra Rafjlovića.

Izložbu čini dugogodišnji objedinjeni rad na formiranju kompletne dokumentacije sa 650 ikona jedanaestorice slikara iz pet generacija Bokokotorske ikonopisne škole, koji su svojom djelatnošću od prve potpisane ikone iz 1680. godine do druge polovine 19. vijeka, djelovali na prostoru Boke Kotorske.

Priliku da postane dvanaesti u nizu i uspostavi čvrstu vezu sa porodičnom tradicijom, Aleksandar Rafajlović koristi tako što nekoliko radova slika tehnikom svojih predaka, uspostavljajući dijalog sa njima promišljajući sopstvenu poeziju u odnosu na njihovo djelo. Rafajlović je na izložbi predstavio sebe kao umjetnika novog milenijuma mnoštvom informacija u različitim medijima za razliku od jedanaest ikonopisaca svojih prethodnika.

Na početku večeri prisutne je u ime ustanove pozdravila Marina Dulović koja je istakla:

“Izložba ,,Dvanaesti“ u konceptu koji je večeras pred kotorskom publikom i ljubiteljima umjetnosti, predstavljena je u Udruženju likovnih umetnika Srbije, na Festivalu Grad teatar u Budvi, a nakon Kotora u junu mjesecu, izložba se seli u Polimski muzej u Beranama, rodni grad Aleksandra Rafajlovića. Smatram da večerašnji događaj ima posebnu kulturnu vrijednost i značaj zbog činjenice da je Bokokotorska ikonopisna škola djelovala u Risnu od kraja 17. I čitav 18. vijek, a u 19. vijeku porodica se seli u Grbalj, gdje takođe nastavljaju porodičnu tradiciju. Kuća u Risnu u kojoj su stvarali Dimitrijevići –Rafailovići je trenutno dostupna našem pogledu i očišćena od bršljana i korova i ja vjerujem da će u budućnosti na tom autentičnom mjestu biti prostor za radionice, slikarske kolonije, galeriju ili slične kulturne namjene i programe. Sa tim poduhvatom svakako bi vratili dug najdugovječnijoj porodičnoj slikarskoj radionici u Evropi .“

Izložbu je otvorila arhitektica Zorica Čubrović koja se biranim riječima obratila prisutnima.

“Privilegiju da govorim o ovoj izložbi, odnosno ostvarenim dometima do sada najsveobuhvatnijeg istraživanja, dokumentovanja i prezentacije Bokokotorske ikonopisne škole, shvatam kao veoma prijatnu dužnost, budući da sam kao i većina vas bila učesnik u Aleksandrovom dugogodišnjem poduhvatu prikupljanja podataka, evidentiranja i obrade djela pet generacija ikonopisaca Bokokotorske slikarske škole. Koristim priliku da napomenem da je postojanje i djelatnost ove škole, u toj mjeri značajna za sredinu u kojoj je nastala i djelovala, da je prepoznata kao jedan od atributa Izuzetne univerzalne vrijednosti (OUV) Područja Kotora kao dobra Svjetske baštine na listi UNESCO-a. Veliki interes javnosti za izložbu DVANAESTI, Aleksandra Rafjlovića konceptualnog umjetnika, slikara sa izrazitim i priznatim talentom, a koja se odnosi na proučavanje Bokokotorske slikarske škole, može se stoga razumjeti kao izuzetno rijedak i izuzetno značajan kulturni događaj. Ogleda se u činjenici da nam se predstavlja potomak porodice koja čini jednu od identitetskih karakteristika Boke Kotorske – do sada mnogima nepoznat – te da je njegovom zaslugom prezentovan slikarski opus cijele ikonopisne škole koju je u kontinutetu, počev od kraja 17. pa do početka prve polovine 19. vijeka, stvaralo 5 generacija iste porodice.

Njihova djela oplemenjuju i ukrašavaju unutrašnjost reprezentatovnih gradskih crkava kao što su sv Luka u Kotoru, sv Petar i Pavle u Risnu, sv Nikola u Nikoljcu, Stara crkva u Sarajevu….Djela ove škole nalaze se u unutrašnjosti i u riznicama značajnih manastirskih crkava i vladarskih mauzoleja (Morača, Savina, Banja kod Risna, manastir Piva, Praskvica, Gradište…) Rukom Dimitrija Daskala , rodonačelnika ove škole oslikane su zidnim slikama crkve sv Đorđa u Šišićima, sv Nikole u Pelinovu kao i crkva sv Petke u Mrkovima na Luštici…

Takođe, ikone i ikonostasi nastali iz ruku pet generacija slikarske škole Dimitrijevića Rafailovića, nalaze se u mnogim crkvama Grblja, u zaleđu Herceg Novog , na Luštici, na Njegušima, i u muzejima Cetinja, Herceg Novog, Perasta, Kotora, Dubrovnika, Splita, Beograda i u mnogim privatnim zbirkama….Iz ugla jednog od učesnika u ekspedicijama koje je Aleksandar Rafajlović preduzimao kako bi se susreo sa djelima o kojima je prikupljao podatke na širokom području Donjeg Grblja, Risna , u manastirima Paštrovića, zatim i u drugim spomenicima na području Kotora , mogla bih da kažem i koju riječ o Aleksandrovom karakteru u čijoj biti je oduševljenje, radost stvaranja, ambicija, perfekcionizam, ali i slikarski talenat, prikazna na njegovim slikama rađenim za ovu izložbu, što sve zajedno odražava i opravdava njen naslov a u isto vrijeme zaokružuje i upotpunjuje izložbu na način svojstven samo najboljima u sferi konceptualne umjetnosti”, kazala je Čubrović.

“Ta cijela priča o dvanaestom, o nasledniku jedanaestorice slikara, počela je ovdje u Kotoru. U slikarskoj školi smjenjivalo se pet generacija i jedanaest slikara. Mene je dopalo da budem njihov dvanaesti“, rekao je autor i poveo prisutne kroz čaroliju zvanu ,,Dvanaesti“.

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!

Send this to a friend