Ne tako mali broj ljudi pretrpio je neki oblik zlostavljanja u djetinjstvu. Zlostavljanje može da se javi kao fizičko nasilje, seksualno zlostavljanje, emotivni napadi ili zanemarivanje.
Bez obzira na oblik, ma koji vid traumatičnog iskustva ne nestane u potpunosti u kasnijem periodu života. Ovakva iskustva prate osobe kao duhovi, proganjajući njihov svakodnevni život. Prema tome, važno je da osobe koje su imale takvu prošlost i oni koji ih okružuju shvate problem i nauče kako da se nose sa tim.
Prva reakcija ljudi kada čuju za nečiju traumatsku prošlost (ili kada razmišljaju o sopstvenoj) jeste da kažu kako to treba samo da se ostavi u prošlosti, tamo gdje i pripada, drugim riječima, da treba „zaboraviti na to“. Ipak, ljudi ne shvataju da je to kao da se nekom ko je slomio nogu kaže da zaboravi na bol.
Tačno je da su se ti nemili događaji dogodili odavno, ali je bol i dalje prisutan. Prema tome, psiha kod takvih osoba nije izliječena ili nije izliječena kako treba. Tako je i sa slomljenom nogom, osim što je bitna razlika u tome što ne možemo fizički vidjeti oštećenu psihu.
Kada djeca odrastu, ona razvijaju razne modele razmišljanja o sebi i svijetu oko sebe i koriste ih tokom svog života. Iako se to mijenja kroz životno iskustvo, velike promjene su kod nekada istraumiranih pojedinaca manje vjerovatne. Takve promjene su češće rezultat značajnijih životnih događaja, kao što su izlečenje bolesti, dugoročne veze ili psihoterapija.
Ako razmislite o tome, shvatićete da će oni koji su bili zlostavljani ili zanemareni u sebi stvoriti osjećaj da nešto nije u redu sa njima i da je svijet strašno i opasno mjesto. To predstavlja perspektivu iz koje oni žive svoje živote. Da biste bolje razumjeli kako traumatska prošlost može i dalje da progoni ljude, obratite pažnju na sljedeće poređenje koje je zasnovano na iskustvima ljudi:
Zdravo djetinjstvo:
-pozitivna percepcija sebe kao sposobne i vrijedne osobe
-u osnovi se osjećaju bezbjedno u svijetu
-osjećaj da imaju kontrolu nad sopstvenim životom
-osjećaj da su kompetentni za efikasno suočavanje sa situacijama koje ne mogu da kontrolišu
-precjenjuju šanse da će se dogoditi nešto lijepo
-potcjenjuju šanse da će se dogoditi nešto loše
-pronalaze smisao u svom životu i kao dio svijeta
Traumatično djetinjstvo:
-negativna percepcija sebe kao nesposobne i bezvrijedne osobe
-osjećaj nebezbjednosti i nepovjerenja
-osjećaj da imaju malo kontrolu nad sopstvenim životom
-osjećaj da su nekompetentni za efikasno suočavanje sa situacijama koje ne mogu da kontrolišu
-potcjenjuju šanse da će se dogoditi nešto lijepo
-precjenjuju šanse da će se dogoditi nešto loše
-pronalaze malo smisla u svom životu i u svijetu izvan svoje traume
Liječenje od posljedica bolnog djetinjstva
Izlečenje može da se desi, ali je potrebno vremena, energije, fokusa i saosjećanja. Učenje o efektima traumatskih iskustava predstavlja veoma koristan prvi korak. Ljudi sa takvom prošlošću mogu da steknu bolje samorazumijevanje, a ljudi u njihovoj okolini kojima je stalo do njih, mogu da steknu znanje koje im je potrebno da budu prava podrška i više saosjećajni. Sve ovo može da pomogne u ograničavanju nevolja koje duhovi iz prošlosti mogu da izazovu u životu.
