Djeca

Labkovski o stvarima koje zanemarujemo pokušavajući da vaspitamo dijete

Mihail Labkovski govori o jednostavnim i važnim stvarima koje često zanemarimo, pokušavajući da vaspitamo dijete.​

1. Nesrećni ljudi, nikako ne mogu izgraditi odnos sa djetetom, tako da ono može biti srećno. A ako su roditelji srećni, onda ne treba ništa specijalno da rade.

2. Mnogi vjeruju da je kod njih, roditelja, sve normalno, a problemi su samo u djeci. I iznenade se kada u jednoj porodici odrastu dvoje potpuno različite djece: jedno samopouzdano, uspješno, izvanredan borac, a drugo – iskompleksirani gubitnik, uvijek kuka ili je agresivan. Međutim, to znači da su se djeca drugačije osjećala u porodici, neko od njih nije imalo dovoljno pažnje. Neko je bilo osjetljivije i imalo veću potrebu za ljubavlju, a roditelji to nijesu primijetili.

3. Pratiti da dijete bude obučeno, obuveno i nahranjeno – to je briga, a nije vaspitanje. Nažalost, mnogi roditelji su sigurni da je briga dovoljna.

4. Kako se obraćate djetetu u djetinjstvu, tako da će se ono obraćati vama u starosti.

5. Škola ne treba da podučava toliko matematici i književnosti, koliko o samom životu. Iz škole nije važno dobiti samo teorijsko znanje, koliko praktične navike: umijeće da se komunicira, izgrađuju odnosi, da se odgovara za sebe, svoje riječi i postupke, da se rješavaju svoji problemi, dogovara i upravlja svojim vremenom. Naime, te navike pomažu da se osjećate sigurno u odraslom životu i zarađujete za život.

6. Prekomjerno preživljavanje djeteta zbog loših ocjena – to je samo ogledalna reakcija odraslih. Ako roditelji mirno reaguju na dvojku ili neuspjeh u sportu, čak i na neke propuste, ako se roditelji osmjehuju, govoreći: “Moje dobro, ne brini”, onda je i dijete mirno, stabilno, sigurno će se poraviti u učenju i nalaziti stvari, gdje mu sve uspijeva.

7. Ako u osnovnoj školi vaše dijete nije u stanju da se nosi sa programom, ako morate mnogo vremena da sjedite sa djetetom nad lekcijama, problem nije u djetetu već u školi. Teško – ne znači bolje! Dijete ne treba preopteretiti, pokušavajući da se odradi program kojeg su sastavili pedagozi. U prvom razredu izrada domaćeg zadatka treba da traje od 15 do 45 minuta.

8. Dijete se može kažnjavati, ponekad je to čak i neophodno. Ali treba jasno da razdvojiti dijete i njegove postupke. Na primjer, unaprijed ste se dogovorili da će prije nego što dođete sa posla, uraditi domaći zadatak, jesti i očisti iza sebe. Onda dođete kući i vidite sliku: šerpa sa supom stoji netaknuta, knjige očigledno nijesu otvarane, po tepihu razbacani neki papiri, a dijete sjedi gledajući u tablet. Glavno je, u tom trenutku ne pobijesniti, da ne vičete da “svi imaju djecu kao djecu”, i da od vašeg djeteta će porasti nula prekrižena.

Bez najmanja agresije, obratite se djetetu. Nasmejšite se, zagrlite ga i recite: “Volim te puno, ali nećeš dobiti tablet nedjelju dana”. I vikanje, vrijeđanje, uvrijeđenost i ne govorenje nije potrebno. Dijete je kažnjeno oduzimanjem tableta.

9. Dijete treba da ima džeparac već od šest godina. Ne veliki, već redovno odvojena suma, kojom ono samo raspolaže. I veoma je važno da novac ne postane sredstvo za manipulaciju. Ne treba da kontrolišete na što dijete troši novac, i odredite iznos u zavisnosti od njegove uspješnosti i ponašanja.

10. Ne treba za djecu živjeti njihove živote, odlučivati šta da rade, a šta ne, rješavati njihove probleme za njih, gušiti ih svojim ambicijama, očekivanjima, smjernicama.

Vi ćete ostariti, kako će sami živjeti?

11. U cijelom svijetu, samo najpametniji i najbogatiji idu na univerzitete. Ostali idu na posao, traže sebe i zarađuju za visoko obrazovanje. A šta je kod nas?

12. Ja sam protiv stalnog nadzora. Dijete treba da bude sigurno da je u porodici voljeno, poštovano, da se slažu s njime i da imaju povjerenje u njega. U tom slučaju neće upasti u ” loše društvo” i izbjeći će mnoga iskušenja, kojima ne mogu da se odupru vršnjaci sa napetom situacijom u porodici.

13. Kada sam bio u školi, na Dan znanja, govorilo se da treba učiti barem zbog toga što se umni rad plaća mnogo puta više nego fizički rad. I kada nešto naučite, možete raditi i primati novac za ono što volite da radite.

14. Nered u sobi tinejdžera govori o njegovom unutrašnjem stanju. Tako se spolja manifestuje haos u njegovom psihičkom svijetu. Dobro je, ako se umiva … Zahtjev “da se zavede red” može samo ako stvari djeteta izađu van njegove sobe.

15. Vaspitavanje ne znači objašnjavanje kako treba živjeti. To ne radi. Djeca se razvijaju samo po analogiji. Šta se može, a šta ne može, kako treba i kako je bolje postupiti, djeca ne shvataju iz riječi roditelja, već isključivo iz njihovih postupaka. Jednostavno rečeno, ako otac kaže da je loše piti, a sam pije – postoji velika vjerovatnoća da će njegov sin biti alkoholičar. Ovo je najočigledniji primjer, da suptilne stvari djeca hvataju i usvajaju jače.

16. Treba razgovarati sa djecom o životu uopšte, a ne o tome kako treba živjeti. Ako roditelj može da razgovara sa djetetom samo o problemima, on ima problem.

17. Ako dijete pokušava da manipuliše odraslim, ono jednostavno ima problem. I treba tražiti uzrok. Zdravi ljudi ne manipulišu, rješavaju svoje probleme, djelujući direktno.

18. U razgovoru sa djetetom, ne kritikujte ga, ne dirajte njegovu ličnost, ne izlazite van okvira analize njegovih postupaka. Ne govorite o njemu, već o sebi. Ne “ti si loš”, već “mislim da si loše postupio”. Koristite rečenice: “Ne sviđa mi se kada si …”, “Ne volim kad si …”, “Želio/a bih da …”

19. Dijete treba da osjeti da su roditelji dobri, ali jaki ljudi. Ljudi koji ga mogu zaštititi, mogu mu nešto odbiti, ali uvijek postupaju u njegovom interesu i što je najvažnije, puno ga vole.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
tata
Gost
tata

Nije lako dijete vaspitati, to zna svaki roditelj.

Send this to a friend