Čamci migranata na naduvavanje, ostavljeni na obalama grčkih ostrva, dobijaju „drugi život” u Berlinu, gdje ih izbjeglice pretvaraju u tašne i torbe koje se prodaju na internetu.
Haldun Alhusein, tridesetčetvorogodišnji Sirijac, profesionalni šnajder, dobro poznaje taj tvrdi plastični materijal: prije četiri godine, on je bio u improvizovanom čamcu na naduvavanje da bi iz Turske prešao na grčko ostrvo Hios na Egejskom moru.
„Bilo nas je mnogo, a prelazak je bio veoma opasan”, sjeća se taj krojač koji je dugo radio u fabrikama odjeće u Damasku, a potom je zatražio azil u Njemačkoj, prenosi Beta.
Firma nazvana „Mimikrija”, koju su osnovale dve tridesetogodišnjakinje, na obali Hiosa i Lezbosa nalazi nasukane čamce i splavove na naduvavanje – svjedoke tragedije koja traje od 2015. godine, kada su stotine hiljada izbjeglica stigle do obala Evrope.
Na vrhuncu „krize” izbjeglica, Grčka je bilježila po 7.000 dolazaka svakodnevno. Sporazumom Evropske unije i Turske iz 2016. godine broj prelazaka se znatno smanjio, na prosječno 100 dnevno.
Na grčkim ostrvima aktivisti nevladinih organizacija sakupljaju improvizovana gumeno-plastična plovila sa obala zasutih i drugim ostacima bjekstva – pojasima za spasavanje i ostavljenom odjećom, obućom, torbama, rančevima.
„Prikupimo 90 odsto čamaca nasukanih na obali Hiosa, koje policija ne prati pošto uđu u grčke vode”, objašnjava Tula Kitromilidi, grčka koordinatorka NVO CESRT. Ostalo koristi stanovništvo – poljoprivrednici plastiku uzimaju za prekrivače letine – cirade.
Isječen na velike crne i sive trake, gumeno-plastični materijal od čamaca šalje se u Berlin, čisti, i od njega se šiju ruksaci, torbe, tašne, futrole za računare, neseseri. Sakupljaju se i koriste i prsluci za spasavanje živih boja.
Ljudi „kupuju ove torbe zato što pričaju priču, jer su više od puke stvari”, kaže u svom studiju Njemica Vera Ginter, jedna od dvije osnivačice „Mimikrije”.
Svaki sašiveni komad je jedinstven, ponekad s tragovima koji otkrivaju tragične sudbine.
Klijenti te kompanije, koja je prošle godine ostvarila 120.000 eura prometa, mogu indirektno „na ovaj način saznati šta se dešava u Siriji (…) i koliko ljudi je umrlo ili i sada tamo umire”, rekao je Haldun Alhusein, koji se nada da će moći u Berlin da dovede svoju majku, koja je ostala bolesna i sama u Siriji.
“Stanovnici grčkih ostrva „veoma su srećni (zbog našeg rada), jer ne žele da im plaže budu prekrivene plastičnim otpadom”, rekla je Vera Ginter, koja je napustila svoj posao u sektoru zaštite životne sredine da bi razvila nov, sadašnji.
„Mimikrija” nudi desetak vrsta proizvoda, a tri odsto od prihoda od prodaje poklanja nevladinim organizacijama u Grčkoj.
Svi artikli se prodaju na internetu, u prodavnicama u Berlinu i Minhenu i u muzejima.
S partnerkom Norom Azaui, Vera Ginter provodi po nekoliko mjeseci godišnje na Hiosu i u Berlin donosi plastiku.
Mlade žene uspjele su da prikupe i 43.000 eura dobrovoljnih priloga za svoj rad. Danas njihovo malo preduzeće zapošljava petoro ljudi, uključujući i jednog Sirijca i jednu Pakistanku.
„Želimo da promijenimo način na koji se gleda na izbjeglice”, rekla je Vera Ginter.
„Oni su ljudi (…) koji, poput svih nas, žele posao, kuću. Imamo mnogo više zajedničkog nego što smatramo”, rekla je ona.
