Djeca

Djeca su danas prepuštena sama sebi i ulici, evo zašto

Defektolog Stevan Nestorov otkriva u čemu leži srž problema.

Školski raspust se završio skoro, i u školi se uveliko razgovara kako su djeca provela svoje slobodno vrijeme.

“Uslijed promjena u strukturi i životu porodice, zbog zaposlenosti i drugih faktora koji se odnose na porodicu, roditelji i odrasli članovi porodice sve teže stižu da se dovoljno brinu o korišćenju slobodnog vremena djece, pa su djeca i suviše često prepuštena sama sebi.

Jedan od tih faktora su i stambeni problemi, pa je zbog malih i nekomfornih stanova djeci onemogućeno da imaju uslove za njihove aktivnosti i za zadovoljavanje interesa u samoj kući. Zato djeca traže zadovoljenje svojih potreba na nekom drugom mjestu ili pasivno provode vrijeme u nestrukturisanim aktivnostima poput gledanja TV programa ili, danas sve rjeđe, provođenja vremena “na ulici”.

Danas je ovo sve veći problem, posebno u Beogradu, i sve češće se dešava jer se ljudi, ne samo iz ruralnih područja, već i iz manjih gradova i sela, ubrzano doseljavaju u veliki grad, prije svega u Beograd i Novi Sad.

Sve intenzivnijom koncentracijom stanovništva u ovim gradovima značajno se smanjuju slobodne površine za odmor i rekreaciju. Ljudi žive u stanovima male i nefunkcionalne strukture sa čak manje od 40 kvadratnih metara po porodici sa djecom. Takođe, sve veći broj automobila i saobraćaja otežava slobodu kretanja i onemogućava igru djece napolju sa drugom djecom. I kada bi imali gdje da se igraju napolju, ne bi imao ko da ih čuva, jer su bake i djede, tetke i drugi članovi porodice daleko.

Djeci ne preostaje ništa drugo nego da se igraju sa igračkama koje ne omogućavaju kreativnost i stvaralačku igru, a sredstva koja sve više prodiru u područje slobodnog vremena i u život djece su mobilni telefoni, tableti, računari i različiti uređaji za video igre.

U našem društvu u tranziciji i u uslovima brojnih reformi, reformi obrazovnog sistema i drugih sistema, uloga porodice u oblikovanju društva u kom živimo je minimalizovana.

Socio-ekonomski status porodice nije najznačajniji, ali je značajan faktor koji utiče na organizaciju slobodnog vremena. Radna angažovanost roditelja i realna mogućnost da provode vrijeme s djecom je takođe značajan faktor.

Imamo roditelje koji rade po cio dan, neki jer rade dva posla kako bi prehranili porodicu, a neki zbog veće zarade ili karijere. Koja je posljedica toga?

Ako prihvatimo gledište da je uslov vaspitnog postupka imitacija i identifikacija, onda se moramo potruditi da tokom slobodnog vremena djece roditelji kao faktori ovih procesa omoguće djeci da budu oko njih i da uče. Od tog procesa postepeno se zahvata i sazrijevanje pri čemu se gradi samostalna ličnost.

Jedna od mjera prevencije je edukacija roditelja, ali i senzibilisanje društvenog okruženja za interesovanja i potrebe djece od kojih su najvažnije igra i aktivnosti kretanja. Danas su djeca uglavnom pasivni posmatrači, slobodno vrijeme provode uz crtane filmove, igrice i zabavne sadržaje na računarima i mobilnim telefonima. Djeca vrijeme provode na internetu gledajući video zapise i po nekoliko sati na dan.


Kako spriječiti da do toga dođe?

U porodici je važno od najranijeg djetinjstva između roditelja, djeteta i ostale djece ako ih ima, uspostaviti druženje kroz različite okupacione aktivnosti. Djeca treba da učestvuju u dodavanju, donošenju stvari, spremanju i drugim kućnim poslovima.

Djetetu treba uvijek davati one poslove koje ono razumije i može da izvrši, a poslije kojih mogu da dobiju pohvalu. Ovakva interakcija u slobodnom vremenu djece doprinisi uspostavljanju bolje komunikacije. Ovakav način aktivnog druženja sa roditeljima i ostalim članovima porodice je prevencija pasivnog provođenja slobodnog vremena i prekomjernog konzumiranja sadržaja putem računara ili televizije i omogućava intencionalnost vaspitanja kroz razvoj radnih navika, razvoj vještina i učenje.

Roditelji tu griješe. Jednom ocu smo dali savjet da zajedno sa sinom opere auto, a on kaže da ni on ne pere auto, nego ga vozi u servis za pranje auta. Ili majka kojoj smo dali savjet da uključi djecu u kućne poslove – ona se začudila sa konstatacijom da bi onda bespotrebno plaćala kućnu pomoćnicu, ako bi ona sa djecom obavljala kućne poslove…

Djeca ne mogu sama da organizuju slobodno vrijeme. Mora im se pomoći u organizaciji i strukturiranju slobodnog vremena. Potrebno je voditi brigu o njihovim stvarnim potrebama za zabavom, druženjem, ali i za aktivnostima koji sadrže izazove i istraživanje te iziskuju fizički i mentalni napor. To znači da je najvažnije da djeci slobodno vrijeme ne bude dosada.

Vrijeme obroka, kada se roditelji i djeca kao porodica okupljaju i dijele dnevne doživljaje u velikoj mjeri doprinosi dobrobiti djece. Vrijeme provedeno u obrocima kod kuće je veoma povezano sa stabilnim i organizovanim porodičnim životom, pa stoga i djeca onda imaju manje problema u ponašanju. Konačno, rutine oko odlaska na spavanje i vrijeme spavanja su važne komponente individualnog i porodičnog vremena, i u vezi su sa razvojem djeteta.

Roditelji mogu i da pretjeraju u osmišljavanju slobodnog vremena djece. Možemo čuti roditelje koji su obezbijedili djeci svakodnevne aktivnosti: treniranje sporta, strani jezik, muzička škola… Tako da djeca kod kuće samo prespavaju.”

(Zelena učionica, autor: dr Stevan Nestorov, defektolog, potpredsjednik udruženja Pomoć porodici)

Send this to a friend