Uz Svetog Petra i Njegoša Crna Gora je neuništiva

Gost tribine “Sednik četvrtkom” bio je jedan od najznačajnijih crnogorskih pjesnika, književni kritičar, esejista, antologičar i urednik Branko Banjević. Razgovor na temu “Stvaralac u svom vremenu”, vodila je novinarka Tanja Pavićević.

Matica crnogorska objavila je Poslanice Svetog Petra Cetinjskog povodom 191 godišnjice smrti vladike i gospodara. Banjević, koji je inače i priređivač prvog izdanja Poslanica u izdanju Grafičkog zavoda, istakao je da se od tada mnogo toga promijenilo u poimanju značaja pisane riječi koju nam je ostavio Petar I.

SVE SE MIJENJA, A SVE OSTAJE ISTO

“Sve se mijenja, na neki način, a opet sve ostaje isto. Pedesetih i šezdesetih godina u Crnoj Gori nije bilo ni crnogorske kulture ni jezika. Crna Gora je postojala kao jugoslovenska teritorija, ravnopravna republika, uništena u toku II svjetskog rata, ali je imala sva prava. Iznutra je bila popaljena, uništena, i teško je bilo Crnoj Gori stvoriti svoje institucije koje bi stvarale njenu tradicionalnu i modernu pamet. To se ne može odjedanput stvoriti, bez kadra i komunikacija. Od 1945. do 1965. Crna Gora je ogromno napredovala. Obnovila se zemlja. Ali svijest moderna crnogorska nije napredovala kao obnova i izgradnja”, podsjetio je Banjević.

Da bi razumio svoju fascinaciju Petrom I, koja datira još od djetinjstva, priznaje Banjević, morao je da zađe malo dublje u istoriju. Tačnije, da bismo razumjeli ono o čemu govorimo moramo znati zakone koji su djelovali u to vrijeme.

UMJETNIČKI PRISTUP POSLANICAMA

Međutim, Poslanice su mnogo više od istorijskog dokumenta. Tačnije, pojašnjava Banjević, ovo je prvi umjetnički pristup Poslanicama Svetog Petra.

“Pokušao sam da iz ovog istorijskog dokumenta izvučem književnu vrijednost i da naslovim to nekom sintagmom iz Poslanica, i pokažem njegov veliki literarni i moralni talenat koji on jednim vrhunskim jezičkim darom saopštava Crnogorcima”, ističe on.

Banjević je istakao lik i djelo ovog crnogorskog vladike i gospodara kao etički i vrijednosni orijentir Crne Gore i njen moralno-religijski kodeks.

Uz to se prisjetio susreta sa Ivom Andrićem, koji je, kako kaže, znao istoriju Crne Gore bolje od mnogih samih Crnogoraca.

Banjević je ispričao da je Andrić znao “Poslanice” Svetog Petra i prije nego što ih je Dušan Vuksan objavio.

“Sjećam se, nakon književne večeri u Herceg N ovom ja i Milorad Stojović odlazimo u atelje Voja Stanića gdje smo se sreli sa Ivom Andrićem. Andrić je znao puno o crnogorskoj istoriji, mnogo bolje od samih Crnogoraca i mnogo je poštovao. Staviše, o Svetom Petru je znao sve što smo i mi znali. I nikada neću zaboraviti njegove riječi: ‘Od Poslanica Apostola Pavla do danas u svjetskoj literaturi ništa nijesam našao što bi se moglo mjeriti sa Poslanicama Svetog Petra'”, prisjeća se riječi velikog Nobelovca o crnogorskom vladaru.

CRNOGORCI SU SLOBODAN NAROD

Kako podsjeća Banjević, u Poslanicama Petar I kaže: “Crnogorci su slobodan narod, kad to izgubite izgubili ste sve”.

“Sveti Petar je bio intelektualac, pamet prvog reda i on je to znao. Crnogorcima je rekao: ‘Vi ste jedini voljni i slobodni narod na svijetu’. Vi ste građansko društvo, individualno slobodni, ne jednaki. Tu svijest imaju Crnogorci na neki način, to je ono Jungovo kolektivno nesvjesno”, objasnio je autor.

Sveti Petar je rekao i “Vrata svakom strancu otvorena i onaj ko ih zatvori nije dostojan Crne Gore”. Banjević pojašnjava koliko se toga pridržavamo danas.

“Taj sistem slobode podrazumijeva slobodu drugoga i to da svak koji uđe u naš sistem slobode ima sva građanska prava kao i svi ostali Crnogorci. Ako to ne činite niti ste Crnogorci ni slobodni ljudi. Sloboda je najdublja osnova svakog građanskog društva”, objašnjava on.

NJEGOŠ APSOLUT PJESNIČKI I CRNOGORSKI

Za nasljednika Svetog Petra, Petra II Petrovića Njegoša, Banjević kaže da je “apsolut pjesnički i crnogorski, i zahvaljujući njemu Crna Gora je neuništiva”.

“Jedna tradicija, jedan narod ne može postojati i opstajati bez te sinteze. Grčka antička sinteza je Homer. Poetska riječ je nešto najviše do čega može dovesti istorijski razvoj, jedna tradicionalna kultura. Zbog Gilgameša postoji sva ta predvavilonska civilizacija, Biblije jevrejska istorija. Svako vrijeme se sintetiše na taj način. Duga tradicija slobode se jezički formira i prečisti. To dovodi do svoje terminologije, a ona se sintetiše u poetsku riječ, a ako do nje dođe narod on je trajan. Ne glofirikujem Njegoša jer sam Crnogorac. Najbliži mi je jer je moj, da, ali blizak mi je i Dante, i svi pjesnici su moji jer sam usvojio njihovu poetsku vrijednost. Sve vrijednosti svijeta su moje. Njima slobodan čovjek raspolaže i kao takav baštinim sve kulture i slobode svijeta”, cijeni književnik.

NIŠTA NAS NE MOŽE UNIŠTITI NI POROBITI

Njegoša ne može niko oštetiti, tvrdi Banjević, vrijednost se može zlopupotrebljavati, ali ne i oštetiti.

“To je primitivizam sitnih balkanskih politika koje nijesu izvorne nego uvijek služe tuđinu koji želi da vlada Balkanom preko te male provincijalne pameti” navodi pjesnik.

U periodu između dva rata, prema Banjevićevim riječima, progovorila je crnogorska literatura kroz glas crnogorske moderne.

“Međuratni crnogorski pjesnici, prozaici i slikari stvorili su tako veliko djelo, nastavili su Njegoša modernim poetskim jezikom oslonjenim na njegov jezik, koji je beskrajan i ne zastarijeva. Otpor i bunt su saželi u modernu i to je trajno. Imamo velike i najveće moderne pjesnike, slikare, prozaike. Imamo se, postojimo i dalje. Dok ih imamo i dok su u našoj svijesti ništa nas ne može uništiti ni porobiti”, zaključuje Banjević.