Mame i tate često svojoj maloj djeci postavljaju zahtjeve koji mogu da izazovu velike probleme u međusobnoj komunikaciji.
1. Ne očekujmo od djeteta ono što ono još ne može. Novorođenče ne može biti tiho, dvogodišnje dijete ne može mirno da sjedi, a četvorogodišnjak ne može sam pospremiti svoju sobu.
2. Ne ljutimo se što dijete ne udovoljava našim željama. Ljutnja samo pogoršava situaciju.
3. Ne mislimo da nam dijete tjera inat. “Prkosno” dijete je možda bolesno, umorno i gladno.
4. Ne zabranjujmo djeci da budu djeca. Dijete se može ponašati samo u skladu sa svojim godinama – zdravo dijete je živahno, glasno izražava šta osjeća i ne može dugo zadržati pažnju na jednoj stvari.
5. Ne postavljajmo stvari obrnuto. Ne može dijete udovoljavati našim potrebama za tišinom i ne može uvijek biti poslušno. Odgajajmo ga tako da bude razumno, ali ne i slijepo poslušno.
6. Ne kritikujmo, već ukazujmo na greške. Djeca imaju malo iskustva, a greške su prirodni način učenja u bilo kojoj dobi.
7. Ne kažnjavajmo verbalno. Roditelji su već shvatili da je fizičko kažnjavanje štetno, ali zaboravljaju kako bole ljute riječi, uvrede i ukor.
8. Ne zaboravljajmo koliko iscjeljujuće djeluju postupci puni ljubavi.
9. Ne zaboravljajmo da je naše ponašanje najbolji primjer djetetu.
