Da li ste primijetili da vaše dijete ima besmislenu naviku koju smatrate vrlo nepristojnom i potencijalno opasnom po zdravlje djeteta, kao što je grickanje noktiju?
Ukoliko ste to primijetili, možemo da kažemo da ste u pravu što ste svjesni te djetetove navike i što vam ona okupira pažnju i na neki način vas zabrinjava. Odnosno, ta navika vašeg djeteta vas poziva da se bavite njome, tačnije, da se bavite vašim dejtetom.
Dijete je promijenilo ponašanje
Kao i mnoga druga specifična ponašanja djeteta i ova navika može služiti djetetu samo da privuče vašu pažnju i da vam saopšti: „Tu sam, trebaš mi, imam nešto da ti kažem, ali ne znam kako.” Ili: “Šta još treba da uradim pa da shvatiš da mi nedostaješ?”. Ovo je samo jedno od tumačenja ove prisilne radnje. Možemo pretpostaviti i da je grickanje noktiju ili onikofagija način da se dijete izbori sa nekom situacijom koja je za njega frustrirajuća ili ugrožavajuća na neki način i u kojoj se osjeća nesigurno, nezaštićeno. Ovu nervoznu naviku u tom slučaju može da ponavlja zbog osjećanja tjeskobe, neznanja kako da se izbori sa novo nastalom situacijom ili uznemirenošću (anksioznosti).
Grickanje noktiju može biti povezano i sa nekim drugim poremećajima, kao što je sindrom hiperaktivnosti, ili trenutnim dešavanjima u porodici pa se tada udruženo često javlja i problem sa pisanjem, čitanjem, mucanjem, nerazumijevanjem. Mama i tata se razvode, tata tuče mamu ili tata pije a mama puno radi i nikada nije kod kuće ili stigao je novi član porodice, mama je donijela bebu iz bolnice – sve ovo možda muči vaše dijete i uzrok je zašto ono gricka nokte jer ne razumije situaciju, nije mu jasno zašto je to tako a vi mu niste na vrijeme objasnili. Ako se ne rješava na vrijeme, ovaj problem postaje mnogo veći – dolazi do povlačenja djeteta u sebe, pojave agresivnosti ili opsjedajuće radnje koja se zove grickanje noktiju.
Šta je uzrok grickanja noktiju?
Grickanje noktiju može pratiti problem u učenju koji se ogleda u lošim strategijama učenja i problemima u čitanju i pisanju, lošem pamćenju diktiranog teksta (diktat u školi), kada dijete zapamti dvije od tri riječi i tada gubi dalji tok pisanja. Roditelji tada primjećuju da dijete ima problem u usvajanju školskog gradiva, gdje se navika grickanja noktiju udruži sa teškoćama u učenju. Dijete koje doživljava neuspjeh u školi prilikom usvajanja vještina čitanja i pisanja svoju frustraciju može da ispolji i tako što će usvojiti ovu nervoznu i lošu naviku, koja vremenom dobija šire razmjere.
Kako pomoći djetetu koje gricka nokte?
Svako grickanje noktiju je individualan fenomen i možemo otkriti da iza toga stoje različite dječje potrebe i osjećanja. Ono što je zajedničko jeste da je ta navika jedna od prisilnih radnji i da se svrstava u emocionalne poremećaje pri čemu dijete najčešće nije svjesno toga što radi, kao ni toga šta ta navika “radi za njega”. Djetetu treba pomoći da osvijesti šta radi i kako to radi. Prvi korak ka promjeni jeste da postanemo svjesni da naše dijete ima problem i da ne zna da ga riješi a rješava ga tako što gricka nokte, da postanemo svjesni nečega kod nas samih, da smo možda mi uzrok tog problema (roditelj, škola) da to prihvatimo, sagledamo, uočimo, pripišemo mu značenje i osmislimo način kako da ga riješimo, a pritom da mu damo ime tj. da nađemo uzrok.
Zašto moje dijete gricka nokte? Zbog tog i tog razloga. Djeca sve to ne mogu sama. Potrebna im je pomoć stručnjaka, logopeda, psihologa, učitelja ili roditelja. Iz ovog slijedi i da nikako nije preporučljivo kažnjavati dijete na bilo koji način zbog toga što gricka nokte. Dakle, pogrešno bi bilo govoriti mu kako je to ružno, kako ga sva druga djeca gledaju dok to radi, kako može da se zarazi nekom bolešću i slično. Kada mu jednom skrenete pažnju na tu naviku dijete će shvatiti i samo da je to nepoželjno, dakle, ono samo će već znati da to ne smije da radi, ali jednostavno nikako ne može da prestane jer ima potrebu da gricka svoje nokte. Nekad vaša izričita zabrana može pomoći djetetu da trenutno prestane da gricka nokte. Pred autoritetom koji je jasan i podržavajući ono će prestati. Djetetu zato i trebaju odrasli – da mu postave granice. I ta granica bilo roditelja ili stručnog lica “nemoj to da radiš” može trenutno da urodi plodom.
Ali šta ako dijete i poslije toga nastavi da gricka i to potraje? Onda je vrijeme da vi kao odrasli promijenite princip i prilagodite strategiju. Dakle, šta još možete da uradite? Važno je da znate da ste vi vašem djetetu potrebni. Dakle, budite, bivajte sa njim, provodite vrijeme zajedno, radite stvari zajedno. Kroz zajedničko promišljanje i aktivnosti doći ćete do odgovora. Važno je da u tome osmislite situaciju i da joj date neko značenje. Odnosno da smislite zajedničku priču kroz koju će i samo dijete doći do odgovora kako to radi i čemu mu ta radnja služi. Samim tim biće sposobno da uvidi obrazac ili šemu po kojoj se nepoželjna navika ponavlja i onda će kroz značenje koje ste joj pripisali moći da je kontroliše i mijenja.
Ako i to ne bude dovoljno potražite pomoć stručnog tima koji će svojim pristupom i metodama, zajedno sa roditeljima, tragati za rješenjima. Ako je ta navika povezana sa problemima učenja, logoped će sa djetetom raditi i na strategijama učenja i vještini čitanja i pisanja, brzini pisanja pri diktatu u školi, dok će psiholog pružati adekvatu psihološku podršku i sagledati problem iz šire perspektive.
