Vjernik koji nije nikad prestajao da sumnja: Petnaest godina od smrti don Branka Sbutege

Humanost, promocija suživota, odbrana univerzalnih vrijednosti, zaštita životne sredine, unapređivanje kulture i obnova crnogorske nezavisnosti, samo su neki od postulata kojima se rukovodio don Branko Sbutega, sveštenik, pjesnik i muzičar, a iznad svega veliki čovjekoljubac koji je umro na današnji dan 2006. godine.

Rođen je 8. aprila 1952. godine u Kotoru. Tamo je završio osnovnu školu, gimnaziju i muzičku školu. Najprije je studirao medicinu u Beogradu, a nakon toga filozofiju u Beču i teologiju u Zagrebu i Rimu. Za sveštenika je zaređen 1979. godine na ostrvu Gospa od Škrpjela.

ŠIRINA POGLEDA

Sbutega je za života radio na obnovi sakralnog i kulturnog patrimonijuma Kotorske biskupije, u toku ratnih godina pomagao izbjeglicama, a u miru je bio posvećen organizovanju i podržavanju brojnih kulturnih manifestacija. Njegovo ime nosi muzički festival u Kotoru koji je osnovao zajedno sa Ratimirom Martinovićem 2001. godine, a učestvovao je i u osnivanju književne Grupe 99, sastavljene od pisaca sa područja bivše Jugoslavije koji se suprotstavljaju ratovima, nacionalizmu i etničkoj mržnji.

Njegova je inicijativa bila i da se napravi najveći mozaik na Balkanu u Crkvi Sv. Eustahija u Kotoru. Koautor je knjige “Stara književnost Boke”, a knjiga “Kurosavin nemir svijeta” objavljena je neposredno pred njegovu smrt, kao zbornik autorskih tekstova i intervjua.

Nerijetko se događalo da se pojavi na manifestacijama kao go vornik, pa da sjedne i odsvira nekoliko kompozicija. Bio je omiljen među ljudima, stpljiv i srdačan. Takvim ga je vidio i književnik Filip David.

Don Branko pripada onim malobrojnim intelektualcima koji ne mogu i neće da pristanu na provincijsko-palanačko stanje duha. Već pri prvom našem susretu bio sam fasciniran širinom njegovih pogleda, njegovim znanjem i tolerantnošću u razgovoru. Don Branko Sbutega je jedan od onih sve rjeđih, gotovo iščezlih intelektualaca u klasičnom smislu riječi: kritičan i otvoren za kritiku, izuzetno obrazovan, vjernik koji ne prestaje da sumnja, idealan sagovornik, čovjek koji umije da govori i da sluša zapisao je David o Don Branku u pogovoru knjige “Kurosavin nemir svijeta”.

Govorio je don Branko često o političkim prilikama, posljednji put na Radio Jajcu o referendumu na koji se čekalo, a koji nije dočekao. Hvalio se svojim kulinarskim vještinama, otvoreno je objašnjavao celibat kao stanje, a ne odraz privatnosti. Tvrdio je da Boka ima najljepšu mjesečinu, ali najviše je propovijedao ljepotu kao odraz cjelovite istine.

“Vjerujem da će istina spasiti svijet, ali da istina može biti saopštena na više načina. Da je ljepota jedan od načina na koji se istina sa čovjekom komunicira”, govorio je svojevremeno Sbutega.

LJEPOTA DJELA

O umjetnosti je govorio kao o utjehi.

“Barem u tim prostorima čovjek ne mora da se pravda onome ko je pametan ili kulturan. Skoro svugdje drugo moraš nekom da se pravdaš, a ovdje ljepota djela legitimizira ispravnost tvojih opredjeljenja za ljude koji su ti umom i dušom srodni”, rekao je Sbutega u intervjuu za nedjeljnik Monitor 1991. godine.

Don Branko Sbutega je umro 2006. godine, na dan Blažene Ozane, jedne od zaštitnica grada u kojem je proveo najveći dio života. U njegovu je čast te godine na festivalu KotorArt izveden Mocartov “Rekvijem”. Godinu dana kasnije je festival dobio ime ovog velikog čovjeka, najboljeg među jednakima, govorili su onda oni s kojima je bio blizak, i prijatelja muzike.