To što je vaš mališan tih, miran, povučen i veoma osjetljiv može da bude jasan pokazatelj da pripada kategoriji takozvane kristalne djece. Oni odavno nisu nepoznanica, a rođeni su između 1995. i 2005. godine i smatra se da je njihova misija da duhovno probude ljudski rod. Kako? Tako što transformišu svijet izrazito razvijenom empatijom, miroljubivošću i spremnošću da praštaju.
Kristalna djeca uglavnom imaju krupne ili prodorne oči kojima, duboko analitički, posmatraju sve oko sebe. Skeniraju ljude i situacije bez riječi, ali umiju pozitivno da odgovore na svaki dobronamjerno upućen pogled. Vjeruje se da, na prvu loptu, mogu da pročitaju nečiju dušu, ali i karmu.
Kaže se da imaju auru kristalnozlatne boje sa pastelnim nijansama i nazivaju ih učiteljima osnaživanja. Umiljata su, blaga, nježna i senzitivna. Imaju razvijenu intuiciju i telepatske moći, a svijet oko sebe često doživljavaju kao bučno i konfuzno mjesto za život. Povlače se u muziku i umjetnost uopšte, jer su vrlo osjećajna i kreativna. Bliska su sa roditeljima, dok im je socijalni život mahom oskudan, jer više vole da budu u tišini umjesto da se raspravljaju, ubjeđuju, preganjaju. Osjetljiva su na mirise, boje i ukuse, zbog čega su sklonija alergijama.
Pričaju manje od ostalih, a često se dešava da progovore tek oko četvrte godine. Kada osjete opasnost, povlače se u sebe, što nerijetko rezultira time da im se pripisuje autizam u ranom djetinjstvu. Lori Džonson, koji je mnogo pisao na ovu temu, zaključio je da ovaj poremećaj nastaje kao posljedica nesvjesnog dizanja “brane” od unutrašnjeg haosa, negativnih osjećanja i neprijatnih vibracija. Jer, iako su kristalna djeca posebno otvorena za ljubav, ona više žive u svom izolovanom svijetu, što i te kako brine roditelje. Ali, stručnjaci kažu da ne treba da paniče što su im mališani drugačiji, posebni. Važno je da odrasli što prije shvate da moraju da poštuju njihovu različitost, a ne da ih tjeraju da budu kao svi drugi.
Kristalna djeca razmišljaju u slikama, a ne u riječima, kao većina, pa roditelji mogu da im saopšte sve što žele preko takvih sadržaja. Ne trpe pritiske i na njih reaguju blokadom i povlačenjem. A na razumijevanje odgovaraju izražavanjem zahvalnosti i poštovanja. Od njih može mnogo da se nauči o praštanju, toleranciji, smirenosti, povjerenju i moći neverbalne komunikacije. Sve što traže je da ih ne smještate u šablon i da ne robujete stereotipima.
Prije kristalne djece su “vladali” indigo mališani, koji su rođeni uglavnom sedamdesetih godina prošlog vijeka. Ona su se prepoznavala po svojoj jakoj volji i jasnoj misiji u životu. Rušila su konzervativni sistem vrijednosti, borila se za pravdu i protiv autoriteta koji ne zaslužuju to da budu. Nazivali su ih buntovnicima i ratnicima, snažnog temperamenta i velike odlučnosti.
Roditelji kristalnih mališana uglavnom pripadaju indigo generaciji. A kao treća generacija posebnih dolaze – dugina djeca. Smatra se da su ona tu da dovrše misije indigo i kristalne generacije, gradeći do kraja ono što su prethodnici započeli.
Значи да је неко модификивао генетски код, јер је еволутивно немогуће да се одједном појави аномалија код једне врсте па исто тако напрасно нестане.
Е сад је питање на који начин је то изведено?!