Kako da pomognete tinejdžeru u odabiru škole ili fakulteta

Kada dijete bira čime želi da se bavi nakon osnovne ili srednje škole i dijete i porodica osjećaju pritisak.

Pitaju se da li su prikupljene prave informacije, da li je dobro procijenjeno šta dijete interesuje, koje vještine i znanja ima i koje zanimanje je isplativo.

Za početak, razbijte predrasude da postoji samo jedan idealan izbor. Kada odlučujemo o upisu srednje škole, na fakultet ili o zaposlenju, odgovaramo na pitanja šta je meni važno (na primjer interesovanja, način rada, znanja i vještine), koja se zanimanja u najvećoj mjeri podudaraju sa onim što je meni važno i kako mogu da se obučim za ta zanimanja (u kojim srednjim školama i na kojim obrazovnim profilima, fakultetima, visokim školama).

Često mislimo da kada odgovorimo na ova pitanja ima jedan tačan odgovor: jedan fakultet, zanimanje ili smer u srednjoj školi. Ideja o jednom, idealnom izboru često stvara dodatni pritisak i ograničava nas i zato je važno da se usmjerimo na definisanje opcija: nekoliko zanimanja ili nekoliko obrazovnih profila.

Na taj način, smanjujemo pritisak, jer uviđamo da na različite načine možemo da ispunimo svoje želje i postignemo cilj. To znači da možemo da imamo jedan prioritet, ali i da imamo druge alternative koje dijete neće da doživi kao neuspjeh.

Pomozite djetetu pri prikupljanju i sistematizaciji informacije o sebi i obrazovanju. Kada dijete razmišlja o tome šta mu je važno, roditelji mogu da ga podrže kroz razgovor i da zajedno zapišu šta su njegove osobine, interesovanja i znanja. Ključno je tada da roditelji primijete pohvale, uspjehe i dobre osobine deteta.

Važno je navesti konkretne primjere kada je dijete bilo uspješno i primijenilo svoja znanja i vještine. Informacije o školama i zanimanjima možete da pronađete kroz posjetu sajmovima obrazovanja, školama i fakultetima ili pretraživanjem internet portala.

Prilikom donošenja odluke važno je razgovarati o kriterijumima za izbor, na primjer koliko ima prakse i kakve su vannastavne aktivnosti. Tada je ključno da prvo čujemo šta je djetetu važno, da tokom razgovora postavljamo pitanja, da svoje mišljenje kažemo, ali da se ne borimo oko toga ko je u pravu, već da nađemo zajedničko rješenje.

Primjer aktivne podrške je da sa djetetom primijenimo neku od tehnika donošenja odluka, na primjer napišite argumente “za” i “protiv” za svaku od opcija.

Emotivna podrška kroz ohrabrivanje i smirivanje koja je potrebna kroz cio proces je posebno značajna neposredno pred prijemni/završni ispit. Ne zaboravite da je i praktična podrška roditelja bitna, na primjer prikupljanje dokumenata ili preslišavanje.

Važno je da roditelj ne stvara dodatni pritisak suvišnim pitanjima i aktivnostima, već da prati šta djetetu treba.

Roditeljima je često teško da prihvate da, iako je u ovom procesu djetetu potrebna podrška, možda nije neophodna u svakom koraku, a možda će je dijete dobiti i od nastavnika, rođaka ili vršnjak.