Političari se više bave predstavama nego glumci

Nisam pomislio da će virus ostati u Kini zato što danas imamo mogućnosti da vrlo brzo idemo s kraja na kraj svijeta, rekao je glumac Dragan Gagi Jovanović za Danas.

On nije bio među onima koji su vjerovali da će Srbiju mimoići virus, nego je naprotiv bio siguran da će se brzo proširiti.

„S obzirom na to da je porastao broj turista iz Kine bio sam siguran da će se virus brzo raširiti, da to može da bude veoma opasno i da može da zahvati cijelu planetu“, kazao je Gagi koji je vanredno stanje proveo sa suprugom glumicom Brankom Pujić u njihovoj kući u prirodi.

Na pitanje kako mu iz ove perspektive izgleda prva konferencija za novinare odgovara u šali pitajući: Koja, kineska?,a potom konstatuje da se pribojavao da će biti još gora.

„Moram priznati da sam očekivao još goru situaciju. Pribojavao sam se panike koja bi mogla da odvede stvari u strašnom pravcu, ali malu nadu mi je davalo sve ono dobro što je postojalo u nekadašnjoj zajedničkoj državi u kojoj sam se i ja rodio – nekadašnji zdravstveni i obrazovni sistem. Vjerovao sam u to da imamo borce protiv virusa. Naravno da je prva konferencija za novinare i svi akteri koji su u njoj učestvovali, naročito što se tiče prognoza, bila krajnje neozbiljna i to ne bih ni komentarisao, ali sam zbog tih starih vremena vjerovao da postoje stručni ljudi koji mogu da odole zarazi, osim ukoliko se nepažnjom ne dogode ozbiljni propusti kao oni koji su se desili u Nišu. Srećom, to nije dovelo do smaksvjetovskih posljedica, ali ne mislim ni da je pandemija završena“, smatra Gagi.

On kaže da ga od početka onespokojava to što u vezi sa virusom nemamo dovoljno znanja.

„Mene najviše uznemirava činjenica od koje mislim da bi trebalo svi da pođemo pošto smo svi u neznanju, a to je da saznamo da li je virus dio prirode ili je izašao iz laboratorije“, kaže Gagi i dodaje da bi bi ga jako uznemirilo da da je virus napravljen.

„Najviše bi me uznemirilo da se ispostavi na kraju da je virus stvoren zbog nečije pohlepe“,ističe on.

Priča i da je njegovo, kao i Brankino raspoloženje tokom karantina najviše zavisilo od vijesti od ćerke, koja je na postdiplomskim studijima u Londonu.

„Prvo smo čekali ćerku da dođe iz Londona, međutim, to nikako nije bilo moguće. Kada je odlučila da će ostati tamo i da će pokušati da položi još neke ispite u školi, e onda smo riješili da dođemo u našu kuću u prirodi i, stvarno, u tom trenutku se sve promijenilo nabolje“, konstatuje Gagi.

„Ovdje je ipak sve drugačije – čovjek može da prorazmisli o svemu, da bude smireniji i ima bolji uvid. Kad god bismo dobili lijepe vesti iz Londona od ćerke – da je njoj tamo dobro, da ima i prijatelje dobre, da je sve u redu, onda smo i mi bili vedri i naša razmišljanja bi se otvarala ka kreaciji. Šetali smo, igrali se, izmišljali i pjevali pjesmice. Od vesti iz Londona je zavisio i naš dan. Koliko god je bilo tih lijepih izvještaja, toliko je bilo i naših lijepih dana. Bilo je čak i dječjih pjesmica koje su se tada rađale spontano u prirodi i koje su njome inspirisane. Anđela je čak jednu postavila na društvene mreže.

Upitan da li bi rekao o čemu govori pjesma, Gagi odgovara da je riječ o običnoj pjesmici za djecu čiji su glavni akteri šuma, lija, zeka, a kasnije se pojavljuje i meda.

„Na to nas je podstakla šumica kroz koju smo šetali jer ona skriva zeke. Tu je i lija koja je, naravno, bezobrazna jer bi ona da smaže zeke ali joj šumica uzvraća: „ako to budeš uradila lijo, ideš u bajku“. Poslije te pesmice je nastala još jedna, a Branka je čak pomislila da bismo mogli da napravimo dječji mjuzikl. Ko zna, možda se to i dogodi jer se priča nastavlja – šumica je shvatila opasnost pa planira da dovede medu koji će čuvati zeke“, priča Gagi.

Na opasku da zvuči raspoloženo dok govori o dječjim pjesmicama kaže da mu prija ta vrsta stvaralaštva.

„To mi možda najviše prija. Prija mi da tako odlutam i maštam. Sad još treba smisliti i muziku i napraviti da sve legne, a kad se to desi to je posebno lijep osećaj. Možda volim time da se bavim zato što ja nisam čovjek koji voli da se izražava na dubokouman i promišljen način. Ja stvarno mislim da najveće mudrosti dolaze iz jednostavnosti i meni je ta jednostavnost prirasla srcu i kad god sam nešto pravio volio sam da te stvari na prvi pogled izgledaju dječje, iako su suštinski veoma ozbiljne i imaju svoju poruku“, kaže on.

Upitan da li je pratio zbivanja na političkoj sceni sve ovo vrijeme, Gagi odgovara da jeste ali veoma kratko.

„Ne mogu ja to da gledam, posebno od trenutka kada se u politici pojavila ta riječ – „scenario“. Od tog momenta su svi shvatili da su sve to predstave. To se odavno i radi u tim političkim krugovima. Oni se više bave predstavama, nego što se mi glumci njima bavimo. Ja to doživljavam kao da gledam neku lošu sapunicu, pa mi sve to ostavlja utisak parodije. Skoro da me zabavlja ali ne u tolikoj mjeri da bih mogao da se osjećam dobro i opušteno, a i nema tu umjetničkog dojma. Politiku sam izbacio jer ne želim više tu vrstu uznemirenja u životu i jer uz nju ne mogu da se bavim onim čime mislim da treba da se bavim – a to je da probam da ovaj svijet uljepšam koliko je moguće i na onaj način na koji to najbolje radim“, zaključuje Dragan Gagi Jovanović.