Ruski psiholog Julija Gipenrejter je posvetila svoj život proučavanju odnosa između roditelja i djece. Njene knjige o vaspitanju djece su prevedene na mnoge svjetske jezike, a mi vam prenosimo neke od najzanimljivijih tvrdnji koje Julija iznosi u svojim djelima.
1. Neposlušnost – jedina stvar koju dijete može razviti kada mu se nepravilno obraćamo. Dakle, svaki put kad je dijete neposlušno, bezobrazno, zapitajte se šta ste uradili pogrešno prije nego što odlučite da ga kaznite.
2. “Problematična”, “teška”, “nevaljala” djeca, kao i djeca “sa kompleksima”, “zaboravna” – uvijek su rezultat pogrešno utvrđenih odnosa u porodici.
3. Kada bezuslovno voliš dijete to ne znači da ga voliš zato što je lijepo, pametno, sposobno, uspješno, pomaže u kući i tako dalje… već zbog toga što je takvo kakvo jeste.
4. Što si gori prema djetetu ono postaje gore. Zašto je to tako? Zato što vaspitanje djeteta nije dresura. Roditelji ne treba da razvijaju uslovne reflekse kod djece.
5. Disciplina – ne prije, već nakon uspostavljanja dobrih odnosa sa djetetom. Ne možete disciplinovati dijete s kojim niste uspostavili komunikaciju.
7. Ne pomažite djetetu osim ako traži pomoć. Kad se ne miješate vi mu u stvari govorite da on sve dobro radi. Pomozite mu samo ukoliko je naišao na ozbiljne prepreke koje ne može prevazići. Onda nije dobro da se ne umiješate, to samo može da donese štetu.
8. Ako je djetetu teško i želi da prihvati vašu pomoć, obavezno mu pomozite. Pritom, uradite samo ono što dijete ne može samo. Kako dijete razvija svoje sposobnosti, polako mu sve prepuštajte.
9. Ličnost i sposobnost djeteta razvija se samo kada je angažovano u nekoj aktivnosti koja mu je zanimljiva i koju želi da radi.
10. Tinejdž doba je slično kao i boginje – postoji više oblika, blažih ili gorih, ali svako ih mora preležati. Ali teško roditeljima koji u ovom periodu ulaze u ozbiljne sukobe s djecom!
11. Dozvolite djetetu da osjeti negativne posljedice svojih postupaka (ili propusta). Tek tada će odrasti i postati “svjestan”.
12. Siješ naviku, žanješ naviku – ubereš karakter, siješ karakter – bereš sudbinu!
13. Možete izražavati nezadovoljstvo pojedinim postupcima djeteta, ali ne i djetetom u cjelini. Možete osuđivati akcije djeteta, ali ne i njegova osjećanja. Nezadovoljstvo akcijama djeteta ne bi trebalo da bude sistematično, u suprotnom će se pretvoriti u neuspjeh.
14. Neželjeno ponašanje djeteta je normalna reakcija na nenormalne uslove života.
15. Stroga majka je emotivno otuđena od djeteta, tako dijete osjeća.
16. Dozvolite djetetu da ima privatnost. Ne gurajte se u sve, sve vrijeme. Nemojte mu držati predavanja.
17. Svojim aktivnostima utičite na ponašanje djeteta.
18. Samospoznaja i samoobrazovanje – to je prva dužnost roditelja i nastavnika, a ne samo vaspitanje djeteta. U suprotnom dijete postaje preopterećeno problemima roditelja.
19. Uvijek kada je dijete uznemireno, uvređeno, povrijeđeno, postiđeno, uplašeno, kada je neko bio grub prema njemu ili ga nepravedno tretirao, pa čak i kada je bio veoma umoran, prva stvar koju treba da uradite – jeste da saznate šta mu je i da ga saslušate.
20. Ne tražite od djeteta ono što je nemoguće ili se teško postiže. Umjesto toga, pogledajte šta možete da promijenite u okruženju.
