Osim smanjenih mogućnosti i pristupa obrazovanju, siromašna djeca imaju veći rizik od lošeg zdravlja u odrasloj dobi. Novo istraživanje sa Univerziteta u Ženevi pokazalo je da će djeca odrasla u siromaštvu, čak i ako se iz njega kasnije izvuku, vrlo vjerovatno imati lošije zdravlje od svojih bogatijih vršnjaka. To sugeriše da nedaće u djetinjstvu ugrožavaju biološku sposobnost našeg tijela da ostane zdravo, piše The Conversation.
Kad nemaju šta da jedu teško je razmišljati o zdravoj ishrani
Stres uveliko doprinosi takvom razvoju. Iako čak ni život u finansijskoj, obrazovnoj i socijalnoj sigurnosti nije u potpunosti lišen briga, djetinjstvo u nemaštini znači i veću izloženost brojnim teškim okolnostima. Siromaštvo za djecu često sa sobom nosi i društvene napetosti, porodično nasilje, zanemarivanje, siromašnu ishranu i loše grijanje, nekvalitetno izgrađeno i loše održavanu stambenu gradnju, kao i odvajanje od staratelja.
Svi ti događaji kod djeteta izazivaju stres. Većina nas, i u odraslom dobu, na pritisak koji doživljavamo na poslu ili u vezi “zaliječimo” sladoledom, cigaretama, alkoholom ili propuštanjem treninga. Kada roditelji nemaju novac, dobrobit povrća može da im se čini trivijalnim, a nekvalitetna hrana štedi im novac i vrijeme kuvanja. Kada neko nema dovoljno hrane, novca, vremena ili prijatelja, nedaće mu toliko okupiraju svijest da ne može da se fokusira na odluke koje će se dugoročno isplatiti.
Izloženost tim stresovima tokom dugih perioda života može znatno da oteža donošenje zdravih odluka. Loši izbori gomilaju se jedan za drugim, ali najnovije istraživanje iz Švajcarske sugeriše da hronični stres ne utiče samo na naše izbore.
Što te ne ubije, oslabi te
Istraživanje je sprovedeno na više od 24.000 ljudi u 14 zemalja, a naučnici su otkrili da pojedinci, pogotovo žene, nižih socioekonomskih statusa u djetinjstvu imaju slabiju snagu u stisku ruke u odraslom dobu, što je pouzdan pokazatelj zdravlja – koji predviđa rizik od slabosti, invalidnosti, smrti uzrokovane kardiovaskularnim bolestima ili rakom u kasnijem dobu.
Odrasli ljudi sa siromašnim djetinjstvom imali su slabiji stisak čak i ako im se socioekonomski status popravio kasnije u životu. To dokazuje da teži početak u životu ima direktan, biološki i trajni uticaj na sposobnost pojedinca da ostane zdrav.
Ulaganje novca u poboljšanje kvaliteta života kod siromašne djece može da poboljša njihovo kasnije zdravlje i znatno skine teret s računa za zdravstveno osiguranje jednom kada ta djeca zagaze u starije doba.
