Kultura prohodala i prozom

Pisac je dobrovoljni davalac srca, jedina nadoknada je čitalačko razumijevanje

Nikšićanka Sava Radulović predstavila je 2016. godine svoju prvu zbirku pjesama “Pjesmom te ćutim”, a nedavno je prohodala i prozom, objavivši roman “Talik”.

Sava je rođena u Nikšiću gdje je završila osnovno i srednje obrazovanje kao i studije na Odsjeku za ruski jezik i književnost. Član je književnih zajednica “Vladimir Mijušković” i književnog kluba “Poenta poetika”. Njena poezija zastupljena je u zbornicima “Mili dueli” i “Album nikšićkih književnih uspomena”, a učesnik je brojnih književnih okupljanja.

“Od objavljivanja moje zbirke pjesama prošlo je četiri godine, ali za sve to vrijeme ja sam konstantno pisala. Redovno pišem poeziju, jer je to postao način života. Kao što neko ustaje, umiva se, ide na posao, tako se ja umivam stihovima svakodnevno i kačim ih na svoj Fejsbuk profil. Uporedo s romanom, radila sam takođe na scenariju za dugometražni film “Bezdan”, tako da nije to bio period odmora uopšte”, kaže Sava u razgovoru za CdM.

Sava smatra da inspiracija nadolazi sama, kao rijeka, za onoga ko voli da piše. A zrelost dolazi stalnim čitanjem, stvaranjem, neprestanim napredovanjem. Oštre se um, olovka i želja za novim ostvarenjem.

“Nije puno trebalo za pisanje romana, ali za njegovo “pakovanje”, brušenje, dorade i dopunjavanja bilo je potrebno baš dosta vremena. Onda je važno pronaći nekog ko bi ga pročitao, dao kritiku i zeleno svjetlo za dalje, ukoliko naravno štivo to zaslužuje. I tu sam imala talika, izgleda. Vanja Kovačević i prof. dr Ratko Božović su rekli “DA” i od tog trenutka više nije bilo sumnji u njega. “Talik” je priča o životu, sudbini čovjeka, kako i sam naslov kaže. Ovo je roman o traganju za vlastitom izgubljenom ličnošću, o izgubljenosti mlade generacije, (ovdje konkretno) mladih pisaca u sudaru sa stvarnošću. Priča prati mladu spisateljicu Katarinu Jakšić koja odlazi iz Ulice Narodnih heroja u Rusiju tražeći svoje mjesto pod suncem, ali kao što junakinja sama u romanu kaže – hvala nebesima Carske Rusije ali nigdje nebo nije plavo kao iznad Crne Gore, ipak se vraća tamo odakle je krenula i baš tu završava svoju životnu misiju, što je ujedno i parola samog romana kojom počinje i završava”, kaže ona.

Svako naše čekanje priželjkuje dolazak onoga što bismo voljeli da nam dođe, a stigne nam samo ono što smo poslali da bi nam se vratilo.

“Na prvi pogled, moji junaci djeluju kao anti-junaci zbog nedostatka tog moralnog kompasa, ali oni stalno preispituju sebe, vode bitke sa sobom ne bi li ispeglali te mane savremenog društva, te “moderne” grjehove i vratili one prave vrijednosti na staro i prvo mjesto. Želja mi je bila da demistifikujem to zlo u čovjeku, kao sastavni dio svih nas i dokažem da je to u stvari samo naša slabost koja je odbila da odraste, koja se umorila od dokazivanja, ali svakog trenutka može se presvući u vrlinu. Ubacila sam i elektronsku prepisku, kao moderan vid komuniciranja novih generacija – taj materijal sa Fejsbuka, vječne dijaloge sa nepoznatim sagovornicima, što možda predstavlja novinu u funkciji literature, pa samim tim predstavlja pečat komunikacijskog koda novih generacija”, dodaje Sava.

Nekada je mislila da su svi romani slavnih pisaca pomalo autobiografski, posebno prvi, sada vidi da to i nije baš tako.

“Nema mene u njemu, ali ima mojih zapažanja o svemu što nas okružuje, ima kritike i ima poetskog uljepšavanja na šta su navikli oni koji me čitaju. Voljela bih da čitalac sebe pronađe u mom romanu, da preispita svoje vlastite vrijednosti i razmisli ne o taliku, već o sudbini koja mu je data i o tome kako bi bilo najbolje da nešto dobro i korisno napravi od nje same”, dodaje ona.

Citati iz romana Talik:

„Više boli čežnja, nego odlazak.“

„Malo ste se zeznuli ako mislite da tipke imaju grudi, a da mejl pravi djecu! Zaboravljate na pravu ljubav! Poruke nikako nijesu život, već spora i tužna smrt. Samo živi govor živi, sve drugo su parastosi, treća jutra i gubici mreže, životne. Probudite se dok ste još na vrijeme, ako ono uopšte i postoji.“

„Nema bezbolnih porođaja, kao što nema ni do kraja srećne žene.“

Ništa nije teško osim finansijskog dijela

“Ne postoji ništa teško, kada radiš nešto što voliš. Najdivniji je taj sam proces stvaranja, osmišljavanja, poslije kad ga završiš kao da više nije tvoj. Puštaš ga da ide od tebe. Najteže je finansijski ga ispratiti, s obzirom na to da nemam posao, a ovo i nijesu neka vremena za talik u tom smislu”iskrena je Sava.

Zašto “Talik”?

“Možda zato što ta jedna riječ nosi cio roman, kao što talik obilježava nečiju sudbinu. Zato što ako njega imaš, ništa ti drugo u životu nije potrebno, imaš sve”, smatra Sava.

“Roman je ispunio očekivanja. Konačno sam prohodala i prozom, sada očekujem utiske čitalaca nakon konzumiranja mog pripremljenog slovnog obroka”, napominje.

Ova talentovana spisateljica smatra da je u Crnoj Gori teško opstati kao pisac.

“Teško, preteško. Pisac je dobrovoljni davalac srca koje ostavlja na papiru, samo zato što tako voli i što ga to ispunjava. Jedina nadoknada je čitalačko razumijevanje, buđenje kod drugih da čitaju i sami možda počnu stvarati. Ako to uspije, njegova je misija uspjela. U ovim vremenima i pod ovim uslovima, besmisleno je željeti više. Roman sam posvetila izuzetnom prijatelju (namjerno kažem prijatelju, jer znači više) Jeleni, koja me pratila i bila podrška dok god je postojala. Nažalost, nije više sa nama, pa sam na ovaj način poželjela da to bude, samo u nekom drugom obliku”, rekla je Sava.

Marija Drašković

5

avatar
1000
4
1
0
 
5
kaficaRajandjuradjŠćepan majušniuMima
NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
kafica
Gost
kafica

Čestitam! Predivna , tanana i rijetka ljudska dušo, divim ti se.

Rajan
Gost
Rajan

Vala Savo da budem iskren… u zadnjih 20 g ne cuh a I ni procitah ljepsu recenicu nekog Crnogorskog bica, ka sto je ova tvoja recenica u naslovu…. Hvala ti, a ujedno I cestitam…

Šćepan majušniu
Gost
Šćepan majušniu

1% čita knjige 30% je skroz na skroz nepismeno a onih 54% su ko i ja zamlaćeni političari ne interesuje ih knjiga 15% su dobro plaćeni pilitičari od brojanja para i kombinacija sa korupcijom reketom nemaju vremena i glupo im da čitaju

Mima
Gost
Mima

Nije, nije. Da nisu knjige džabe?!

djuradj
Gost
djuradj

…uclani se u biblioteku…ne znam, da li znas da postoji i taj vid kulturnog desavanja…5e je godisnja clanarina…

Send this to a friend