Emocionalnu inteligenciju definišemo kao sposobnost prepoznavanja osjećaja, kako svojih tako i tuđih, ali i identifikovanje i sposobnost kontrolisanja istih. Osobe koje imaju razvijene emocionalne vještine lakše se mogu nositi sa zahtjevima i pritiscima okoline, a psiholozi kažu da su to osobe koje imaju razvijenu emocionalnu inteligenciju.
Takvi pojedinci neće se lako zbuniti, rijetko žale za svojim postupcima i odlukama, veoma se dobro suočavaju sa stresom, prihvataju izazove i ne slamaju se pod pritiskom, imaju visoko samopouzdanje i znaju prepoznati vlastite vrijednosti. Zahtjevi i pritisci okoline za koje su potrebne razvijene emocionalne vještine prate vas u svim razdobljima života, od dječje dobi, što znači da ipak treba da se bavite emocionalnom inteligencijom, pogotovo jer se ona može razvijati.
Emocionalna inteligencija nije suprotna, već samo usklađena s racionalnom inteligencijom.
Za razliku od klasično shvaćene inteligencije (sposobnost snalaženja u novim situacijama) koja je većim dijelom genetski uslovljena, kod emocionalne inteligencije ta genetska uslovljenost nije utvrđena u većoj mjeri, već je za nju značajno da se može graditi, učiti kroz cijeli život. Izuzetno je važno naučiti je u ranim godinama, kako ukazuje niz istraživanja, koja naglašavaju da djeca s razvijenijom emocionalnom inteligencijom postižu bolji uspjeh u školi, lakše pronalaze posao, zadržavaju ga i postižu bolje uspjehe u njemu, uopšteno su zadovoljnija i uspješnija.
Uloga roditelja
Navedeno svakako daje odgovor na pitanje kada treba započeti s razvojem emocionalnih vještina. Naizgled najlakši način je svakako da sami postanete osobe u kakve biste htjeli da izrastu vaša djeca. Svi su modeli svojoj djeci, u svakom kontaktu i interakciji s djetetom pruža se mogućnost da djetetu pokažete i naučite ga emocionalne vještine. Vrijedno je zapamtiti da djeca više uče gledajući roditelje šta rade od onog što im pričaju. Ne treba se bojati ni grešaka ako iz njih znate naučiti, i to je vrijedna poruka djeci da niko nije imun na neuspjeh te kako se s njim nositi i kako krenuti ispočetka.
Savjeti kako razvijati emocionalnu inteligenciju:
-Naučite prepoznati svoje osjećaje. Zapitajte se kako se osjećate i budite iskreni prema sebi, imate pravo na sve osjećaje i nijednog se ne treba sramiti.
-Preuzmite odgovornost za svoje osjećaje. Nakon što prepoznate svoje osjećaje, pokušajte razumjeti zbog čega se tako osjećate, šta vas je to posebno razveselilo, razljutilo ili povrijedilo.
-Pitajte druge kako se osjećaju jer to ne možete znati osim ako ne pitate. Zapitajte se jeste li sami ponekad odavali utisak ljutosti, a da ste zapravo bili povrijeđeni ili zabrinuti. Slušajte druge pažljivo i bez predrasuda i zapitajte se da li bi voljeli da i oni vas tako slušaju.
-Pokušajte predvidjeti svoje osjećaje. Pokušajte naučiti unaprijed prepoznati kako ćete reagovati nakon nekog određenog događaja, šta će u vama izazvati neka situacija ili osoba. Tako možete izbjegavati određene radnje ili situacije koje će u vama izazvati neugodne osjećaje.
-Pokušajte biti manje osjetljivi. Osjetljivost je karakteristika u kojoj se međusobno razlikujete, no možemo je naučiti kontrolisati. Ukoliko vam neko kaže nešto s čim se ne slažete, nemojte se odmah povlačiti ili napadati jer takve reakcije samo govore da se ne možete nositi s kritikom te mogu uticati na vašu sigurnost i samopouzdanje kao i na sliku koju drugi stvaraju o vama. Umjesto toga, možete zahvaliti na iskrenosti i usredotočiti se na vrijednost dobijenih komentara, kritika te naučiti nešto iz njih.
-Probleme sagledajte cjelovito. Kada vam se dogodi nešto loše, bez obzira na to koliko loše to zaista bilo, u tom vam času vjerovatno propada svijet, “tonu sve lađe” te nas obuzimaju neugodni osjećaji koji utiču na sve ostale aspekte našeg života. U tim trenucima razmislite koliko će vam se taj sadašnji problem činiti ozbiljnim za pet godina, pet mjeseci, pet dana.
