Djeca

Da li su mame danas zaista nesrećnije nego prije?

Često se postavlja pitanje da li su mame danas zaista nesrećnije nego prije? Jedna mama je podijelila iskustvo o postporođajnoj depresiji i borbi sa svim nametnutim idealima.

“Kad sam bila trudna, gledala sam prekrasne profile raznih mama na Instagramu. Dijete milo leži u krevecu, dijete sisa dok majka savršeno valovite kose nježno gleda u njega, bijela ispeglana posteljina, šoljica beskofeinske kafe i vaza sa lalama, znate već kako izgledaju ti profili. Kao bajka. Jer jesu bajka. Kao što ne postoji Pepeljuga, ne postoji ni takav život sa djetetom.

Znaš to, ali ne znaš za hormonsko plakanje u nedjeljama nakon porođaja. Influenserke ne pričaju o tome. Plakanje se ne lajkauje. A zapravo, većina nas mama plače nakon porođaja, i to je sasvim normalna pojava koja se zove baby blues. I kad prođe blues, dio majki ostaje nesrećan, neispunjenih očekivanja koja su se pred njih postavljala prije porođaja. Nekom starijem se požališ, pa kažu kako toga nije bilo ranije. Nije li?

Pročitala sam knjigu Bety Frajden iz 1960. “Feminine Mystique” i naletjela na poglavlje koje se zove “Problem koji nema ime”. Dok sam ga čitala, u sebi sam govorila “ovo sam trebala znati ranije”.

Beti Frajden je još prije 60 godina intervjuirala majke koje su joj anonimno priznavale da nisu ispunjene, da su usamljene i da ih je sram da priznaju kako su izgubljene usred podizanja porodice. Američka predgrađa sa kućicama ispred kojih su savršeno pokošeni travnjaci bila su slika srećnih porodica, a u tim kućama živjele su nesrećne mame.

O tome se nije govorilo. Nije bilo društvenih mreža. Nismo mogle lako jedna drugoj dijeliti informacije, nismo se takmičile sa cijelim svijetom u tome koja je mama bolja, nego samo sa susjedstvom. Danas je stanje gore jer se mjerimo sa svima.

Nije teško zapasti u depresiju. Prije su se majke brinule oko ospica i dječje paralize, danas se brinu oko korone i 101 stvari koje nisu postojale ranije.

Mame influenserke toliko lažiraju stvarni život da olako drugima stvaraju komplekse, jednako kao što fotošopirane žene na naslovnicama nameću nestvarne standarde ljepote zbog kojih mislimo da smo ružne, ili barem nedovoljno lijepe. Jer tamo niko nema grbu na nosu, bubuljicu ili dlaku na bradi, podočnjake takođe.

Ne, mame influenserke nisu neispavane, to se sve raduje non-stop, popeglane frizure, savršena šminka. A opet, brendovi guraju samo takve mame. Jer stvarne mame, one koje prezentuju stvaran život, nisu u skladu sa brendovima. Kako da se krema reklamira ako dijete slučajno plače? Biće da krema pecka pa da dijete plače. Kako da se beskofeinska kafa reklamira uz mamu s podočnjacima? To jednostavno nije poželjan život, imati podočnjake. A brendovi prodaju bolji život. Oglašavanje je prodaja boljeg života.

Pisala sam o postporođajnoj depresiji i ranije. Mislim da jedan članak nije dovoljan. Moramo dovoljno puta ponoviti nešto da to normalizujemo. Postporođajna depresija nije bolest modernog doba ništa više nego što je to bila bolest doba naših baka i mama, samo se o tome nije govorilo.

A kad se o nečem ne govori, onda to ne postoji. Danas, kad su žene dobile snagu da se otvore i pričaju o svemu, čini nam se da se odjednom pojavila i ta nesrećna depresija, ali stvar je samo da smo napokon progovorile o tome!

Šezdeset godina nakon Beti Frajden osjećamo isti problem kao i naše bake i mame, samo na drugačiji način.

Danas žene uglavnom rade. Osjećaju pritisak jer rade, a nisu sa svojom djecom. Ako pak ne rade, onda osjećaju kao da ih društvo gleda negativno. Zbog toga se često uznemirujemo i preispitujemo svaku odluku. Obaveze su postale strašne, kompetitivnost je narasla, normalno da nam je život ponekad haotičan i prenatrpan. Željele bismo sve uspješne žene poklikati:

– Radim i uspješna sam u poslu

– Provodim puno vremena s djetetom

– Svaki dan kuvam zdravo

– Edukujem se o vaspitanju

– Vozim djecu na x aktivnosti

I tako dalje. Znate na šta mislim.

Uostalom, prije smo živjeli u zajednicama, u domaćinstvima u kojima su mame i bake uskakale, a danas većina mama nema pomoć koju ne treba da plati. Srećom, pomalo kao društvo napredujemo i očevi sve više shvataju koja je njihova uloga u odgoju djeteta i nose sa nama mamama teret roditeljstva.

Ako mislite da je samo vama teško, nije. Potražite pomoć, postporođajna depresija se može liječiti. Niste ludi, s vama je sve okej, samo vas je malo “prebacilo”. Osim stručne pomoći, više se družite.

Nazovite prijateljicu i izađite s njom u šetnju ili na kafu, socijalizacija je jako korisna za mlade mame. I dajte sebi vremena. Prije svega za sebe”.

Send this to a friend