Kultura pisao je sve do posljednjeg dana

Posljednji bitnik: Lorens Ferlingeti preminuo u 102. godini

“Moje nove pjesme uvijek su mi najomiljenije”, govorio je veliki američki pjesnik i čuveni izdavač Lorens Ferlingeti. I pisao ih je sve do posljednjeg dana. Posljednji bitnik, jedan od onih koji su unijeli prevrat u američku i svjetsku kulturu, preminuo je u ponedjeljak u 102. godini u svom domu u San Francisku.

Lorens Ferlingeti, jedno od ključnih imena savremene američke književnosti, autor je brojnih zbirki poezije, proze, eseja i dramskih tekstova, a u njegovoj bibliografiji, od prve knjige “Slike nestalog svijeta” (1955) do autobiografskog “Malog dječaka” (2019), objavljenog u njegovoj 101. godini, upisano je oko 40 naslova. Pored toga, prevodio je mnoge pjesnike sa italijanskog i francuskog, a kao izdavač objavio je neke od najznačajnijih naslova iz svjetske književnosti 20. vijeka.

Među njima su i proza Džeka Keruaka ili prevratnička poema “Urlik” Alena Ginzberga (1956) zbog koje je, zajedno sa autorom, dospio i pred sud zbog optužbi za opscenost. Pjesnici su pobijedili u tom procesu, a “Urlik” je prodat u milion primjeraka, kao i Ferlingetijeva najznačajnija zbirka “Koni Ajlend uma”, objavljena dvije godine kasnije. Vremenom su obje knjige postale najuspješnije ikada objavljene u Americi. (Cio sudski proces i dešavanja oko njega tema su i igranog filma “Urlik” iz 2010. u režiji Roba Epstina i Džefrija Fridmena, u kom Džejms Franko igra Ginzberga, a Endrju Rodžers Ferlingetija).

Ferlingeti je svijetu, uprkos turbulentnom životu, pristupao sa njemu svojstvenom vedrinom. Rođen je 1919. godine u Njujorku, a oca, italijanskog doseljenika nikada nije upoznao, jer je umro dok budući pjesnik još nije rođen. Majka mu je ubrzo nakon toga primljena u duševnu bolnicu, a odgajali su ga prvo njegova tetka u francuskom Strasburu, a poslije i hranitelji u Americi.

Po završetku srednje škole pisao je za novine o sportu, a pred Drugi svjetski rat objavio je i prve priče. Kao marinac se iskrcao u Normandiji, preživio Dan D, vratio se u SAD, magistrirao englesku književnost na Kolumbiji, a onda se uputio u Pariz, da doktorira na Sorboni. Na brodu ka Francuskoj upoznao je buduću suprugu, inače unuku južnjačkog generala Edmunda Kirbi-Smita. U Parizu je tih godina oduševljen filozofijom egzistencijalista, a u poeziji se oslanjao na simboliste, T.S. Eliota i nadrealiste. Njegove pjesme odlikuju humor, eksperiment, neusiljena erudicija, a još od prve zbirke, objavljene u doba Ajzenhauera, često i vrlo jasan angažman.

Po povratku iz Evrope u Ameriku, odselio se u San Francisko 1951. i dvije godine kasnije, zajedno sa studentom Piterom D. Martinom, otvorio je “Siti lajts”, utočište za mnoge tada nepoznate, andergraund pisce ili muzičare poput mladog Boba Dilana i članove sastava Grateful Dead.

Sve može da bude poezija ako se tema i motiva dohvati neko darovit, pokazivao je u svojim radovima. “Pjesma bi trebalo da unese ekstazu i bude negdje između govora i pjevanja”, objašnjavao je, između ostalog, u govoru na uručenju Frostove nagrade 2003. godine.

Ferlingetija su slavili kao rodonačelnika bit poezije, ali je on odbijao da sam sebe zove bitnikom i da se svrstava u bilo kakve okvire, pa taman u njima bio i među bliskim prijateljima kakvi su bili Ginsberg, Keruak, Vilijem Barouz, Gregori Korso, Kenet Reksrot i drugi umjetnici okupljeni oko njegove kultne knjižare. Insistirajući na slobodi i jednostavnosti, i u pisanju i u životu, doživljavao je sam sebe kao pjesnika “široko otvorene” poezije.

Osim pisanja, bavio se i slikarstvom, a njegovi radovi čuvaju se u galerijama i muzejima širom Amerike. Bio je i oštar kritičar svega što je smatrao prijetnjom po običnog čovjeka, po životnu sredinu i bazičnu demokratiju.

“Trebalo bi da što ste stariji postajete sve konzervativniji. A izgleda da je baš obrnuto”, rekao je za “San Francisko kronikl” još 1977. Određivao se kao “filozofski anarhista”, ustajući uvijek protiv svake vrste totalitarizma.

Dobitnik je i brojnih nagrada, ali se ni tada nije ustezao da javno izrazi svoj stav. Kada je 2012. proglašen laureatom Međunarodne nagrade za poeziju “Jan Panonski” mađarskog PEN kluba, saznao je da je priznanje djelimično sponzorisala i vlada Viktora Orbana i odlučio je da je odbije.

Pisao je do samog kraja. Na njegov 100. rođendan objavljen je izbor poezije iz njegovog bogatog opusa, a u 101. objavio je i knjigu “Mali dječak”, poetski ispisanu autobiografiju. U čast svog najvećeg pjesnika, grad San Francisko je 24. mart, njegov rođendan, proglasio Danom Lorensa Ferlingetija, a njegovo ime nosi i jedna ulica.

U poemi “Autobiografija” napisao je: “Živim miran život / “Kod Majka” svakog dana / gledajući šampione / Danteovog bilijarskog salona / i francuske fliper zavisnike. / Živim miran život / na donjem Istočnom Brodveju. / Amerikanac sam. / Bio sam američki dječak…

Send this to a friend