Zašto nema muških top modela?

“Kada me pitaju kako je moguće da danas nemamo muških top modela, odgovaram da smo mi dopustili da se to desi. Ljudima je danas sve dosadno poslije samo pet minuta. Top modeli kao Linda Evanđelista i Kristi Tarlington imali su veoma duge karijere jer im je omogućeno da svoj talenat usavršavaju i dovedu do perfekcije. Model ne možete da postanete preko noći, to je posao koji se uči iz dana u dan, i to godinama, a danas smo postali skoro opsjednuti novim stvarima, i svim onim što se dešava brzo, tako da modeli nemaju vremena da rastu, da stasaju, jer mi odmah tražimo nova lica”, napisao je, između ostalog, Džejms Skali, legendarni kasting direktor i borac za prava modela oba pola, u svom pismu magazinu Vogue, objašnjavajući šta misli o modnoj industriji u kojoj je već tri decenije.

Nestala je ideja o modelu-muzi

U prošlosti, kaže Skali, nije bilo tako. Sedamdesetih i početkom osamdesetih muški modeli bili su Majkl Ajvs, Džef Akilon, Majkl Šeflin i Bari Kaufman. U to vrijeme bili su poznata lica, upravo kao Linda ili Kristi, jer su reklamirali mnogobrojne proizvode, pogotovo Majkl Ajvs, čija frizura je 80-ih najčešće kopirana. Devedesetih, najpoznatiji su bili Markus Šenkenberg, Tajson Bekford, Kameron Alborzijan, Šemar Mur i Džejson Luis. Nastupali su emisiji Entertainment Tonight CBS televizije, o njima se pisalo ugossip rubrikama, zaradili su milione dolara i postali dio američke pop kulture. I danas rade, svi do jednog. Ali, tih godina je završena era top modela. Nedostatak muških top modela može se pripisati onome što je uslijedilo poslije, a vrlo je jednostavno: nestala je ideja o modelu-muzi, ženskom ili muškom, svejedno. “Počeo sam da radim na modnim revijama 1983. i tada su sjajni modni časopisi još uvijek stavljali modele na naslovne strane. Ali, onda je došlo do drastične promjene, na naslovnicama su ih zamijenile slavne osobe, jer su brendovima donosili više novca i publiciteta. Tako su stilisti i novinari počeli da traže drugačiji vid inspiracije”, prisjeća se Skali.

Hedi Slimane Revolution

Kada je 2000. godine postao kreativni direktor brenda Dior Homme, Hedi Sliman donio je i dosta promjena u svijet muške mode. Njegove kreacije i tipovi modela koje je angažovao bili su nešto sasvim novo, te su i drugi slijedili tu pobjedničku ideju. Modeli koje je birao Sliman bili su savršeni za modne piste, ali nikada ih nisu uzimali za beauty kampanje – mjesta su bila rezervisana za filmske zvijezde. Kada su slavni brendovi ili poznati časopisi tražili osobu za naslovnicu, neizbježno je bilo da se na njoj nađe filmska zvijezda. Kada bi se danas na kastingu pojavio model kao Markus Šenkenberg, sasvim sigurno ne bi bio angažovan.

Treba uzeti u obzir još neke činjenice: nestala je čitava jedna generacija modnih fotografa, od Ričarda Avedona do Herba Rica. I samo predstavljanje mode se promijenilo, a dijelom su odgovorne i društvene mreže. Sestre Bela i Điđi Hadid, naprimjer, vrlo dobro znaju kako stvari funkcionišu i na osnovu toga su izgradile karijeru, ali još uvijek među muškim modelima nema nikoga ko bi im parirao. To ne znači da nema sjajnih muških modela, kaže Skali, koji smatra da je Jon Kortajarena pravi top model, a da mu se Džordan Baret opasno primakao. Kada je Hedi Sliman bio u timu brenda Dior Homme, tri najvažnija modela bili su Klement Šaberno, Adrijen Sahores i Nikolas Ripol. Donijeli su sa sobom novi dašak svježine koji je nedostajao modnoj industriji, a što je bitno uticalo na njihov uspjeh. Godinama su bili vrlo zaposleni, te su i danas aktivni.

Neizvjesna budućnost

Na promjene unutar modne industrije uticao je i #MeToo pokret. Čini se da su se ranije mnogi pretvarali da se ništa ne dešava, okretali glavu na drugu stranu, nadajući se da se neće desiti ništa ružno. Ali, novije generacije ne žele da ćute i zatvaraju oči, te na društvenim mrežama objavljuju šta im se desilo. Nisu to samo priče o zlostavljanju. Svi koji rade u modi imaju pravo da budu bolje tretirani u bekstejdžu, da budu cijenjeni, da osjećaju ogromnu podršku kako se ne bi osjećali kao potrošna roba. Pozitivno je to što danas mlade žene i muškarci koji ulaze u modni svijet znaju više o onome što mogu da očekuju, svjesni su da ih sve nije samo med i mlijeko, a uslovi rada su sve bolji. A što se tiče budućnosti, Skali se nada da će muški modeli zarađivati više, kao što je nekad bio slučaj.

“U vrijeme kada su pistom vladali Mark Vanderlu i Markus Šenkenberg, napisao sam more čekova, zarađivali su na stotine hiljada dolara. Danas modeli izađu na pistu iz usluge prijatelju, u zamjenu za par cipela i 500 dolara. Ali, sve dok zvijezde, kao što je Dejvid Bekam naprimjer, nastavljaju da snimaju modne kampanje, modeli imaju sve manje šansi da budu angažovani. Teško je ne osjećati nostalgiju za prošlim vremenima, dijete sam 60-ih i 70-ih, odrastao sam uz modne časopise, ali stvari su se sada promijenile. Niko ne može da zna šta će se desiti za pet godina, kako će sve odvijati u modnom sektoru. Mislim da digitalno doba ima potrebu za nekim novim tipom modela, za nekim ko će biti u stanju da predstavlja sljedeću generaciju i sve promjene shvatanja savremenog društva, ideju muškosti i još uvijek prodavati proizvod. U modnoj industriji, naravno, uvijek postoji potreba za muškom ljepotom, i siguran sam da će se pojaviti neko izuzetno talentovan kome će uspjeti da preokrene trendove”, zaključio je Džejms Skali u svom pismu.