Djeca

Najveća greška u vaspitanju: Majka ćerki ne treba da bude prijateljica

Sertifikovani psihoterapeut i NLP trener Jelena Vrsaljko govorila je za portal Ordinacija.hr o odnosu majke i ćerke i najčešćim greškama u vaspitanju.

“Kada govorimo o najčešćim greškama u odgajanju ženskog djeteta, prvo što mi pada na pamet je projekcija svojih strahova ili ograničavajućih uvjerenja o sebi, okolini i životu.

Na primjer, ako je uvjerenje majke da je ljubav žrtva (za ženu) vrlo lako će to prenijeti svojoj ćerki. To uvjerenje će dalje formirati ćerkino ponašanje.

Vjerovatno će birati partnere za koje će se žrtvovati, pa će se možda kasnije žrtvovati za svoju djecu, a u sebi biti nezadovoljna jer ne zadovoljava svoje potrebe.

Ovo je najteži zadatak savremenog roditeljstva, a nekada smo u tome uživali.

Projekcije mogu da utiču na razočaranje, ukoliko djevojčica ne liči na majku. Uzmimo za primjer da majka prati modu, uvijek je sređena i očekuje od svoje ćerke da voli da nosi haljinice i da bude slatkica. Djevojčica, pak, obožava pantalone i juri s dječacima za loptom. Najveća greška, po mom mišljenju, jeste gurati svoju ćerku u kalup da bude slična nama.

Ili onemogućavanje iskazivanja ljutnje: Ti si djevojčica, nemoj da se ljutiš. To je dobra podloga za razvijanje pasivne agresije kod žena. Ako ne mogu aktivno da se zauzmu za sebe, nekad i ljutnjom, onda će izabrati pasivni način i očekivati da joj se pročitaju misli.

Ćerke kao mamina slika i prilika

Mogu i ne moraju da budu. Ćerka može da se adaptira i prihvati majčine verbalne i neverbalne naloge, pa će jednog dana biti slika i prilika. Ali može da bude i buntovna, pa će činiti suprotno od svoje majke. U oba slučaja majka ima jako veliki uticaj na nju. Naravno, postoje i situacije kada nam gledište nije imitiranje majke, već naši izbori i odluke.

Šta ćemo s tim ako shvatimo da smo ista majka, a to smo htjeli da izbjegnemo? Zavisi da li nas to ograničava ili ne. Ako nas ograničava možemo da osvijestimo šta je to što nas ograničava. Za to nam je često potrebna pomoć stručnjaka, a psihoterapeut je po mom mišljenju dobar izbor za to.

Problemi s tinejdžerkama

Jedna od karakteristika ponašanja u adolescenciji je udaljavanje od roditelja, posebno od onog s kojim je adolescent do juče bio blizak. Znači radi se o najnormalnijoj karakteristici odrastanja i više bi bilo za zabrinuti se kada bi se adolescent družio s roditeljima i provodio s njima puno vremena.

Povratna informacija nekih majki je da to doživljavaju kao odbacivanje. Do juče smo bili super, a danas me odbacuješ. Odnos se ne treba poboljšavati, treba ga dalje razvijati s obzirom na nastale promjene. Moj je savjet roditeljima da pročitaju karakteristike adolescentnog ponašanja i da uzmu u obzir da je to normalna razvojna faza, a ne isključivo bunt protiv njih. S obzirom da su često ćerke “do juče” bile bliže s majkama, onda je sasvim normalno da se “danas” bune protiv njih.

Posebno je teško onim majkama kojima je dijete centar svijeta. One su se brinule, vodile, prale, peglale, brinule, provodile vrijeme s tim djetetom. I šta sada? Šta da rade? Paradoksalno će zvučati, ali u tom slučaju odnos će se poboljšati tako što će se i majka okrenuti sebi. Šta ja volim, kako ja volim da provodim vrijeme…

Mama i ćerka – prijateljice. Da ili ne?

Mislim da mama i ćerka ne bi trebalo da budu prijateljice. To je pitanje uloga i identiteta. Ja sam svojoj ćerki majka, ona je moja ćerka. Ja kao majka imam obaveze i odgovornosti, ona kao ćerka ima svoje obaveze i odgvornosti, i nismo prijateljice. Identitet prijateljice je nešto drugo. Naravno da će i naš odnos biti bogat šalama, zabavom, iskrenošću, humorom, povjeravanjem, ali to ne znači da smo prijateljice.

Prijatelji ne postavljaju granice, ne brinu o razvoju druge osobe. Oni mogu da budu tu i savjetovati, ali s jednog sasvim drugog gledišta. Možda je najvažnija razlika u tome što roditelj ima zadatak u odnosu na dijete. Ima zadatak da osigura djetetu sigurnost, nauči ga kako da radi, voli, misli i kako da se igra. Roditelj postavlja granice, ohrabruje, njeguje. Prijatelji nemaju tu odgovornost.

Ako majka sa svojim djetetom gradi odnos prijateljstva, ona gubi autoritet i snagu da učini sve ovo nabrojano. Krajnja posljedica može biti da se dijete osjeća nesigurno, jer majka nema moć da ga zaštiti. Negdje od dvanaeste godine djeteta, roditelj sve manje odgaja i sve više savjetuje, ali i to spada u identitet roditelja, a ne prijatelja.

Zabavljajte se, podstičite dijete, hvalite…

Prihvatiti dijete kao jedinstvenu, zanimljivu, važnu osobu. Neka zna da ste srećni što je ovdje. Podstičite ćerku u stvarima za koje pokazuje interes i ohrabrujte je u ostvarivanju ciljeva. Volite je. Postavljate joj granice i ne činiti stvari umjesto nje. Dozvoljavajte joj da uspije i ne pripisujte zasluge sebi. Podstičite je da slavi svoje uspjehe.

Naučite je da ne postoji neuspjeh, nego povratna informacija. Naučite je da sama nalazi rješenja i pomozite joj ako pita za pomoć. Pratite njen temperament i ne gurajte je u aktivnosti koje su suprotne tome. Zabavljajte se s njom. Njegujte je i brinite o njoj.

I kada je mala, slušajte šta govori i ozbiljno je shvatajte. Ono što se nama čini nevažno, njoj je važno. Dozvoljavajte izražavanje emocija i odgovorite na njih. Obraćajte pažnju na nju. Naučite ćerku da nije centar svijeta. Kritikujte njeno ponašanje, nikako identitet. Hvalite je. Grlite.

Iskren razgovor

Vjerovatno potrebu za razumijevanjem odnosa s majkom imaju one osobe koje imaju neki problem u vezi s tim. Možda osjećaju da nisu prepoznate, uvažene, podsticane ili su uzroci nezadovoljstva nešto drugo. Ali, to zapravo znači razumijevanje – konstatacija da imam problem u odnosu. Ono što se često događa u tim situacijama, a ja mislim da nije dobro, jeste očekivanje da se druga strana promijeni.

Možda ta druga strana nije ni svjesna da problem postoji. U takvim situacijama uvijek je najbolje krenuti od sebe. Šta ja mogu da učinim da promijenim svoje reakcije naspram druge osobe? I opet, vrlo često naša promjena će uzrokovati promjenu druge osobe. Možda ćemo svojom promjenom izaći iz nekih psiholoških igara koje smo igrali.

To sve ne isključuje intiman i iskren razgovor sa majkom o onome što nas tišti u odnosu i što bismo željeli od nje. U cijelom tom procesu razumijevanja i promjene ponekad je potrebna stručna pomoć.

Poruka svim majkama i očevima:

– Poštujte dijete kao odvojenu osobu sa specifičnim temperamentom i individualnim odlikama

– Otkrijte koji su njegovi talenti, želje i interesi i podstičite ga u tom smjeru

– Kritikujte njegovo ponašanje, a ne njega kao osobu

– Vodite računa o tome da kritika bude bar deset puta manje nego pohvala, poljubaca, zagrljaja, lijepih razgovora…

– Često ga grlite i ljubite (u pubertetu smanjite, uostalom ono će vam samo pokazati kada je dosta)

– Ne radite umjesto njega stvari koje može da uradi samo

– Smijte se s njim

– Igrajte se s njim

– Provodite zajedničko vrijeme u aktivnostima koje i vi volite (nemojte da se silite da se igrate s lutkama ako vam se to nikako ne radi, dijete će primijetiti da vam je muka)

– Mislite na sebe i svoje potrebe

– Njegujte odnos s partnerom”.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Robby
Gost
Robby

Odlican tekst,dobar izbor CDM!

Send this to a friend