Kultura

Tošo poša, Tošo doša: Njega je slučajno ispustila zvijezda repatica

Iz knjige sabranih pjesama “Zbog jedne krive kletve” Pavla Đonovića (1934 – 2002)

UROŠU TOŠKOVIĆU TOŠU

Čovjek koji nije pravljen ni napravljen
Ljubavlju oca i majke,
Čovjek kojeg nije rodila majka
Kao ostalu djecu koja se rađaju,
Kojega nije donijela na svijet ni crna vrana,
Jer vrane ne donose djecu.

Njega je slučajno ispustila zvijezda repatica
Dok je u svom letu i prosipanju parala nebo.
Tako je pao na krila jedne rode u letu,
A ona ga po navici svojoj ostavila na dimnjak
Jedne stare, odivljale kuće.

Propade dijete kroz dimnjak do ognjišta,
Propade grdno i omrčeno, i namučeno…
Iz ložišta ga zgrabi jedna žena,
Za nogu ga zgrabi
I tresnu na nadimljeni i prašnjavi pod;
Prosu na njega kantu maslinovog ulja
Da mu malenom muke ublaži.

Više se o njemu nije znalo bilo-što.
Kružile su neke glasine da luta svijetom,
Da nosi neke metle i četke
I neke zaoštrene suve grabove spice,
Da time maže po zidovima
I bijelim zategnutim lencunima,
A onim spicama zaoštrenim, suvim, grabovim
I nekim crnilom crnjim od sebe
Risuje nešto po bijelim papirima.
Risuje planine, ljude i sebe, a sve liči na njega,
Pa ljudi i djeca i žene to stravljeno gledaju,
Neki se smiju, neki bježe, a neki aplaudiraju…

I dođe dan kada se odrastao i zgužvan,
Zarastao, crn, sa napaćenim gustim vjeđama
I bradat kao đavo bez repa,
Ponovo stade da šeta rasklimatanim ulicama,
Te tako stiže do onog starog, nadimljenog,
Sada već istrulog poda,
Na koji ga je iz užarenog pepljaka
Bacila ona žena i posula kantom maslinovog ulja
Da ne umre u mukama.

U ćošku sjedi u stolovaču, jedna starica kao sjenka,
Bar tako se ocrtava na čađavom zidu.
Zagledana u njega usahlih usana i bezubih vilica,
Muči se da rastegne uveli osmjeh,
Uzaludno se muči i samo prošaputa
-Tošo poša, Tošo doša!

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Slon
Gost
Slon

Dobio je drzavno zvanje znacajnog umjetnika koje obezbjeđuje pristojni novac svakog mjeseca. Uruceno mu je u Ministarstvu kuture. Imao je stan u Baru. Bio je poseban….

gadluk
Gost
gadluk

na ulici su ga svi izbjegavali u sirkom krugu a drzava toliko jaka da za njegovu bolest 1. nema institucija 2. nije dobio nikakvo priznanje niti novcano nadoknadu. Dakle ov ikoji su ga poslali na ulicu sad mu pisu pjesme.

razocarani
Gost
razocarani

Shajno.

Send this to a friend