Ako se ne računa odnos roditelja i djece, najveći stepen povezanosti postoji između braće i sestara. Ta doživotna veza određuje naš odnos prema braku, prijateljstvu, socijalnim kontaktima, a istraživanja su pokazala da oni koji su bliski sa braćom i sestrama imaju veći osjećaj sigurnosti, kako u djetinjstvu, tako i kasnije tokom života, manje su skloni depresiji i usamljenosti.
Odnosi sa braćom i sestrama su složeni. Uglavnom su pretežno prijateljski, zasnivaju se na povjerenju, zajedništvu i ljubavi, a mogu da sadrže elemente rivaliteta, zavisti, lubomore, pa i neprijateljstva.
“Najčešće ovaj odnos odlikuje sve to u isto vrijeme. Ne postoji odnos koji ne sadrži i pozitivna i negativna osjećanja, a što je odnos intenzivniji, intenzivnija su i osjećanja. Važno je samo da postoji dominacija pozitivnog”, objašnjava Aleksandra Solujić, psiholog.
Ne lijepite im etikete
Porodica utiče na ličnost tako što postoje očekivanja prema svakom članu.
“Na primjer, često se očekuje da starije dijete brine o mlađem i da bude razumnije, dok za mlađe dijete postoje drugačiji kriterijumi, a očekivanja zavise i od pola. U porodici se djeca obilježavaju na razne načine, pa je jedno uvijek zlatno, vrijedno, sposobno, uvijek ispravno, a drugo je pak crna ovca, gubitnik…”, objašnjava psiholog.
U svakoj porodici postoje očekivanja od prvorođenog i svakog sljedećeg djeteta, drugačija očekivanja od sinova i ćerki, ali očekivanja zavise i od onoga što dijete trenutno pruža, što kasnije može da utiče na njegov identitet.
Poštujte razlike među njima
Dešava se da se očekivane karakteristike i stvarne karakteristike neke osobe podudaraju, ali se dešava da nije tako. Ta očekivanja kasnije u životu mogu da se pretvore u teško breme i zato, bez obzira na to koliko djece imate i kog su pola, uvijek imajte na umu da će njihove individualne razlike i način na koji ih vaspitavate odrediti i njihov međusobni odnos tokom odrastanja.
Najbolji recept je da poštujete ličnost svakog djeteta i da kod njega njegujete osobine koje biste željeli da ima. Prema svakom djetetu ponašajte se kao prema individui, a u situacijama kada se posvađaju podstičete ih da sami riješe međusobne sukobe.
Ne stvarajte rivalitet
Intervenišite samo ako dođe do tuče, a udruživanja protiv vas podržavajte jer to jača vezu među njima. Prema istraživanjima, najviše se sukobljavaju djeca kod kojih je razlika od dvije do četiri godine.
“Podstičite ih da se drže zajedno, ali ne i da isključuju vršnjake, jer su im potrebni i drugari. Nemojte da poredite djecu, jer svako ima svoj razvojni put. Komentari tipa ‘kako on to može, a ti ne’, samo će ojačati ljubomoru i potrebu za dokazivanjem, pa zato ističite njihovu različitost, ali samo kao skup vrlina i mana koje ih čine drugačijim i posebnim. Budite dosljedni i nijednog trenutak ne dozvolite da jedno dijete osjeti da favorizujete drugo”, navodi psiholog.
