Djeca

Roditelji plaćaju svoje greške već u trećoj godini djeteta

Vaspitanje djece je najveća umjetnost. U ovoj, kao i svim ostalim umjetnostima, potrebni su talenat, rad i neizmjerno mnogo ljubavi, kaže profesorka u penziji Milica Novaković.

Vremenom nam je nametnuto nasilje, potkupljivanje djece kao vaspitna metoda što ništa dobro ne može da donese. Zbog toga roditelji plaćaju svoje greške već u trećoj, četvrtoj godini svog djeteta jer ne vladaju djecom.

“Gdje je batina, tu je strah, gdje je strah – ljubav ne niče. Gdje je “šargarepa” – tu je interes, gdje je interes – ljubav ne cvjeta”, poručuje profesorka Milica Novković koja je cio svoj radni vijek provela u radu sa djecom.

Danas je ona u penziji, ali ne odustaje od svoje misije da roditelje podsjeća na to da je vaspitanje djece najveća umjetnost u kojoj su za uspjeh potrebni talenat, rad i neizmjerno mnogo ljubavi.

“Mi smo vrlo skroman narod, a model vaspitanja na ovim prostorima je tradicionalana porodica iz kakve i sama potičem. U njoj nema potkupljivanja djece, jasno se znaju pravila, ima kazne i grdnje, ali kad dijete odraste shvata da mu roditelji žele dobro. Vremenom nam je nametnuto nasilje, potkupljivanje djece kao vaspitna metoda što ništa dobro ne može da donese.”

Profesorka podsjeća da je u tradicionalnoj porodici dijete moralo da poštuje pravila, nije bilo većih problema, djeca su slušala i brzo shvatala da su učitelj i roditelj u skladu jedni s drugima.

“Djeca se već rađaju sa unutrašnjom motivacijom, dobrotom, klicom ljubavi u sebi. Roditelji ne treba to da mijenjaju, ali čine to čim dijete ubace u proces “dresiranja” štapom i šargarepom,” kaže Milica Novaković i dodaje da su danas roditelji i djeca “čipovani” jer bez nagrade djeca neće ništa da urade.

Imaju iskrivljenu svijest, a roditelj je u svemu tome na granici da odustane od svega.

“Roditelji već sad plaćaju svoje greške u trećoj, četvrtoj godini svog djeteta jer ne vladaju djecom. Tehnologija, tableti i telefoni imaju kontrolu nad najmlađima. Djeca od 6 mjeseci kojoj guramo tablete u ruke odrastaju u ljude sa mnogo problema. Danas čak i zubar ima kontrolu nad nama”, primjećuje Milica.

“Prvo zubar pita roditelja da li je djetetu obećao nešto da bi mirno sjedjelo u stolici. Ako nismo obećali moramo sjesti s djetetom u zubarsku stolicu i stegnuti ga čvrsto. Takvim ponašanjem nismo u mogućnosti da razvijemo izvorne potencijale djeteta. Nove generacije već govore “koji brak, ne dolazi u obzir”. To već sad pričaju i djeca od 12 godina.”

Send this to a friend