”Vidjela sam Cetinje. Odmah sam se zaljubila u taj gradić. Iz više razloga. Prekrasno je to mjesto. Svaka ulica završava se u stijenama.
Volim taj krš i suve pejzaže.
Onda, taj urbani karakter me frapirao. Jugoslavija je bila ruralna. Mali gradovi su u to vrijeme bili pola selo – pola grad. Cetinje je bilo grad u cjelini.
Rađeno je po planu. Prekrasne vile… Skromne kuće građene po mjeri čovjeka.
Na Cetinju je bilo nježnosti. Cetinjska gospoština je nešto posebno. Tu se sve ispoljava sa mjerom.
Danila su pazili i voljeli diskretno. Bez patetike, fino i duboko. To mu je odgovaralo.
Cetinje sa njegovim starim drugovima za njega je bilo mjesto gdje se osjećao spokojno.”
