Konstans Hol je samohrana majka četvoro djece, a na vrlo zabavan i iskren način je opisala kako izgleda njen život.
Naime, ona je odlučila da razbije mit o samohranim majkama. Kako bi približila širokim narodnim masama problematiku i etiketu “razuzdane raspuštenice” navela je argumente koji ruše sve predrasude o ženama kao što je ona.
1. Samohrane majke ne traže nove očeve za svoju djecu, dosta im je i ovaj jedan kojeg uglavnom nemaju jer za sve što treba tu je mama koja će odraditi sve što se od nje traži.
2. Djeca samohranih mama nisu u nepovoljnom položaju. Jedini nedostatak koji takva djeca mogu da osjete je činjenica da njihovu mamu i njihovu malu porodicu društvo jako često osuđuje i žali. Srećom, to su pametna djeca koja znaju da prežive.
3. To što nemaju tatu, ne znači da nemaju ništa. Neke samohrane majke rade kao lude da bi zaradile i za svoju djecu i za sebe. Neke zarađuju više pa nose Chanel, neke zarađuju manje i nose robu bez potpisa. To je kao i sa svim ostalim ljudima, a zove se – različitost.
4. Nisu samohrane majke te koje se osjećaju nelagodno u društvu parova. Zapravo, one se ne osjećaju nelagodno ni u društvu ljudi, ni životinja, ni vatrogasnih vozila ni sendviča. Ne biste to rekli, ali da, tako vam je to.
5. One nisu nikakva posebna sorta ljudi. Svako se može sjutra probuditi i odjednom postati samohrani roditelj. Htjeli to oni ili ne.
6. Njihova djeca nisu prtljag. Oni su blago koje ima svaka mama, samo što samohrane majke brinu malo više nego druge. Možda se moraju malo više oslanjati na vlastite instinkte i sigurno će dva puta razmisliti prije nego što ih daju nekome na čuvanje.
7. Samohrane majke ne žele vaše muževe. U to budite sigurne. Njima je dosta onih bivših i neće se mučiti da bi vam otele ta vaša hrkajuća blaga. Previše se muče same da bi im tamo neki opet pokvario koncepciju.
Konstans je opisala kako se osjećala kad ju je suprug napustio.
“Prije dvije godine, kad je moj muž odlučio da ode (“samo na kratko”), bila sam jedna od vas. I znate šta? Nisam se uopšte osjećala udobno u društvu ostalih majki. Nisam bila kao one. Nisam im pripadala. A nisam pripadala ni društvu djevojka bez djece, ni rastavljenih žena bez djece.
Bila sam nigdje i nisam pripadala nigdje. Ali nisam se osjećala žalosno niti sam osjećala da ljudi moraju da me sažalijevaju.
Jednostavno sam se držala svojih životnih poslova, držala sam se svoje djece i odrađivala svoju dužnost onako kako je meni odgovaralo. Jedino što me u cijeloj toj priči boljelo je bila ta prokleta stigma samohrane mame. To je ono što najviše pogađa mame koje nemaju partnere. Ima tu još svega, ali ta stigma, ti stereotipi i to neznanje, ono je što najviše boli”.
Treba da zna da postoje i samohrani ocevi, koji rade sve sto i ona. I kojima je, u mnogim situacijama, sigurno puno teze nego njoj. Imajuci u vidu sve sto je u pismu akcentovala, vjerovatno je sa razlogom ljudi etiketiraju. Ocigledno ne vidi problem koji ima, vec je taj problem uvijek u drugima. Htjela je samo da dobije malo prostora… Više »
koje su to situacije u kojima je samohranim ocevima teze? i zasto?
U vremenu nemorala, u kome živimo, čini mi se da je više “hrkajućeg blaga” na strani “nježnijeg” pola, koje nezadovoljno odlazi rasturajući brak i porodicu… Iz poznatih razloga, pod lažnim plaštom navodne ugroženosti…
Nije joj smetalo njeno “hrkajuce blago”, dok je nije otkacio “samo na kratko” ?
Pa sad vise ne valja nijedan muz i otac.
Pismo bi imalo smisla da nije napravila ovaj propust i pokazala pravo lice.
A sto ako muzevi hoce tebe?☺