Šta kada dijete uhvatite u krađi?

Mlađa djeca i tinejdžeri mogu da kradu iz različitih razloga, ali uz pravilne metode vaspitanja, ovaj problem vrlo brzo može da se prevaziđe.

Vaše dijete radi domaće zadatke redovno, pomaže vam oko čišćenja stola poslije večere, pa čak pomaže i oko kućnih poslova vikendom. Da li je onda moguće da to isto dijete i krade?

Prije nego što odreagujete, saznajte malo o tome zašto djeca kradu i kako da zatražite pomoć.

Zašto djeca i tinejdžeri kradu?

Djeca svih uzrasta, od predškolaca do tinejdžera, mogu doći u iskušenje da kradu iz različitih razloga.

Veoma mala djeca ponekad uzimaju stvari ne shvatajući da stvari koštaju i da je pogrešno uzeti nešto, a da se ne plati za to.

Školarci obično znaju da ne smiju da uzmu nešto, a da ne plate, ali mogu to uraditi bez obzira, zato što nemaju dovoljno samokontrole.

Tinejdžeri znaju da ne smiju da kradu, ali mogu krasti da bi osjetili uzbuđenje ili zato što njihovi prijatelji to rade. Neki možda čak vjeruju i da se mogu izvući nekažnjeno. Kako stiču sve više kontrole nad svojim životom, ponekad krađa može biti i izraz bunta. Postoje i drugi, kompleksni razlozi za krađu. Djeca mogu biti ljuta ili žele pažnju. Njihovo ponašanje može biti posljedica stresa koji preživljavaju u kući, u školi ili sa prijateljima. Neki mogu da kradu zato što im je, u stvari, potrebna pomoć zbog emocionalnog ili fizičkog zlostavljanja kroz koji prolaze.

U nekim slučajevima, djeca i tinejdžeri kradu zato što ne mogu da priušte ono što žele, na primjer, mogu ukrasti popularni brendiran predmet. Takođe, mogu krasti kako bi nabavili novac za drogu.

Koji god da je razlog za krađu, roditelji moraju da otkriju korijen problema u ponašanju i da otkriju da li postoji neki razlog za to, kao na primjer, korišćenje narkotika.

Kako bi roditelji trebalo da reaguju?

Kada je dijete uhvaćeno u krađi, roditelji bi trebalo da reaguju u zavisnosti na to da li je to prvi put i da li postoji obrazac.

Kod veoma male djece, roditelji moraju da objasne mališanu da je krađa pogrešna, da kad uzima nešto bez pitanja ili plaćanja, povređuje nekog drugog. Ako predškolsko dijete uzme komadić čokolade, na primjer, roditelji bi trebalo da pomognu djetetu da je vrati. Ako je dijete već pojelo čokoladu, roditelji bi trebalo da odvedu dijete nazad u prodavnicu da se izvini i da plate istu.

Kod školaraca, takođe je veoma važno da dijete vrati to što je ukralo. U prvih nekoliko razreda, već bi trebalo da nauče da je krađa pogrešna, ali i da se dobro upoznaju sa posljedicama.

Evo jednog primjera:

Ako dijete dođe kući sa narukvicom od drugara i očigledno je da ju je dijete uzelo bez dozvole, roditelji bi trebalo da razgovaraju sa njim i da ga pitaju kako bi se ono osjećalo da taj prijatelj uzme nešto od njega bez pitanja. Roditelji bi trebalo, takođe, da podstaknu dijete da ga nazove i izvini se, objasni šta se desilo i da obeća da će vratiti ukradenu stvar. Ako vaše dijete ne pokazuje znake kajanja i ne vidi šta je tu loše, potražite odmah pomoć psihologa.

Kada tinejdžeri kradu, poželjno je da roditelji preduzmu mjere sa ozbiljnijim posljedicama. Na primjer, kada je tinejdžer uhvaćen u krađi, roditelji bi trebalo da ga odvedu u prodavnicu da upozna obezbjeđenje i objasni i izivini se za to što se desilo. Sramota sa kojom će se suočiti jer je morao da vrati ukradenu stvar predstavlja najbolju lekciju zašto je krađa loša.

Ako je u pitanju prvi put, prodavnice i firme mogu prihvatiti izvinjenje, dok će neke odmah prijaviti dijete. I često se dešava da ne budu nakloni prema ponovnim prestupnicima.

Dalje kazne, pogotovo fizičke kazne, nisu neophodne i mogu dijete još više isprovocirati, te ga odvesti u još gore ponašanje.

Djeca moraju da znaju da krađa nije samo uzimanje stvari iz prodavnice, ustvari je uzimanje para od vlasnika prodavnice. Takođe moraju da znaju da je krađa zločin i da vodi do posljedica koje mogu biti mnogo gore od kazne, uključujući popravne domove, u nekim slučajevima i zatvor.

Ako krade novac od roditelja, djetetu bi trebalo da se ponude opcije da otplati dug u vidu dodatnih poslova po kući. Jako je važno da roditelj ne postavlja zamke djetetu u nadi da će ga uhvatiti u krađi. To može dovesti do gubljenja povjerenja između djeteta i roditelja.

Ako dijete nastavi da krade?

Ako je vaše dijete kralo više od jednog puta, potražite profesionalnu pomoć. Ponavljanje može ukazivati na veći problem.

Jedna trećina djece koja je uhvaćena u krađi kaže da je za njih teško da prekinu. Tako da je jako važno da pomognete djeci i tinejdžerima da shvate zašto je krađa pogrešna i da se mogu suočiti sa ozbiljnim posljedicama ako nastave to da rade. Uobičajeni razlozi za krađu su uglavnom bezopasni, ali neki ljudi koji kradu mogu da imaju kleptomaniju. Sa ovim rijetkim kompulsivnim poremećajem, koji predstavlja mali procenat slučajeva krađe, osoba osjeća tenziju ili anksioznost prije krađe, osjećajući olakšanje i zadovoljstvo kad obave krađu. Osoba može da osjeća krivicu poslije i da se otarasi ukradenih predmeta, ali takođe može imati i druge kompulsivne poremećaje (kao što su poremećaji sa ishranom ili obsesivno kompulsivni poremećaj).

Šta god da je pravi uzrok krađe, ako postane navika za vaše dijete ili tinejdžera, pričajte sa doktorom ili terapeutom da utvrdi šta je uzrok takvog ponašanja. Takođe je važno da ga rutinski nadgledate, držeći ga podalje od situacija u kojima je krađa iskušenje i postavite razumne posljedice za krađu ako dođe do nje.